EDIN HUREM je grafički dizajner, autor i animator iz Sarajeva čiji je animirani film “Daleka zemlja” nedavno pobijedio na Eastern Europe Film Festivalu. Za naš portal govorio je o ovom filmu, svojoj ljubavi prema animaciji i bavljenju njom u BiH.
OBJAVI.BA: Tvoj kratkometražni animirani film „Daleka zemlja“ (A Distant Country) odnio je pobjedu na Eastern Europe Film Festivalu koji se održao u oktobru. O čemu se u njemu radi?
HUREM: Film traje četiri i po minute i u njemu se radi o dva burazera koji su živjeli u afričkoj savani. Dolazi Drugi svjetski rat, Francuzi koji su ih do tada izrabljivali ih mobilišu u vojsku, odlaze u Evropu i jedan od njih gine, a drugi preživljava i vraća se kući. Eto to je ukratko ono o čemu se u filmu radi.
To je ono što je stalo u ove četiri i po minute, nažalost puno toga smo tokom rada morali skraćivati zbog budžeta. Imao sam puno više toga za prikazati, ali nedostajalo je prostora da se likovi još bolje razviju, da se gledatelji još bolje s njima povežu. Međutim, očito je da se priča uspjela ispričati i u ove četiri i po minute.
OBJAVI.BA: Ovo nije prvi festival na kojem je „Daleka zemlja“ prikazana? Da li se film može negdje pogledati ili tek ide ta festivalska faza?
HUREM: Film je prvo prikazan na Olhar festivalu u Brazilu, zatim je na festivalu u Rimu ušao u finale takmičenja gdje je baš jaka konkurencija – tu je bilo i nekih bivših Disneyevih animatora – a onda je došao Eastern Europe Film Festival u Bukureštu sa kojeg se vratio sa peharom. Nije mi na ruku išla okolnost da je film završen u septembru, to je vrijeme godine kada je većina važnijih festivala okončana. Fulio sam i naš SFF i druge festivale u zemlji prošle godine, ali sigurno je da će ga ove godine publika moći pogledati i kod nas.
OBJAVI.BA: Ti se animacijom ne baviš profesionalno?
HUREM: Ne, moj svakodnevni posao je posao grafičkog dizajnera. Završio sam Akademiju likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo u klasi profesora Radislava Tadića, a animaciju radim iz ljubavi. To mi je stvarno ljubav, počeo sam se ozbiljnije baviti animacijom prije nekih dvanaest godina i frejm po frejm je to išlo sve bolje i bolje. Danas dosta radim animacije za reklame, pokušao sam raditi i crtani film na bosanskom jeziku. To mi je bila baš velika želja, napraviti baš bh. crtani film ali nisam naišao na neki interes i razumijevanje, možda jednostavno nisu bile sazrele okolnosti…
U svakom slučaju, još nisam odustao od te ideje. Bilo je zabavnih situacija oko toga, naprimjer mislili smo osim bh. verzije raditi i verzije na engleskom i njemačkom jeziku ali Zoka Ćatić koji je posudio glas nije govorio njemački pa je nešto improvizirao… (smijeh) Taj sam crtani bio krenuo raditi „na juriš“, bez iskustva u produkciji, ali to su priče poput priča o patkici koja se boji vode i želi da nauči plivati koje zaslužuju da budu realizirane. Inače, radio sam i ilustracije za slikovnice, za razne sadržaje za djecu, toga nam nedostaje.
OBJAVI.BA: Ima li u našoj zemlji ljudi koji posvećuju pažnju sadržajima za djecu? Ni „Daleka zemlja“ nije animirani film za djecu, ali radio si takve stvari – ima li autora koji posvećuju pažnju djeci kao publici?
HUREM: Pa ima ih puno, evo odmah mi pada na pamet Džejlana Karaman Pašić koja je sjajna slikarka i koja je nedavno izdala prelijepu slikovnicu, Zoka Ćatić je objavio fenomenalne slikovnice o psićima, sve je to lijepo urađeno i crtano, nisu ove AI gluposti koje su sada hit, nego je fakat dobro urađeno.
Što se crtanog filma tiče, to je sve bazirano na entuzijazmu, sve funkcioniše na entuzijazmu i tako će i ostati. Ali ima ljudi koji se tim bave, imaš ljude koji rade odličan posao kao što radi Aleta Rajič koja je značajan dio Neumskog festivala animiranog filma NAFF – razvaljuje cura. Tu se mora spomenuti i Tvrtko Karačić iz Širokog Brijega koji isto rastura animaciju i kupi nagrade.
OBJAVI.BA: Za pretpostaviti je da je riječ o individualnim bljeskovima talenta i da je više riječ o incidentima nego o nekom planskom radu i ulaganju u animirani film?
HUREM: Sve to funkcionira na entuzijazmu, evo cijeli budžet „Daleke zemlje“ bio je 7,000 KM za četiri i po minute animiranog filma. A zamisli da je realizirano 15-20 minuta gdje bi bila i izometrijska borba, da to prekuca Veljka Bulajića [smijeh]. Našao sam dva strašna animatora, Anaida Mekića i Velida Agovića kao saradnike da mi pomognu jer je to velik posao, svi ti backgroundi i sve to, a cijeli budžet je bio čak nešto ispod sedam hiljada, od čega su dvije otišle na prijave za festivale. Novac je osigurao UNESCO sa kojim imam stvarno lijepu saradnju.
