Način na koji odgovaramo na argumente ili mišljenja koja se razlikuju od naših može imati ozbiljne implikacije, bilo da se radi o svađi između prijatelja ili člana porodice ili o tvrdoglavoj raspravi sa kolegama na poslu. Vjerovatno smo svi nekad bili u situacijama u kojima svi misle da su u pravu i gdje se stvari jednostavno ne pomjeraju sa mjesta. Prema novoj psihološkoj studiji, ova situacija može biti uzrokovana pojavom za koji je skovan termin “iluzija o adekvatnosti informacija”, a u kojoj su ljudi skloni da pretpostave da imaju sve informacije koje su im potrebne da bi zauzeli stav ili učestvovali u raspravi, čak i onda kada ih nemaju.
Kada je u pitanju sposobnost razumijevanja onoga kako stvari stoje, ljudi su poprilično skloni kiksevima. Sa sobom nosimo razne predrasude koje često brišu granice između onog što mi mislimo da jeste i onoga što stvarno jeste.
Na primjer, psiholozi znaju da ljudi po defaultu smatraju da njihovi osobni, subjektivni stavovi predstavljaju objektivno razumijevanje stvarnosti i da oko tih stavova postoji konsenzus. Ovaj fenomen, poznat kao naivni realizam, može dovesti do raznih problema kada se pokušavamo staviti u različite perspektive. Ako se ljudi ne slažu s nama o nekoj temi – kao što su prava na abortus, odnos Izraela i Palestine ili klimatske promjene – sa lakoćom ćemo pretpostaviti da se oni vode pogrešnim informacijama, da ne žele ili nisu sposobni razmišljati logično, ili da podliježu svojim vlastitim predrasudama.
Ukratko, naš mozak nam otežava gledanje na tuđe stavove kao ispravne, ali naivni realizam nije jedini izazov koji treba savladati. Istraživači iz države Ohio, sa Univerziteta Stanford i Univerziteta Johns Hopkins sada su uveli termin koji opisuje novu vrstu neobjektivnosti nazvanu “iluzija o adekvatnosti informacija”. Riječ je o pojavi u kojoj ljudi polaze od pretpostavke kako imaju dovoljno informacija da razumiju situaciju i donesu ispravne odluke iako često nemaju načina da znaju ono što ne znaju.
Zbog ovoga se ljudi samouvjereno kreću svojim društvenim krugovima pretpostavljajući da imaju sve informacije koje su im potrebne, formiraju mišljenja i ohrabruju tuđe stavove i ponašanja bez preispitivanja koliko toga sami ne znaju.
Spomenuti tim naučnika objašanjava ovaj fenomen na primjeru vozača koji na semaforu trubi vozaču ispred sebe. Taj vozač trubi zbog toga što misli da vidi i zna sve što je potrebno u toj situaciji. Međutim, kada mu u vidokrug uđe majka sa djetetom koju ranije nije mogao primijetiti, jasno je da mu je nedostajala informacija koju je u datom momentu imao vozač u vozilu ispred njega.
Ovo može izgledati kao trivijalan primjer, ali on sažima fenomen koji se može ispoljavati u puno ozbiljnijim situacijama poput političkih diskusija ili nekih drugih sličnih situacija.
Kako bi se iluzija o adekvatnosti informacija razlučila od naivnog realizma, provedena je studija u kojoj je učešće preko platforme Prolific uzelo 1,261 osoba. Njima je dato da pročitaju članak o nedostatku vode u jednoj fiktivnoj školi – jedna grupa je pročitala članak sa argumentima u prilog spajanja te škole sa drugom školom, a druga tekst u kojem se zagovara njena samostalnost, dok je kontrolna grupa mogla pročitati sve argumente, kako one o ostanku posebne škole, tako i one o mogućem spajanju.
Ispostavilo se da je velika većina učesnika iz prve dvije grupe vjerovala kako imaju dovoljno informacija na osnovu kojih mogu donijeti odluku o budućnosti škole. U kontrolnoj grupi su mišljenja bila izrazito podijeljena, pa je 55% učesnika bilo za spajanje škola a 45% protiv. Pritom, oni koji su imali polovične informacije su daleko više smatrali kako bi drugi ljudi mislili isto što i oni.
“Studija je dokazala kako ljudi pretpostavljaju da raspolažu adekvatnim informacijama, čak i kad nemaju pola relevantnih informacija ili kad im nedostaje neka važna tačka gledišta”, kažu naučnici.
Zanimljivo, istraživanje je pokazalo kako su neki učesnici bili spremni da promijene svoju odluku nakon što im je predočena i druga strana priče. U tim slučajevima su se rezultati moglu porediti sa onima iz kontrolne grupe koji su ranije spomenuti.
“Suprotno našim očekivanjima, iako je dosta učesnika i nakon što su im predočene dodatne informacije ostalo pri ranijim mišljenjima, sveukupni rezultati na kraju pokazuju kako nema značajne razlike u odnosu na kontrolnu grupu.”
Ono što su rezultati pokazali jeste to da dijeljenje informacija može dovesti do većeg slaganja u društvu. Takođe, pokazalo se da se iluzija o adekvatnosti informacija može prevazići određenim nivoom svijesti o sebi samima.
“Iako ljudi možda ne znaju šta sve ne znaju, mudrost je i biti svjestan toga da nemate baš sve relevantne informacije. U svijetu izrazite polarizacije i sumnjivih informacija imati svijest o svom neznanju ali ujedno i želju da saznate ono što vam nedostaje može biti pravi recept za razumijevanje drugačije perspektive prije nego je osudimo”, zaključuju naučnici
Studija je objavljena na platformi PLOS ONE.
