Sanjao je svijet bez granica, koncept suverenih država smatrao trajnom prijetnjom miru, a ljude vidio kao građane jednog jedinstvenog Svijeta. On je Garry Davis, heroj ljudskih prava.
Garry Davis je rođen 27. jula 1921. u gradiću Bar Harbor u američkoj saveznoj državi Maine. Nemiran duh ga je u mladim danima odveo na Broadway gdje je započeo obećavajuću pozorišnu karijeru. Glumio je u nekim hit-mjuziklima, a bio je i zamjena tadašnjoj brodvejskoj zvijezdi kakva je bio Danny Kaye.
Međutim, njegova glumačka karijera nije trajala dugo – došao je Drugi svjetski rat i Davis je pozvan u vojsku. Služio je kao pilot bombardera B-17, a u ratu je izgubio brata.
Upravo gubitak brata, osjećaj krivnje zbog porodica koje su stradale usljed njegovog vlastitog učešća u ratu i strah od nuklearnog uništenja navešće Davisa da cijeli svoj život posveti zagovaranju pacifizma, razoružanja i uspostave jedinstvenog i ujedinjenog svijeta.
„Još od moje prve misije iznad Brandenburga mučila me savjest. Koliko sam bombi istresao? Koliko sam ljudi ubio? Nisam se prestao pitati je li postojao drugi način“, napisaće poslije u memoarima.
Jednog majskog dana 1948 godine ušetao je u ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Parizu i tamo se odrekao američkog državljanstva. Naveo je kako sukobljavanja interesa pojedinačnih država nisu spojiva sa njegovim uvjerenjima, te kako umjesto jednoj naciji on želi biti vjeran čitavom čovječanstvu. „Gospodine Davis, sada ste bez države i nalazite se na vlasništvu Vlade SAD. Moramo vas zamoliti da iziđete“, rekli su mu u ambasadi.
Proglasio se „građaninom svijeta“ i osnovao „Pokret građana svijeta“ kojeg su podržali neki vrhunski intelektualci kakvi su bili Albert Camus, Albert Einstein i Jean-Paul Sartre. Pred zasjedanje UN-a u Parizu je organizovao je protest u kojem je od ove organizacije tražio da ga prizna kao „prvog građanina svijeta“, što mu je donijelo popularnost među ljudima i rast podrške. „Suverene države koje predstavljate nas dijele i vode nas prema ambisu totalnog rata“, poručio je predstavnicima UN-a tom prilikom.
Pet godina nakon što je odbacio državljanstvo SAD, Davis osniva Svjetsku vladu Građana Svijeta (World Government of World Citizens) a zatim i Službu vlasti Svijeta (World Service Authority) – izvršni organ koji je nadležan za izdavanje dokumenata poput Svjetskog pasoša kojeg je do sad uzelo oko milion „građana svijeta“.
Ovi pasoši se štampaju na engleskom, francuskom, španskom, arapskom, ruskom i kineskom jeziku, kao i na esperantu, a izdaju se na period od tri, pet ili osam godina. Prema web-stranici ovog pokreta, Togo, Mauritanija, Ekvador, Zambija, Tanzanija i Burkina Faso priznaju svjetski pasoš kao validnu putnu ispravu.
Sam Davis je ovaj pasoš koristio na putovanjima, nekad sa više a nekad sa manje uspjeha. Bio je hapšen preko trideset puta, često zbog djela krivotvorenja putne isprave. Sudija jednog okružnog suda u SAD mu je jednom izrekao kaznu naglašavajući kako to čini „ne želeći da umanji ispravnost vjerovanja i dubinu uvjerenja u stvar svjetskog građanstva kod osumnjičenog “.
Svi nosioci svjetskog pasoša su zavedeni u Registar građana Svijeta u Parizu, a Svjetska vlada Građana Svijeta decenijama pažnju posvećuje pitanjima ljudskih prava širom svijeta. Uoči Zemaljskog samita u Rio de Janeiru 1992. Davis je izdao i dijelio svjetsku valutu baziranu na kilovat-satima struje proizvedene iz sunčeve svjetlosti – ovi „kilovat-dolari“ su zapamćeni kao prvi zabilježeni poticaj za smanjenje emisija stakleničkih gasova.
Devedesetih je prvi građanin Svijeta pokrenuo i radijsku emisiju „Radio građana Svijeta“, a do same smrti će ostati posvećen borbi za ljudska i građanska prava. Tako je 2012. simbolično poslao svjetski pasoš osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu, a u znak podrške ga je poslao i zviždaču Edwardu Snowdenu tek nekoliko dana prije svoje smrti.
Garry Davis je umro 24. jula 2013. godine, tri dana prije svog 92. rođendana, ali njegov san o svijetu bez granica će dugo odjekivati u ljudima koji vide dalje od podjela i razgraničenja. „Mnogi ljudi misle da je moje odbacivanje američkog državljanstva nepatriotski i neamerički čin. Ali patriotizam i ljubav prema državi potpuno zavisi od ljubavi prema planetarnoj zajednici. Kako jedan dio može preživjeti bez cjeline“, pitanje je koje nam je ostavio.