Ljudi ne znaju kako to funkcioniše, svaka prijava na festival se plaća – bez obzira na to da li film prođe ili ne. To nije velik novac po jednoj prijavi, ali za ovako male filmove, male budžete, male kuće i pojedince koji se prijavljuju to nije malo kad se nakupi, jer se film prijavljuje na desetine festivala.
OBJAVI.BA: I cijeli film je koštao sedam hiljada maraka?
HUREM: Da, sa sedam hiljada maraka sam napravio film koji će sada obići svijet.
OBJAVI.BA: Ako je moguće filmove praviti sa malo novaca, jesu li opravdani izgovori filmskih producenata kako država i fondacije ne daju dovoljno sredstava? Je li uvijek sve do para?
HUREM: Ja mogu govoriti za animirani film. Konkretno, moj prvi film koji je prikazan i na SFF-u, zvao se Srklet i napravio sam ga s nula maraka. To je bio čisti entuzijazam, ali ja tad nisam imao dijete koje valja hraniti i mogao sam ostajati do dva ujutru i crtati. Idem logikom da su i ti producenti neki ljudi koje neka žena kući pita gdje su pare. Njihovi troškovi su veliki, puno je tu ljudi, troškovi same organizacije tih ekipa su veliki.
Ali, film se može napraviti sa manje para, pa ljudi su dobijali Oskare sa malim budžetima ali to je rijetkost. Mi imamo kreativnost, ali mislim da se film koji može biti kandidat na nekom Berlinaleu može napraviti za neki minimum od pedeset hiljada. Sve preko toga je obijest i namaštavanje bez kojeg se može ali kad imaš dobru ideju i kreativnu priču onda je možeš realizovati i bez toga. Nisu to milioni, niti milioni garantuju uspjeh. Imaš more propalih filmova u koje su uloženi milioni, ali džaba pare bez prave priče i entuzijazma da je ispričaš. Pare nisu mjerodavne, ideja ti je mjerodavna. Ako imaš super ideju ti je sa parama možeš poboljšati, dodati neke efekte, ali ako nemaš…
OBJAVI.BA: Možeš li sam sebi objasniti tu ljubav prema crtanju, je li ona oduvijek tu?
HUREM: Oduvijek, moji roditelji to najbolje znaju. Jednom oni tako odu na more, a ja preko cijelog zida iscrtam Simpsone. [smijeh] Drugi put sam slično tako nacrtao Alana Forda, kao mural je bilo, ali jesam, uvijek sam crtao. U obdaništu sam pravio figurice od plastelina i crtao crteže za svu djecu iz grupe pa me tete ružile… U osnovnoj i srednjoj sam pravio stripove o svakodnevnim događajima, uvijek sam crtao. Moja mama je profesorica geografije pa sam tako i ja bio upisao geografiju, nisam znao sa osamnaest šta bih i upišem geografiju, ali nakon par godina sam više crtao profesore nego učio o geografiji, vidio sam da to nije to i upišem Akademiju. Moago bih crtati cijeli dan, samo da nešto jedem i nastavim.
OBJAVI.BA: Sad si otac jednog dječaka i da li je roditeljstvo, osim u egzistencijalnom smislu, nešto promijenilo u i smislu perspektive iz koje gledaš na crtanje i animaciju, u pogledu odabira tema…?
HUREM: Sad mi je drago što sam uradio onaj crtani i puštam ga djetetu! A nema promjene perspektive, ima samo neke obzirnosti jer nije lijepo da tata dođe kući u jedanaest naveče, volim da provodim vrijeme sa sinom pa sad manje radim i manje crtam. Teme su iste, ja i dalje crtam ono što sam crtao i ranije, ali njemu posebno posvetim ono što radim. Njemu je posvećena i „Daleka zemlja“, svima zahvaljujem ali njemu ide posebna posveta, on je glavni.
Trenutno radim ilustracije za slikovnicu koju priprema Matea Pavlović, ona je idejni tvorac a ja ilustrator. Tražimo distributera, a ako ga ne nađemo onda ćemo i to raditi sami. To je nešto što se radi iz ljubavi, ne mogu se čekati sponzori i donatori. Onaj ko voli basket nakon posla će otići i igrati basket, nećeš čekati da ti neko kupi loptu i da te odvede da igraš. Nešto voliš ili ne voliš, ja bih „Daleku zemlju“ uradio i bez ikakvog budžeta, samo što bi to trajalo neuporedivo duže.
OBJAVI.BA: Nastavljaš primarno raditi kao grafički dizajner, a planiraš li nove izlete u animirani film?
HUREM: Primarni posao mi je grafički dizajn, animacija je ljubav od koje ne odustajem i već pripremam novi film. Radim paralelno na više storyboardova, sad u pripremi imam jedan o veganu koji radi u mesari. Riječ je o malo humorističnom osvrtu na Generaciju Z, političku korektnost i moralne dileme, a radim i na jednoj fikciji o dva mladića koji u Srednjem vijeku traže zmajevu pećinu. Namaštavam tako svašta nešto, biće novih filmova.
