Danas, 5. decembra, obilježava se Međunarodni dan volontera. António Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, ovim povodom rekao je da se ovog dana, ali i svakog drugog, moramo podsjećati na činjenicu da i najmanja djela imaju moć promjene ljudskih života. Tako smo nedavno pisali o volonterskim akcijama tokom poplava u Hercegovini, gdje je volonterski rad osoba uključenih u različite organizacije pokazao snagu koja leži među „običnim ljudima“. Međutim, volonteri i volonterke nisu obični ni po kojem parametru.
Danas se, povodom obilježavanja ovog dana, održala online SMART Balkan Pričaonica koja je na jednom mjestu okupila ne samo različite osobe nego različite perspektive volontiranja u regiji i Europi. Na događaju su govorili Nikola Stankoski iz Volonterskog centra Skopje, prof. dr. Mehmed Hadžić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Lazar Petrović iz Advokatske kancelarije Stanković i partneri iz Srbije, Gabriella Civico iz Europskog volonterskog centra, Jasmina Banjalučkić iz Instituta za razvoj mladih KULT, Danilo Kusovac iz ADP-Zid iz Crne Gore, Irma Rešidović iz Vijeća mladih FBiH i Dejan Rađen iz PRONI centra.
Neke od osnovnih informacija ili perspektiva bile su te da su zakonski okviri volontiranja u državama regije u redu, ali da implementacija zaostaje, odnosno da se često zloupotrebljavaju zakonski okviri i volonterski doprinos kao takav. Gabriella Civico naglasila je da i na EU nivou donosioci odluka i kreatori politika ne vide širu sliku volontiranja, u CEV-u smatraju da je volontiranje ekosistem za sebe i kao takvog ga je potrebno iskoristiti. Međutim, prijedlog je da organizacije i volonterska udruženja moraju raditi na povezivanju volontiranja s političkim agendama na državnom ili EU nivou kako bi se volontiranje lakše shvatilo kao važno za svakodnevne društvene procese. Zanimljiva iskustva su podijeljena iz rada sa volonterima i nametnulo se pitanje definicije volontiranja koja je drugačija u drugim kontekstima, ali jedan volonter, kako su nam prenijeli iz ADP-Zid, definirao je volontiranje kao „najviši oblik patriotizma“. Što ono i jeste. Volonteri i volonterke, kako je prethodno rečeno, nisu nimalo obične osobe. Nesebično ulažu u društvo ono najvrjednije – svoje vrijeme i vještine, a bez ikakve materijalne naknade.
Za naš portal volonterka u CPCD-u, Amila Čopra, na ovu temu kaže: „Za mene je volontiranje više od samog davanja vremena, to je prilika da učim, rastem i postanem bolja osoba. Posebno sam ponosan na svoje volontiranje u organizaciji koja pomaže cijeloj zajednici i čini je boljom. Volontiranje nas oblikuje u bolje, saosjećajnije i odgovornije osobe.“
Dok Senka Grbić, nekadašnja volonterka, kaže da je za nju volontiranje predstavljalo način povezivanja s osobama sličnih interesa i dodaje „to su neki interesi i vrijednosti poput nesebičnosti, brige za druge ljude ali i životinje, od kupovine hrane za mačke koje ćemo možda sresti na terenu do velikih akcija pomoći stanovništvu koje se suočava s različitim problemima. Tokom svog volonterskog angažmana, ne samo da sam pomogla drugima, već sam i razvila svoje sposobnosti, stekla nove prijatelje i naučila da izađem iz svoje zone komfora.“
Sretan Dan volontera i volonterki uz nadu da ćemo svi shvatiti važnost doprinosa zajednici bez naknade i finansijskih interesa jer samo tako društvo ostaje ljudsko.
