Almedina Ždralović, magistrica hortikulture, svoje zanimanje naziva dekoraterka grobnog mjesta. Da je to posebno i rijetko, dovoljno govori činjenica da je jedina žena koja se time bavi.
Urediti i dekorirati grobno mjesto je oduvijek u našoj tradiciji. Time iskazujemo ljubav i poštovanje prema preminulom, a utjeha nam je kada znamo da činimo sve da ne budu zaboravljeni. Budući da živimo u multietničnom i multireligijskom Sarajevu, imamo dodatnu obavezu da znamo vjerovatno i više nego da smo negdje drugo u svijetu. S obzirom na historiju ovog podneblja i brojne kulture koje su dijelom te historije, a uz želju za modernim i izvanrednim, često zaboravimo da se svaka personalizacija mora uklopiti u pravila o uređenju.
„Nisam se ni najmanje dvoumila da se prijavim sa idejom ‘Krisantenum’, pogotovo jer je to projekat EFSE i jer sam bila uvjerena da ću svojom ljubavi i znanjem o hortikulturi doprijeti da se ideja prepozna kao kvalitetna i bitna. Iskreno, ideja o ovom biznisu, spoju ljubavi, poštovanja, tradicije i znanja, nije proistekla iz sanjarenja. Dosta mojih prijatelja su napustili svoj grad, otišli za boljim životom i znam kad dođu nakratko radnoj kući, obiđu mezar svojih najmilijih. Zateknu neuredno, nerijetko nesređeno i zapušteno, i to stvara dodatnu tegobu. U početku sam svojim prijateljima činila uslugu da uredim mezar dok su tu, a onda je to postalo i usluga za vrijeme praznika jer oni ne mogu dobiti godišnji, pa onda i za vrijeme različitih vjerskih obilježavanja i redom“, započinje svoju priču Almedina Ždralović.
Sama pomisao na mezarja i groblja stvaraju nam dozu nelagode i tuge. Pomisao na gubitak voljenih čine nas ranjivim i opominje nas da za života trebamo razmišljati kako prebroditi te osjećaje.
„Skoro me nazvala gospođa iz Švicarske, roditelji su joj iz preminuli prije nekoliko godina i sahranjeni su u Vlakovu, nadomak Sarajeva. Zbog političkog stanja napustila je BiH još za njihovog života i svoj životni i porodični put našla daleko od roditelja. Mislim da me nije uspjela ni pitati za cijenu usluge, glas joj je počeo drhtati. Različite su životne priče onih koji nazovu. Isprva to bude usluga uređenja grobnog mjesta, a vremenom to postane prijateljstvo jer ja nerijetko budem jedina osoba koja obiđe mezar, uredi ga, uslika i pošalje da vide.“.
Ideja o “Krisantenumu“ potječe još iz studentskih dana na Šumarskom fakultetu u Sarajevu. Kao i većina mladih po završetku školovanja vjerovala je da će znanjem doprijeti do posla u struci, te za razliku od većine magistara ona je svoje prvo radno iskustvo započela u KJKP Park sezonskim radom.
„Bilo mi je jako bitno početi ispočetka. Tako su me roditelji odgajali, tako se najbolje uči. Da sam diplomirala Hortikulturu u početku nije niko znao, dok sami nisu primijetili da imam znanje više. Posebna je čar raditi najosnovnije poslove uređenja jer od toga sve počinje. Nema tog znanja iz knjige dok svojim rukama ne pripremiš teren.“.
Monitoring na zapošljavanje učinio je da se vrhunski stručnjaci poput Almedine ne mogu zaposliti u kantonalnim preduzećima, a kojima ovakav kadar istinski treba. Politika je učinila da sezonski uposlenici godinama čekaju na ugovor koji će im osigurati kakvu-takvu budućnost.
„Program zapošljavanja preko biroa nije mi nikad bio opcija. Nisam se vidjela kao neko ko sjedi i čeka program da bih aplicirala, radila posao koji volim 2 ili 6 mjeseci i onda čekanje. Preko pet godina sam uposlenica u jednoj osiguravajućoj agenciji i oni su bili oluja da se odvažim u uplovim u poduzetne vode. Dugo sam balansirala između ta dva posla. Sad se bavim samo hortikulturom i sav stres i briga nestanu kad navučem svoje zaštitne rukavice.“.
Uređenje grobnih mjesta je samo jedna tačka u opisu posla kojim se Almedina bavi. Uređenja dvorišta i parkova, šumskih i prilaznih zemljanih puteva su vremenom postali jednako traženi kao i ono zbog čega je Krisantenum nastala.
„Nije to samo uzmeš sadnicu, iskopaš rupu i posadiš. Treba usaglasiti vizije koje imamo klijent i ja. Nekad ljudi imaju velika očekivanja, valjda zaborave u kakvom podneblju živimo i misle da je moguće Pinterest i Instagram prenijeti u svoj vrt. Može se dosta toga, ali treba strpljenja, pogotovo što je kod nas još dosta toga teško nabaviti. Najsimpatičnije mi bude kad neko uslika vrt iz turske serije koju gleda pa mi pošalje da vidi može li se to napraviti. Ima različitih zahtjeva i želja, tako da nađemo kompromis između onoga što može, što ima na tržištu i što može opstati“.
“Krisantenum“ će u skorijoj budućnosti biti jedna od vodećih na tržištu. Za kratko vrijeme postojanja, uspjela se održati i naći svoj put da bude prepoznatljiv biznis. U posljednje vrijeme zbog obima posla mora dodatno angažirati i pomoćne radnike i nerijetko to budu njeni najbliži, kao i bivše kolege.
„Jedna od najvećih želja mi je imati mali tim koji će moći odoljeti svakom izazovu. Tim na koji mogu računati da ćemo i najzahtjevnije poslove riješiti bez dodatnog stresa. Kad radite posao koji volite i koji vas ispunjava, onda sve ide lakše. Uz Božiju pomoć će se vremenom ispuniti i ova želja, a onda ćemo pričati o nekim većih poduhvatima.“.
Autorica teksta: Dženana Memišević
