Pozadina
Venecuela je federalna država sa predsjedničkim sistemom, što znači da je predsjednik države ujedno i predsjednik vlade. Iako je sistem u zemlji višestranački, politička moć je skoncentrirana u samo par ruku.
Posljednjih godina je Venecuela u stanju stalne političke i ekonomske krize. Na vlasti je predsjednik Nicolás Maduro čija je vladavina blago rečeno kontroverzna – riječ je o vladi koja se smatra teško korumpiranom, a suočena je i sa optužbama za kršenje ljudskih prava i demokratskih procedura.
Na ovo stalno upozoravaju opozicioni lideri koji osporavaju Madurovu legitimnost. Naime, oni, kao i brojni međunarodni posmatrači smatraju kako su predsjednički izbori 2018. bili pokradeni, te da je Maduro uzurpirao vlast. Uz sve ovo, država je u teškoj ekonomskoj krizi koju obilježavaju hiperinflacija, nedostatak osnovnih potrepština i masovna emigracija.
Predsjednički izbori u Venecueli se održavaju svakih šest godina, a nema ograničenja u broju predsjedničkih mandata. Nakon spornih izbora 2018., novi su održani juče i ponovo ne prolaze bez problema. Sličan je slučaj i sa parlamentarnim, lokalnim i regionalnim izborima, koje karakteriziraju mahinacije, te sumnje za izbornu krađu. Zbog svega ovog, mnoge su zemlje i međunarodne organizacije Venecueli uvele sankcije, a međunarodna zajednica upućuje stalne pozive na reforme i dijalog kako bi se kriza prevazišla.
Trenutni razvoj događaja
Tokom vikenda su održani predsjednički izbori koje su ponovo obilježile neregularnosti. Brojni su navodi o biračkim mjestima na kojima nisu javno obznanjeni rezultati elektronskog glasanja, o prevarama tokom glasanja i zastrašivanju birača.
Uprkos svemu, izborna komisija je objavila kako je Maduro pobijedio najozbiljnijeg suparnika Edmunda Gonzáleza sa sedam posto razlike, te tako ostvario pobjedu već u prvom krugu izbora. Rezultati koje je objavila izborna komisija pod Madurovom kontrolom navodno odstupaju i do 30% u odnosu na one koje je opozicija dobila sa glasačkih mjesta, na kojima je glasanje i prije brojanja bilo kompromitirano. Zbog toga je nakon objave rezultata opoziciona političarka María Corina Machado koja je vodila Gonzálezovu kampanju rekla kako su rezultati doslovno nemogući.
Zbog toga će opozicija tražiti da se svi pojedinačni glasovi koje su zabilježile mašine za glasanje isprintaju, i da se na osnovu fizičkih dokaza ustanove stvarni rezultati izbora. Po izbornom zakonu je takvo nešto moguće, ali iz Gonzálezovog štaba kažu kako su uspjeli pribaviti samo oko 40% izvještaja sa birališta. Na nekim mjestima je posmatračima zabranjen prilaz, na druga se nisu ni usudili doći, a na nekima su službenici jednostavno odbili posmatračima uručiti printane izvještaje o glasanju.
Šta će se dalje dešavati?
Zvaničnici nekoliko država sa američkog kontinenta, uključujući i Sjedinjene Američke Države, izrazile su sumnju u zvanične rezultate izbora. Postoji značajna vjerovatnoća kako veliki broj njih neće priznati Madurov novi mandat.
Ne treba isključiti niti masovne demonstracije koje bi Venecuelu mogle gurnuti u nove političke nemire kakve smo gledali 2014., 2017. i 2019., kada su sigurnosne snage lojalne Maduru obilato koristile silu u suzbijanju nezadovoljstva građana. Novi talas nemira u Venecueli bi mogao donijeti i nove sankcije prema ovoj državi, a trend emigracije bi se mogao pojačati.
Nestabilnost u Venecueli nije u interesu nikome, a naročito ne njenim najbližim susjedima poput Brazila i Kolumbije. Region je pun ljudi koji su iz Venecuele pobjegli zbog ekonomskih i političkih problema, i zadnje što mu treba jeste novi talas problema u ovoj zemlji. Zbog toga je i predsjednik Brazila Luiz Inácio Lula zauzeo iznenađujuće oštar stav prema Maduru, rekavši medijima nedvosmislenu rečenicu: „Kada izgubiš, onda odeš.“
No, sve što znamo o Maduru ukazuje na toda su šanse za njegov dobrovoljan odlazak sa vlasti jako male.
