Da bi čovjek shvatio kakva bi nam suha i vruća klima mogla doći i kakve bi geopolitičke izazove mogla stvoriti, ne treba gledati dalje od dva dijela svijeta koja bi Donald Trump želio staviti pod američku kontrolu – Grenland i Panamski kanal.
Podsjetimo se, novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je u nekoliko navrata kazao kako su ove tačke ključne za nacionalnu sigurnost. Pozvao je na preuzimanje kontrole nad Panamskim kanalom od Paname i na razmatranje mogućnosti otkupa Grenlanda od Danske, a u oba slučaja riječ je o suverenim državama koje imaju svoje teritorije i organe vlasti.
Međutim, obje lokacije imaju nešto zajedničko: i jedna i druga su jako bitni subjekti u kontekstu izazova koje pred budućnost transporta i trgovine postavljaju klimatske promjene.
Usljed rasta temperature se u proteklih trideset godina na Grenlandu otopila ledena površina veličine Belgije, a to ima značajne implikacije za cijeli svijet. Prema procjenama kojima barata NASA, ukoliko bi se otopio sav grenlandski led razina mora bi se podigla za oko sedam metara.
Nadalje, povlačenjem leda bi se otvorio pristup područjima bogatim naftom, plinom i rudama, što već sad privlači pažnju strana zainteresiranih za eksploataciju, ali i onih koji su zabrinuti zbog štete za okoliš koja bi pri tom mogla nastati. Jednako tako, promet brodova u području Arktika je u zadnjih deset godina povećan za 37% usljed povlačenja leda. Nastavkom topljenja leda otvoriće se još više trgovačkih ruta.
Profesorica Amanda Lynch sa univerziteta Brown proučava klimatske promjene na Arktiku već skoro trideset godina, i kaže kako bi nove brodske rute mogle povećati rizik od prirodnih nesreća. Naglašava kako brodovi iz nekih zemalja jednostavno nisu prilagođeni uslovima plovidbe kakvi vladaju na Arktiku.
„Neki izljev nafte ili sličan toksičan incident na ovim rutama je neizbježan, a možda se i već dogodio a da mi za to ne znamo“, ističe naučnica.
Za nove rute preko Arktika interesovanje je iskazala i Kina, pa su se u novembru prošle godine Rusija i ova zemlja dogovorile da sarađuju na njihovom razvoju.
Jose W. Fernandez iz odjela State Departmenta koji se bavi ekonomskim razvojem, energijom i okolišem, rekao je u nedavnom intervjuu kako se plovni putevi na Arktiku mijenjaju usljed klimatskih promjena. „To je nešto čemu posvećujemo sve veću pažnju, i to je pitanje kojim će se baviti svaka buduća administracija“, rekao je.
Iako Trump klimatske promjene javno naziva prevarom, njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert C. O’Brien kaže kako su one itekako razlog Trumpovog zanimanja za Grenland.
U razgovoru za televiziju Fox je Grenland uporedio sa autocestom preko Arktika i istaknuo njegovu važnost: „To će biti ključno bojno polje, jer kako klima bude postajala toplija Arktik bi mogao biti put koji će dobrim dijelom zamijeniti Panamski kanal.“
I tako dolazimo to Panamskog kanala.
Zahvaljujući osamdesetak kilometara ovog vitalnog plovnog puta brodovi uštede preko 11,000 kilometara koliko bi im trebalo da oplove Južnu Ameriku.
Prije nešto više od godinu dana, poduži sušni period otežao je plovidbu Panamskim kanalom. Nivo vode u jezeru Gatun, koje služi kao rezervoar za kanal, pao je na najniže vrijednosti u historiji, pa su uvedene redukcije u plovidbi kako bi se ovo jezero sačuvalo. Ovo je dovelo do toga da su brodovi sedmicama čekali u redu za prolazak, a uslijedio je i domino-efekt koji se odrazio kroz poremećaje lanaca snabdijevanja.
Naučnici su za ovo okrivili El Niño, prirodni klimatski fenomen koji može potrajati i po nekoliko godina. Ali, prema njihovim zaključcima, razlog za sve duža sušna razdoblja i sve više temperature u regionu leži i u klimatskim promjenama. Uprava kanala zbog ovog predlaže da se 1.6 milijardi dolara uloži u projekt izgradnje brane na obližnjoj rijeci Indio, kako bi se osigurale dovoljne količine vode za plovidbu kanalom.
Problemi koje uzrokuju klimatske promjene ni tad ne prestaju, jer se kompleksni sistem brana i pregrada nalazi pred prijetnjom koju uzrokuje eventualno podizanje nivoa mora, zbog čega bi moglo doći do potapanja krajnjih dijelova kanala i erozije njegovih obala.
Zbog svega ovoga, može se itekako reći kako Trumpov interes za Grenland i Panamski kanal predstavljaju indirektno priznanje da su klimatske promjene surova realnost koja sa sobom nosi nove globalne izazove.
„Zanimljivo je kako se Trumpov narativ svodi na to da će nekako biti bolje ako mi budemo kontrolisali ta mjesta“, skreće pažnju Chris Field sa univerziteta Stanford ističući da se na ovaj način ne adresira stvarno pitanje i da klimatske promjene time neće nestati.
No, pred Trumpovim pretenzijama su velike prepreke. Predsjednik Paname José Raúl Mulino isključuje mogućnost bilo kakvih razgovora o kontroli nad kanalom. Isto tako, premijer Grenlanda Mute Egede kaže kako kontrola nad ovim ostrvom, koji je autonomna teritorija Danske, nije na prodaju niti će ikad biti.
