Često spominjemo orodnjavanje ili uključivanje rodne perspektive u procese donošenja politika i budžeta u Bosni i Hercegovini. Ovaj proces se gotovo i ne dešava, a kada imamo primjere rodno odgovornog budžetiranja oni gotovo da izgledaju kao slučajni.
Prije gotovo tri godine, Ženska vizija iz Tuzle počela se intenzivnije baviti pitanjem uvođenja rodno odgovornog budžetiranja na području grada Tuzla u okviru rada Mreže Gender Budget Watchdog. Njihovo inicijalno istraživanje o potencijalu za implementaciju ovakvog budžetiranja iz 2021. godine pokazalo je da se ono svodi na izdvajanje sredstava za Sigurnu kuću, ali da su i ta sredstva prilično skromna u poređenju sa izdvajanjima za tipične muške organizacije kao što su sportska, lovačka i slična udruženja.
Ono što je zaključeno kao nužno i kao preporuka za povećanje ravnopravnost u Tuzli je uključivanje rodne perspektive u sve politike i odluke koje se donose, definisanje politika i budžeta s ciljem ispravljanja rodnih nejednakosti, unapređenje statističkog sistema i vođenje rodno senzitivne statistike, veća komunikacija unutar i između organa lokalne samouprave, organizacija civilnog društva i javnosti u cjelini i jačanje transparentnosti, finansijske odgovornosti i učinkovitosti. Posebno bi bilo značajno radi stvaranje šireg povoljnog ambijenta radi ispunjenja ovih nužnih pretpostavki dalje jačanje povezivanja između žena koje su aktivne u javnom životu, posebno u politici i civilnom društvu. U ovakvim oblicima uvezivanja bi posebno trebalo voditi računa o perspektivama i položaju marginalizovanih grupa žena koje se često osjećaju zapostavljeno kako prilikom donošenja odluka u formalnim političkim institucijama u kojima se ne uvažavaju njihove specifične potrebe ali i unutar uslovno rečeno dominantnih perspektiva unutar ženskih organizacija civilnog društva.
Upravo zbog toga, zagovaračka kampanja koju je tad pokrenula Ženska vizija ticala se neadekvatnog pristupa ginekološkim uslugama u Domu zdravlja Tuzla za žene i djevojke sa invaliditetom. Osim barijera poput nedostatka ginekološkog stola za pregled, postojale su i arhitektonske barijere za pristup ginekološkom odjelu.
Pregled koji svakako zna biti nelagodan, ženama sa invaliditetom postaje neugodniji i stresniji zbog različitih barijera. Ženska vizija u ovom slučaju započinje svoju kampanju podnošenjem inicijative Gradskom vijeću za nabavku stola i prilagodbu ginekološkog odjela, u saradnji sa vijećnicom Selmom Ćatibušić. Pozivajući se na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i odrebe Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom koje se tiču ravnopravnog ostvarivanja zdravstvene zaštite i materinstva, inicijativa je predstavljena Vijeću.
Iskustva žena sa invaliditetom, poput onoga Banjalučanke Biljane Nedić, iskorištena su kao osnov za pojašnjenje diskriminatornih praksi koje sa sobom nosi neuzimanje u obzir potreba svih članova i članica društva: “Stol za pregled je u svakom smislu bio nepristupačan pa je doktorica poslala četu sestara da mi pomaže, jer ne može ona tako raditi da ja nisam spremna. Nismo imale nikakav uvodni razgovor ili bilo šta slično, prostorija u kojoj sam se presvukla je bila toliko uska da nisam mogla ni ući, a kamoli zatvoriti vrata pa su tako sve žene koje su čekale u redu gledale kako se ja patim u tom uskom prostoru da se presvučem. Oni su imali predstavu i zabavu, a moja nelagoda i neprijatnost je bila sve veća.”
Na idućoj sjednici Vijeća, jednoglasno je usvojena odluka o nabavci stola za ginekološki pregled prilagođenog osobama s invaliditetom i izmještanju odjeljenja u pristupačniji dio Doma zdravlja Tuzla. Na upite osoba zainteresiranih da doniraju novac ili ginekološki stol, iz Ženske vizije tada su objasnile: „Nije bit u samom nedostatku stola, nego u tome da sve mi plaćamo porez i doprinosimo budžetu koji ne odgovara na naše potrebe. Grad mora nabaviti ovo i platiti iz javnog budžeta – jednostavno je.“
Nekoliko godina kasnije, članice ovog udruženja i dalje pomno prate implementaciju i napredak rodno odgovornog budžetiranja u Tuzli. Pitale smo ih za komentar na trenutni status i osvrt na inicijativu koja je jednoglasno usvojena jer se o nabavci i prilagodbi dugo nije znalo mnogo detalja. Amela Hajvaz, iz Ženske vizije, za naš portal kaže: „Kod nas pomaka napokon ima. Nemamo zvanično ROB Grada Tuzla, ali koraci i zmjene su napravljeni, a istima smo zadovoljne. Kontinuirano radimo na ovome bez obzira na projekte i podršku donatora. Sada se u budžetu jasno vidi koliko novaca ide za ženske sportske klubove, udruženja, dok se ovisno o službi vidi pružanje podrške građankama i građanima, dakle podaci su rodno razvrstani. To je za nas veliki uspjeh. Ginekološki stol je u funkciji i nalazi se u prizemlju ambulante. Naše sljedeće aktivnosti uključuju postavljanje obavijesti o pružanju ovih usluga, kako bi žene i djevojke s invaliditetom bile upoznate s mogućnošću korištenja ovih medicinskih usluga u svome Domu zdravlja.“
Dakle, iz primjera Ženske vizije vidimo da uspješna zagovaračka inicijativa ne prestaje kada neka odluka bude donesena. Potreban je stalni monitoring procesa, poziv vlasti na odgovornost, ali i širenje informacija o tome kako i zašto nam je potrebno rodno odgovorno budžetiranje.
