Bila je socijalista i feministica koja je zbog svojih uvjerenja dobar dio života provela u progonstvu. Otvoreno se protivila podršci svojih Socijalista ratu, bila je među osnivačima njemačkih Komunista ali se ni u sred Moskve nije ustručavala kritikovati Staljina. Doslovno je kumovala uspostavljanju Međunarodnog dana žena a umrla je u egzilu pred Hitlerovim Trećim Reichom. Ona je Clara Zetkin, heroina ljudskih prava.
Rođena je 5. jula 1857. kao Clara Josephine Eissner u malom mjestu Wiederau u njemačkoj pokrajini Saskoj. Bila je najstarije od troje djece u protestantskoj porodici čiji je otac bio direktor lokalne škole i orguljaš u crkvi, a majka je bila francuskog porijekla, visokoobrazovana građanka iz Leipziga.
Dok je pohađala školu u namjeri da postane učiteljica, Clara je razvila veze sa ženskim i radničkim pokretima, a 1878. se i formalno priključila Socijalističkoj radničkoj partiji koja će 1890. promijeniti ime i postati ono što poznajemo kao Socijaldemokratska partija (SPD). Zbog zabrane socijalističkih aktivnosti koju je 1878. nametnuo kancelar Otto von Bismarck, napustila je Njemačku i otišla u egzil najprije u Cirih a potom u Pariz.
Za vrijeme života u Parizu odigrala je jako važnu ulogu u osnivanju Socijalističke internacionale. U to vrijeme je uzela prezime svog partnera, ruskog Jevreja i ljevičara Ossipa Zetkina, sa kojim je imala dva sina – Konstantina i Maxima. Nisu bili formalno vjenčani budući da bi za nju to označavalo gubitak njemačkog državljanstva, a Clara će prilično rano ostati udovica budući da je Ossip Zetkin preminuo 1889. godine.
Članstvo u SPD-u zbližilo ju je sa Rosom Luxemburg, poljskom marksisticom sa kojom je dijelila stavove o društvenoj revoluciji i odlučnost da istraju u borbi za nju. Clara je bila jako zagrijana za žensku politiku, naročito za borbu za prava glasa žena i jednakost u društvu. Bila je na čelu inicijative za ženski socijal-demokratski pokret u Njemačkoj, dugogodišnja urednica SPD-ovih novina za žene „Jednakost“, te voditeljica „ženskog ureda“ partije.
Razlog zbog kojeg se ona danas spominje u kontekstu Međunarodnog dana žena je u tome što je upravo Clara Zetkin predložila da se on obilježava 8. marta, na dan kada su 1917. godine žene dobile pravo glasa u Rusiji. Augusta 1910. je uoči kongresa Druge internacionale u Kopenhagenu organizovana Međunarodna ženska konferencija na kojoj je Luise Zitz predložila uspostavljanje međunarodnog dana posvećenog ženama, što je Zetkin podržala.
Ova ideja je naišla na podršku kao dio strategije za promociju jednakopravnosti žena, uključujući i njihovo pravo glasa, iako nije određen odgovarajući datum. Sljedeće godine je obilježen prvi Međunarodni dan žena, i to 19. marta, a obilježili su ga milioni ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
No, Zetkin je bila protivnica „buržoaskog feminizma“ kojeg je smatrala oruđem za podjele unutar radničke klase. To nije bilo njeno jedino razmimoilaženje sa vodećom strujom u SPD-u, budući da je početkom Prvog svjetskog rata bila žestoka protivnica rata kojeg je pokrenula Njemačka, a svoju partiju je kritikovala zbog pristanka na mir i jedinstvo sa ratnom vladom. Zbog antiratnih stavova je bila i više puta hapšena, no to je nije spriječilo da u Berlinu 1915. organizuje međunarodnu žensku antiratnu konferenciju.
Već naredne godine, kada je doživjela i kućni pritvor zbog protivljenja ratu, Zetkin zajedno sa grupom ljevičarskih disidenata osniva Spartakističku ligu, te Nezavisnu socijaldemokratsku partiju, nastalu otcjepljenjem antiratnog krila partije od matičnog SPD-a. Nakon rata i njemačke revolucije, 1919. godine se osniva Komunistička partija Njemačke kojoj će se priključiti i Clara Zetkin, te će biti i zastupnica ove partije u njemačkom parlamentu – Reichstagu – od 1920. do 1933. godine.
Bila je prijateljica sa Vladimirom Iljičem Lenjinom, a puno je vremena provodila u Moskvi kao sekretarka Treće internacionale. U to vrijeme je bila oštra kritičarka Josifa Visarionoviča Staljina, ali je uživala njegovo poštovanje. Paralelno je radila i kao zastupnica Komunističke partije Njemačke i kao članica najužeg rukovodstva Treće internacionale iako je tada već imala preko sedamdeset godina. U sedamdeset petoj godini je bila najstarija zastupnica u Reichstagu, zbog čega je i predsjedavala konstituirajućom sjednicom njegovog saziva iz 1932., te je u svom govoru pozvala na radničko jedinstvo pred narastajućim nacizmom.
No, čim su Adolf Hitler i njegova Nacional-socijalistička partija zasjeli na vlast, Komunisti su izbačeni iz Reichstaga nakon poznatog slučaja paljenja zgrade njegovog sjedišta u februaru 1933. za što je vlast okrivila upravo njih. Počeo je progon hiljada komunističkih simpatizera i drugih protivnika režima, zbog čega su mnogi istaknuti Nijemci morali u egzil, uključujući Alberta Einsteina, Bertolda Brechta, Ericha Mariu Remarquea i druge.
Među njima je bila i Clara Zetkin, koja je izbjegla u egzil u Moskvu. Svega par mjeseci nakon definitivnog odlaska iz Berlina umire u mjestu Arhangelskoje kraj Moskve u sedamdeset šestoj godini, 20. jula 1933. Njen pepeo počiva na nekropoli pod zidinama Kremlja, u neposrednoj blizini Crvenog trga.
Za vrijeme Demokratske republike Njemačke, od 1949. pa do rušenja Berlinskog zida, Clara Zetkin je imala status heroine i svaki grad DDR-a je imao ulicu nazvanu po njoj. Danas, 35 godina nakon njemačkog ujedinjenja, pala je u zaborav a njena rodna kuća u Wiederauu, nekadašnja spomen-kuća Clare Zetkin, pretvorena je u običan seoski muzej.
