Prije par mjeseci naš portal je prenio inspirativnu priču Almira Panjete o djeci iz sela Gojevići kod Fojnice koja su tokom ljetnjeg raspusta vrijedno radila na održavanju školskog plastenika i uzgajanju povrća u njemu. U priči koja je izvorno objavljena na stranici UNICEF-a, mališani su govorili o tome koliko im je bilo važno da plastenik kojeg su dobili u maju tokom ljeta očuvaju i održe.
“Izađem s drugaricama da vozim bicikl, i onda usput svratimo do plastenika i uradimo neke korisne stvari”, govorila je tada učenica šestog razreda Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Lucija, pokazujući svjež crveni paradajz koji je uzgojila s drugaricama i drugarima. Luciji i njenim drugaricama i drugarima zajednički plastenik nije bio još jedna školska obaveza, nego i dodatna zabava.
Nažalost, umjesto po ovakvim lijepim i inspirativnim pričama, Gojevići su posljednjih dana postali poznati kao jedno od mjesta koja su najteže pogođena poplavama. Ovo selo i njegovu okolinu je u noći sa četvrtka na petak (3. na 4. oktobar) pogodio poplavni talas koji je odnio tri ljudska života, a šteta na kućama i drugim objektima je ogromna.
Vodena bujica nije zaobišla ni školu iz teksta kojeg smo svojevremeno objavili. Učionice su očišćene, ali su još uvijek vlažne i hladne, a u školskom holu su naslagani paketi sa vodom za piće, hrana, sredstva za čišćenje i druge potrepštine za pomoć lokalnom stanovništvu. Školsko dvorište je u potpunosti prekriveno dubokim muljem kojeg su tokom jučerašnjeg dana čistili bageri uz pomoć volontera lokalnog Crvenog križa i sarajevskog Centra za promociju civilnog društva.
„Svi uposlenici naše organizacije danas su došli da doprinesemo što bržoj normalizaciji života, i drago mi je da je zadatak koji smo dobili upravo čišćenje školskog igrališta. Djeca zaslužuju da sa što manje trauma prođu kroz ovaj stresni period i da se što brže vrate u školske klupe“, rekla je direktorica CPCD-a Aida Daguda, porijeklom Jablaničanka koja je i sama pogođena nesrećom u Hercegovini.
Nastava je za djecu iz Gojevića i okolnih sela obustavljena, a – kao i u drugim općinama pogođenim vodenim bujicama – i ovdje su odgođeni i lokalni izbori koji su se trebali održati prošlog vikenda. Direktorica OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Mirjana Golub kaže kako je datum nastavka održavanja nastave neizvjestan.
„Neke učionice su već osposobljene i škola će ubrzo biti uslovna za rad, ali neka djeca nisu kod svojih kuća, i neki nastavnici su pogođeni poplavama i angažirani na sanaciji posljedica, tako da još ne znamo kad će se djeca vratiti u klupe“, govori direktorica škole.
Ona navodi i kako je veća šansa bila da se nastava pokrene u obližnjem selu Dusina koje je u trenutku razgovora još uvijek bilo odsječeno od svijeta. Naime, iako je put do sela neprohodan, tamošnju školu je bujica poštedjela, a i učiteljica se zatekla u selu pa održavanje nastave za djecu Dusine nije nemoguće.
Materijalna šteta u fojničkim selima je velika, ogromna. Policajci koji su alarmirali mještane u noći kad je naišla bujica pričaju da je pravo čudo da ljudskih žrtava nije bilo i više: „Sve se odigralo u pola sata, u najgore doba kad ljudi spavaju najdubljim snom. Mi smo bili u smjeni kad je to krenulo – vozili smo po selu sa uključenim sirenama i rotacijama, svirali, budili… Kasnije smo išli od kuće do kuće, kucali, budili, ljudi su lupali na vrata jedni drugima…“
U Gojevićima su naslage mulja ponegdje i do koljena. U kućama uz rječicu Željeznicu poplavljena su kompletna prizemlja i trebaće mjeseci da se objekti saniraju. Ali, jedan objekt, iako potpuno krhke konstrukcije stoji neoštećen.
Riječ je o školskom plasteniku sa početka ovog teksta koji će sigurno i iduće godine donositi plodove. Aluminijski kostur i plastični pokrov stoje, čak su i vrata na plasteniku u savršenom stanju i lako se otvaraju i zatvaraju. Čak i biljke stoje uspravno a na njima se nalazi nešto neobranih plodova.
„Srećom, plastenik je neoštećen jer se nalazi nekoliko metara iza škole. Iako je u pitanju samo nekoliko koraka udaljenosti, teren je tu malo viši – taman dovoljno da ga je voda dohvatila, ali ga je bujica zaobišla“, objašnjava direktorica škole.
Tu smo zatekli i djevojčicu Ivu iz UNICEF-ove priče. Ona je u međuvremenu pošla u šesti razred, ali je poplava poremetila njene radosne školske dane. Kaže da ne zna kad će ponovo poći u školu i da joj nedostaju njeni drugari i drugarice.
„Za neku djecu ne znam gdje su i kako su, pogotovo djecu koja dolaze iz drugih sela. Znam da je Larina kuća poplavljena, i da je kod Josipa velika šteta kao i kod mene“, kaže Iva. Ona trenutno živi na gornjem spratu svoje kuće jer je prizemlje u potpunosti upropašteno poplavom. Njen otac Ivica M. žali zbog štete ali je sretan što su svi živi i zdravi. Kaže da im ne treba ništa od hrane i odjeće, te da je sve čime im ljudi mogu pomoći jesu radna snaga, alat i zaštitna oprema.
U Gojevićima, Bakovićima, Lukama i drugim fojničkim selima juče su bili volonteri nekoliko organizacija civilnog društva iz BiH. Osim CPCD-a, bili su tu i aktivisti Aarhus centra, Mreže za izgradnju mira, banjalučkog Centra za životnu sredinu, te Udruženja građana Fojničani iz Maglaja.
„Naša ekipa će ići i na druga mjesta da pomaže u saniranju posljedica poplave, vjerovatno su naredne destinacije Jablanica i Konjic. Vjerujem da dobrih i vrijednih ljudi ima dosta, a svaki doprinos pomaže, bilo to donacija ili volonterski rad“, kaže direktorica CPCD-a.
Nadati se da će posljedice poplava u ovim selima biti sanirane što prije, a da će se Iva, Lara, Josip i druga djeca što prije vratiti u školu. Osim toga, čeka ih i njihov plastenik, a njihovi prijatelji iz organizacija civilnog društvaobećavaju kako će im u oporavku od ovih poplava pomoći na svaki način.
