Rođen na današnji dan (18. juli) 1918. godine, Nelson Rolihlahla Mandela bio je prvi demokratski izabrani predsjednik Južnoafričke Republike. Bio je borac protiv sistema rasne društvene podjele – aparthejda – politički vođa, revolucionar i filantrop.
Rođen je u kraljevskoj porodici plemena Xhosa, a otac mu je bio glavni savjetnik kralja naroda Thembu. Njegovo ime, Rolihlahla, na jeziku plemena kojem je pripadao znači „onaj koji pravi probleme“ ili „buntovnik“, i može se reći da su segregacijske vlasti Južnoafričke Republike dobro osjetile značenje latinskog izraza „nomen est omen“ u njegovom slučaju. Ime Nelson, po kojem će ga historija zapamtiti, dala mu je učiteljica u prvom razredu osnovne škole, u skladu sa praksom da sva školska djeca moraju imati kršćanska imena.
Mandela je završio pravo i radio je jedno vrijeme kao advokat u Johannesburgu. Tu ga je privukla antikolonijalna politika, te se 1943. pridružio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), pokretu za oslobođenje od rasne segregacije i osnovao njegovu omladinsku organizaciju. Nakon što je u državi 1948. ozvaničena politika odvojenosti – apartheid – koja je privilegirala bijelce, za Mandelu i ANC je njeno ukidanje postalo smisao života i postojanja.
Nije trebalo dugo da ovaj rođeni lider napreduje unutar ANC, da postane regionalni vođa i učesnik brojnih kampanja i aktivnosti protiv segregacijskih vlasti. Bio je organizator kongresa i konferencija na kojima su se donosili dokumenti na osnovu kojih će se voditi borba protiv aparthejda, te koji su potaknuli proteste i kampanje civilnog neposluha. Zbog svog djelovanja je bio često hapšen od strane bjelačkog supremacijskog režima.
Nakon što je 1961. ANC zabranjen, Mandela je osnovao tajnu vojnu organizaciju koja je vršila sabotaže državnih ustanova. Išao je i u inostranstvo da osigura pomoć u novcu i oružju ali je nedugo potom uhapšen i osuđen. Zajedno sa desetoricom saradnika suđeno mu je za sabotažu i 12. juna 1964. je osuđen na kaznu doživotnog zatvora. U historiju su ušle njegove završne riječi u tom postupku, kada je izgovorio:
„Cijeli svoj život sam posvetio sam borbi afričkog naroda. Borio sam se protiv bjelačke dominacije, a borio sam se i protiv crnačke dominacije. Gajio sam ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem će svi ljudi živjeti zajedno, skladno i sa jednakim prilikama. Moja je nada da ću za taj ideal živjeti i doživjeti da se ostvari. Ali, Bože moj, ako tako treba biti, to je ideal za kojeg sam spreman i umrijeti.“
Kaznu je služio u zloglasnom zatvoru na ostrvu Robben kod Kaapstadta. Bio je prisiljen na težak rad u kamenolomu koji mu je uništio vid, ali je i vrijeme u zatvoru koristio da opismenjuje druge zatvorenike i poboljšava njihove šanse za bolji život nakon zatvora. Najpoznatiji politički zatvorenik na svijetu iz zatvora je pušten nakon 27 godina, 11. februara 1990. godine.
Aparthejd je podrazumijevao rasnu regregaciju u svakom segmentu života – ova politika je određivala gdje se ko smije roditi, gdje smije živjeti, gdje smije ići u školu, gdje raditi, gdje smije potražiti pomoć u slučaju bolesti a gdje biti ukopan nakon smrti. Pravo glasa na izborima su imali samo bijelci i na njihove potrebe se trošila ogromna većina javnog novca. Zbog aparthejda su crnci bili osuđeni na život u siromaštvu i bolesti, bez građanskih prava i pod strogim nadzorom vlasti.
Mandelina vizija bilo je iskorjenjivanje rasizma i uspostava ustavne demokratije u državi. Zamišljao je Južnoafričku Republiku u kojoj će svi građani imati jednaka prava i gdje će svaka odrasla osoba imati pravo da glasa za vlast po svom odabiru. Vodile su ga nepokolebljiva vjera u jednakost i odlučnost da ukine sistem opresije i odvojenosti.
Nakon izlaska iz zatvora i prvih demokratskih izbora u državi, 1994. godine je izabran za predsjednika Južnoafričke Republike. Odslužio je jedan mandat, nakon čega se dostojanstveno povukao 1999. i posvetio se humanitarnom radu kroz borbu za prava djece, borbu protiv AIDS-a i druge aktivnosti.
Umro je 5. decembra 2013. godine u svom domu u Johannesburgu u devedeset petoj godini života. U njegovu čast, a kao poziv mladim generacijama da slijede njegov primjer i preuzmu odgovornost za borbu za društvenu jednakost, Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 18. juli Međunarodnim danom Nelsona Mandele.
