Srbija i Bosna i Hercegovina su zbog svojih rudnih potencijala u posljednje vrijeme na meti moćnih međunarodnih korporacija. Pri tome kao naročit blagoslov ove kompanije vide slabe institucije i mehanizme kontrole, kao i korumpirane političare koji su uvijek spremni ići protiv interesa svojih građana ukoliko im to znači ostanak na vlasti. Zbog toga je u javnosti jedno vrijeme bila stvorena percepcija kako je rudarenje litijuma u sjeveroistočnoj Bosni, kao i u jadarskoj oblasti u Srbiji već gotova stvar, ali lokalni aktivisti pokazuju da to i nije baš tako.
Posljednjih sedmica je Srbiju zahvatio val protesta protiv rudarenja koji je kulminirao u subotu u Beogradu, gdje su se okupile desetine hiljada demonstranata. Podršku protivljenju eksploataciji litijuma i drugih ruda u svom neposrednom susjedstvu najavljuju i udruženja iz Bosne i Hercegovine, pa tako u nedjelju, 18. avgusta sa početkom u 18 sati ispod Pavlović mosta bijeljinsko udruženje EKO PUT organizuje protestni performans pod nazivom „Na Drini akcija“.
Prema riječima organizatora, protest je prvobitno trebao biti organizovan 15. avgusta, ali je pomjeren za nedjelju kako bi se održao na Međunarodni dan borbe protiv ekstraktivizma. Primarni cilj je ukazati na posljedice nekontrolisanog višedecenijskog vađenja šljunka iz Drine, ali je jako važna dimenzija ovog događaja skretanje pažnje na zagađenje vode usljed ekstrakcije/prerade litijuma u slučaju oživljavanja projekta „Jadar“ i projekta „Lopare“.
U razgovoru za naš portal je Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja Eko Put upozorila kako je u Semberiji smanjen nivo površinskih podzemnih voda koje se povlače u dubine usljed suše, kako se korito Drine prekraja onako kako to odgovara eksploatatorima, te da sve to sa sobom povlači pitanje – da li će Semberija u dogledno vrijeme ostati bez vode.
Osim toga, Semberiju ugrožavaju projekti iskopavanja litijuma, o čemu bijeljinska aktivistkinja kaže: „Mi se nalazimo bukvalno u sendviču između projekta Jadar i projekta Lopare koji su mogući ogromni uzročnici zagađenja! Vlasti Srbije i Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske moraju uspostaviti kontrolu nad ovim projektima.“
U saopštenju koje je organizacija Eko Put uputila medijima podsjeća se kako je kompanija Rio Tinto koja planira iskopavanje u ovom području prepoznata kao kompanija koja ne poštuje ekološke standarde, koja koristi izuzetno prljavu tehnologiju prerade rude, te koja je u posljednjih tridesetak godina izazvala nekoliko ekoloških katastrofa širom svijeta.
„Tehnologija za preradu litijuma podrazumijeva korišćenje izuzetno toksičnih materijala, prije svega sumporne kiseline koja se zagrijava do 250 stepeni. Prema procjenama stručnjaka, to bi dovelo do uništavanja šume, rijeke, biljnog i životinjskog svijeta u prečniku od 50 kilometara oko rudnika, a posljedice bi se osjetile u prečniku od 200 kilometara od rudnika“, stoji u saopštenju Eko Puta u kojem se navodi i kako je za potpuni oporavak zemlje nakon prestanka rada rudnika potrebno 500 godina.
U saopštenju kojim se građani pozivaju na protest pruža se podrška aktivistima iz Saveza ekoloških organizacija Srbije i udruženja Ne damo Jadar u njihovoj borbi za održivi razvoj i ekološki čistu sredinu.
„Da li je plan da i Srbija i RS/BiH postanu žrtvene zone za zelene potrebe drugih ekonomija i država? Mi od toga nećemo vidjeti ni obnovljivu energiju, ni električna vozila, ni prosperitet. To će zapasti bogatiji deo Evrope. Nama ovdje ostaće teško zagađenje i dalje raseljavanje stanovništva usljed nepopravljive štete od rudarenja litijuma i drugih minerala takozvanim modernim ‘zelenim’ rudarenjem“, ističu bijeljinski aktivisti.
