Djenana Mujadžić, Pariz
Francusko-njemačka koprodukcija pariške rediteljice Lucile Emine Hadzihalilovic “Ledeni Toranj” (La Tour de Glace) osvojila je na nedavno održanom 75. izdanju čuvenog Berlinalea Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos kinematografiji.
Interpreti ove moderne bajke su oskarovka Marion Cotillard, zatim debitantica Clara Pacini, August Diehl te suprug sineastice – poznati reditelj iz Argentine Gaspard Noé. Osim njih u filmu su učestvovali i Lilas Rose Gilberti, Raphael Reboul, Marine Gesbert, pa Wilhelm Bonngelle.
Scenario su uradili Hadzihalilovic i Geoff Cox opisujući petnaestogodišnju djevojku Jeanne koja bjezi iz sirotišta smještenog u visokim planinama u kojem je provela djetinjstvo. Na putu za grad nalazi zaklon u napuštenom hangaru gdje joj se ujutro prikaže Snježna kraljica, predivna i posebna. A hangar je, ustvari, filmski studio gdje se snima adaptacija Andersenove bajke. Cristina, zvijezda koja u adaptaciji tumači glavnu ulogu nalazi se u središtu svih zbivanja. Njezina neobičnost i nesvakidašnjost fasciniraju, pa mlada Jeanne postaje ubrzo njezina povjerenica i štićenica, ne razumijevajući da je to prijateljstvo užasna zamka!
Kao i njena prethodna ostvarenja, četvrti dugometražni igrani film francuske rediteljice bosanskog porijekla je mješavina posebnih ugođaja, izmišljenog svijeta, ali i različitih tonova i stilova. Film je, u biti, poluerotična fascinacija mlade djevojke prema starijoj ženi, što nesvjesno traži zaštitu od muškog uticaja koji može biti i prijeteći.
On razumijeva stanje odrastanja i osobni prelazak u zrelost koja nosi ogromna nadanja, ali i neizbježne opasnosti. “Ledeni toranj” je najprije, referenca kojom se filmska umjetnost smatra nasljednicom bajki, magičnošću koja stvara snove. Cristina je amalgam svih zvijezda zlatnog doba Hollywooda, koje su zaleđene jer jedino tako mogu predstavljati savršene osobe, iako je njihova svjetlost lažna! Ona je oživljenje prihvaćenog načina stvaranja idola koji se usvaja i zadivljuje, do trenutka odrastanja kada neiskusne osobe razumiju njegovu relativnost i iluziju koju stvara. Obje žene su u stanju uzajamne privlačnosti: prva žali za mladošću dok druga otkriva još nepoznati svijet odraslih.
Sama rediteljica pominje simboliku bajke povezanu sa njezinim ženskim uzorima iz rane mladosti:
“Najprije mi je milo što je junakinja poznate bajke Hansa Christiana Andersena – žensko! Ona čak spašava mladića, što je neuobičajeno jer uvijek su muškarci oni koji vode i spašavaju žene. Dopala mi se ideja susreta djevojke sa Snježnom kraljicom. Ona je aktivna ali nespretna i naivna, pa stvara svoju vlastitu stvarnost o moćnoj vladarici. Film koji se, navodno, snima, može biti samo san te djevojke.”
Ovo ostvarenje je, također, i klasična priča o odrastanju djeteta koje počinje razumijevati da je došlo vrijeme otkrivanja drugačijeg i zrelijeg svijeta. Obje žene su u posebnim periodima života pa se prepoznaju jedna u drugoj. Na sreću, Jeanne koja sebe naziva Bianca, prepoznaje da Cristina traži osobno uništenje ali i iščeznuće onih koji je okružuju. Nekoliko puta joj kaže “ne” i time se spasava, ali na njezinom putu ima još puno iskušenja.
Film će imati premijeru u Parizu 17. septembra ove godine, nakon čega kreće u prikazivanje u kinima širom kontinenta.
