PIŠE: Adis Nadarević
Tri stotine dvadeset i tri litre po metru kvadratnom. Toliko je kiše palo na područje Jablanice one tragične noći sa četvrka na petak prošle sedmice. Tri stotine dvadeset i tri litre. Po jednom kvadratnom metru.
Tri stotine i dvadeset tri litre su ugrubo oko trećine jednog kubnog metra, odnosno kubika. Pošto ljudi prečesto slabo znaju kontekstualizirati mjere i razmjere, ovo u prevodu znači da je na jedan kvadrat palo trećina kubika kiše, ili kao da je neko izlio kubik vode na tri kvadrata.
Budući da ovo još uvijek nije dovoljno slikovito, pokušajmo sa konkretnijim usporedbama. Ona obična plastična kaca za kupus ima kapacitet od pedeset litara. Na Jablanicu se, dakle, u svega nekoliko sati sručilo šest i po kupusnih kaca vode po metru kvadratnom.
Hoćemo li još slikovitije? Prosječno navalno vatrogasno vozilo nosi 2,500 litara vode. Ima ih i većih i manjih, ali neki standard za ono vatrogasno vozilo koje obično viđamo na cestama je – po riječima vatrogasaca – oko dva i po kubika. Količina padavina koja je zasula Jablanicu je, dakle, kao da četiri vatrogasna kamiona svojim topovima zaliju jednosoban stan od trideset kvadrata!
Riječ je o, za naše prilike, neviđenim ili rijetko kad viđenim padavinama za koje stručnjaci tvrde kako će u budućnosti biti sve učestalije. Međutim, stručnjaci upozoravaju na mnogo šta ali ih rijetko ko sluša.
Štaviše, „stručnjaci koji upozoravaju“ i „aktivisti koji podižu svijest“ su kod nas kategorije koje ne samo da se ne slušaju, nego se smatraju nekim zanesenjacima, idealistima ili, jednostavno rečeno – budalama.
Ko želi da prilikom građenja poštuju standardi gradnje? One budale koje bi poskupjele gradnju. Ko bi da se sačuvaju parkovi umjesto projektovanja novih stambenih jedinica na atraktivnim lokacijama? Budale koje ne kontaju šta znači stan na elitnom mjestu. Ko bi htio da se strogo regulišu kamenolomi? Budale koje bi digle cijenu pijeska. Ko bi smanjio sječu šuma i insistirao na pošumljavanju? Budale kojima je žao „nekih šikara“. Ko bi regulirao gradnju u obalnom pojasu rijeka, održavao korita i spriječio betoniranje obala? One budale što ne znaju kako je lijepo sjest’ tačno nad rijeku. Ko bi zabranio male hidroelektrane? Budale koje ne znaju kako je lijepo kad se turbina vrti a lova kapa. I tako dalje, i tako dalje…
U jasnoj dijalektici našeg naroda, pametan je onaj ko zna sebi napraviti onako kako mu paše, budala je onaj ko bi htio da se napravi onako kako paše svima. Budala bi hektare za svakog, pametan bi kvadrat za sebe. I sve tako dok ne padne jedan kubik na tri kvadrata i dok se uživo ne vide posljedice svega onoga na što su one budale upozoravale.
Onda se oni pametni odjednom sjete odgovornog postupanja: prizivaju se inspekcije, prijeti se krivičnim prijavama, prozivaju se oni prethodni, apeluje se na građane da budu savjesni, apeluje se na investitore da budu odgovorni… Ukratko – da svi počnu raditi ono na šta su one budale sve vrijeme pokušavale pozvati. Bolje ikad nego nikad, reklo bi se. Međutim, daj Bože da iz ove najrecentnije tragedije naučimo išta i da nakon nje konačno razvijemo malo sluha za blentave okolišne aktiviste, stručnjake za ekologiju i – na kraju krajeva – za zdrav razum.
Klimatske promjene više nisu potencijalna prijetnja nego naša realnost. Kubik kiše na tri kvadrata možda neće postati pravilo, ali sigurno neće biti ni izuzetak. Zime bez snijega i ljeta bez hlada gledamo već par godina u nizu.
Sve ovo čemu sada svjedočimo nije film o posljedicama našeg djelovanja u godinama iza nas. Ovo je trailer za ono što ćemo gledati kao posljedicu onoga što činimo ili propuštamo učiniti danas.
