Mairead Corrigan Maguire rođena je u ovoj sedmici, 27. januara 1944. godine u katoličkoj porodici u Belfastu, kao drugo od osmoro djece u porodici. Roditelji su je mogli školovati samo do četrnaeste godine, pa je obrazovanje nastavila nakon što je skupljala novac radeći kao babysitterka.
Već sa šesnaest godina se zaposlila u računovodstvu jedne fabrike, da bi pet godina kasnije postala sekretarica u poznatoj pivari Guiness gdje će raditi sve do 1976. godine. Ova godina će obilježiti njen život i pretvoriti je u ono po čemu će je historija pamtiti – u heroinu ljudskih prava.
Te godine je troje djece njene sestre udario i usmrtio automobil kojim je upravljao Danny Lennon, pripadnik Irske republikanske armije (IRA) koji je bježao od organa vlasti. Tek što je ranije te godine izišao iz zatvora u kojem je ležao zbog povezanosti sa IRA, Lennon se našao na meti britanskih trupa dok je 10. augusta prevozio oružje u Belfastu. Britanci su otvorili vatru na njegovo vozilo, ubili Lennona i njegovog suvozača, a vozilo bez kontrole je naletjelo na sestru Mairead Maguire i njeno troje djece.
Svjedokinja ovog događaja, Betty Williams, bila je zgrožena tragedijom i već sutra je počela skupljati potpise za zajedničku peticiju za mir katolika i protestanata. Skupila je oko dvije stotine žena za mirovni marš u Belfastu koji je prolazio kraj doma Maguireovih, Mairead joj se pridružila i tako se rodila klica pokreta koji je opisan kao „doslovno spontani masovni pokret“.
Ubrzo je uslijedio i sljedeći marš, posjeta mjestu gdje su ukopana stradala djeca, a prisustvovalo mu je čak 10,000 žena – i katoličkih i protestantskih bez razlike. Učesnice marša su ovog puta fizički napali pripadnici IRA, ali to nije obeshrabrilo Maguire i Williams. Do kraja augusta je preko 35,000 ljudi marširalo Belfastom, a marševi su se uz veliku medijsku pažnju idućih šest mjeseci nastavili i proširili diljem Irske i Velike Britanije. Tokom ovog perioda u kojem su se hiljade ljudi okupljale na skupovima za mir, zabilježen je pad nasilja za oko 70%.
Inicijativa najprije nazvana „Women for Peace“ (Žene za mir) kasnije je prerasla u „Community of Peace People“ (Zajednica ljudi za mir) ili jednostavno „Peace People“ nakon što se organizaciji pridružio i Ciaran McKeown, novinar Irish Pressa. Suprotno tadašnjem preovladavajućem raspoloženju, Mairead Maguire je smatrala kako najefikasniji način za borbu protiv nasilja nije nasilje, nego re-obrazovanje društva. Organizacija „Peace People“ je počela izdavati dvosedmični časopis „Peace by Peace“ (Mirom za mir) i organizovati prijevoz za posjete porodica zatvorenicima u zatvorima u Belfastu.
Njihov rad je u Sjevernoj Irskoj rastrganoj međureligijskim sukobima i terorizmom imao takav uspjeh i na izgradnju mira je imao takav iminentan učinak da ga je prepoznao i komitet za dodjelu Nobelove nagrade. Osnivačice pokreta „Peace People“ Mairead Maguire i Betty Williams su 1977. primile Nobelovu nagradu za mir, a sa svoje 32 godine Maguire je bila i najmlađa dobitnica ove nagrade sve dok je 2014. godine nije dobila Malala Yousafzai.
Iako se 1980. povukla iz rukovodstva „Peace People“, Maguire se nastavila boriti za ljudska prava kao aktivistica ove organizacije i baviti se globalnim pitanjima, kao i onima koja su se ticala borbe za pravdu u drugim dijelovima svijeta. Osnovala je organizaciju za ljudska prava Committee on the Administration of Justice (CAJ) koja se bavi širokim spektrom pitanja zaštite ljudskih prava u Sjevernoj Irskoj i svijetu. I sa ovom organizacijom je ostvarila zapažen uspjeh, o čemu svjedoči i činjenica kako je CAJ 1998. godine nagrađena Nagradom za ljudska prava Vijeća Europe.
Maguire se bavila pravima političkih zatvorenika u Mjanmaru, Turskoj i Kini, a 2006. je zajedno sa još šest dobitnica Nobelove nagrade – Betty Williams, Shirin Ebadi, Wangari Maathai, Jody Williams, i Rigobertom Menchú Tum osnovala „Inicijativu Nobelovki“ (Nobel Women’s Initiative). Ova inicijativa opisana je kao poduhvat šest žena sa četiri kontinenta koje su udružile svoja iskustva kako bi zajedno radile na borbi za mir, pravdu i jednakost jačajući prava žena širom svijeta.
Mairead Magiure danas živi u Belfastu ali ni u osamdesetoj godini ne prestaje otvoreno govoriti u korist mira i protiv uvriježenih narativa. Nedavno se oglašavala žestoko kritikujući teror koji se trenutno provodi u Gazi, otvoreno ga nazivajući pravim imenom.
