Godine trpljenja nasilja, emocionalne manipulacije i ravnodušnosti okoline ostavile su ženu koja se obratila Centru ženskih prava (CŽP) iz Zenice zarobljenu u začaranom krugu straha i nesigurnosti. Trpila je u tišini, vjerujući da će se nešto promijeniti. Međutim, prelomni trenutak se dogodio kada je njen suprug na nju nasrnuo nožem, i to pred očima njihovo troje malodobne djece. U tom trenutku, shvatila je da mora zaštititi sebe i svoju djecu. Taj čin nasilja bio je iskra koja ju je primorala da konačno potraži pomoć.
Njen slučaj nije samo priča o individualnoj borbi, već i ogledalo izazova kroz koje žrtve prolaze u institucionalnom sistemu zaštite.
Iz Centra ženskih prava navode ovu korisnicu kao primjer onoga sa čim se suočavaju u praksi. Riječ je o tridesetpetogodišnjakinji, majki troje djece koja je trpjela fizičko i psihološko nasilje od strane supruga, što je kulminiralo fizičkim napadom nožem pred djecom. Cilj koji je trebalo postići bila je zaštita klijentice i njene djece kroz pravni proces (razvod braka, zabrana prilaska) i psihološku podršku.
Pozadina problema, kao i u dosta sličnih slučajeva, bilo je višegodišnje trpljenje nasilja – fizičko zlostavljanje, prijetnje, poniženja, emocionalna manipulacija. Suprug je poznat kao kriminalac, a njegovo problematično ponašanje dodatno je povećavalo strah i nesigurnost. Kao što to obično biva, društvo je pokazalo ravnodušnost – komšije nisu reagovale, osim jedne komšinice koja je pozvala policiju.
„Iako je prelomni trenutak natjerao klijenticu da se suoči s realnošću i potraži pomoć, njen put ka pravdi bio je sve samo ne jednostavan. Nasilje visokog rizika, manipulativno ponašanje suprugove advokatice i nedovoljno razumijevanja njenih prava činili su proces još složenijim. Povremeno je sumnjala u svoje odluke, vraćala se nasilniku, i suočavala sa zastrašivanjem i pokušajima kršenja zaštitnih mjera“, kaže Meliha Sendić, direktorica Centra ženskih prava.
Institucionalne prepreke dodatno su otežale njen put ka normalizovanju života. A rizik od opasnosti je bio visok: nasilnik je koristio nož i fizičku silu pred djecom, što ukazuje na ekstremnu opasnost po život žene i djece, a osim toga nasilje nije samo povremeno već dio kontinuiranog obrasca.
Uz sve to, korisnici inicijala M. H. nisu u potpunosti bila poznata njena prava tokom trajanja zabrane prilaska. Ovaj manjak znanja o pravima je kroz postupak advokatica pokušala iskoristiti kako bi ugrozila njenu zaštitu.
Iz Centra ženskih prava kažu kako je na ovom slučaju moguće prepoznati i još jednu redovnu pojavu, a to je ponavljano vraćanje u nasilnu zajednicu. Korisnica se vraćala nasilniku više puta u nadi da će se on promijeniti, što je dodatno otežalo proces.
Podrška koja mijenja sve
„Ključni faktor u ovom slučaju bila je podrška Centra ženskih prava. Od prvog kontakta, korisnica je dobila pravne savjete i psihološku podršku koja joj je pomogla da prebrodi najteže trenutke. Pravna intervencija osigurala je sprovođenje mjere zabrane prilaska, dok su psihološke sesije pomogle klijentici da obradi traume i pronađe snagu za novi početak. Pored toga, osoba od povjerenja iz Centra ženskih prava bila je uz nju u ključnim momentima, prateći je na sudu i pružajući joj sigurnost i podršku“, kaže direktorica CŽP-a.
Ženi-žrtvi nasilja iz našeg teksta pružena je pravna pomoć na više načina. Intervencija u ključnim momentima osigurala je da ona na početku procesa ima ispravne informacije o svojim pravima i načinima zaštite, a pravno zastupanje osiguralo je da njena prava ne budu prekršena tokom procesa.
„Zatim, Centar je pružao pravnu podršku tokom postupka pred tužilaštvom. Izrečena mjera zabrane prilaska prema klijentici i djeci. Pomogli smo i u posredovanju prema tužilaštvu, uključujući saslušanje i dostavljanje snimka incidenta, koji je snimao njen sin“, kaže braniteljica prava žena iz zeničke organizacije.
Nasilni suprug je osuđen na zatvorsku kaznu od jedne godine i sedam mjeseci. Sastavljena je tužba za razvod braka, kao i prijedlog za oslobađanje od sudskih troškova. Na svim ročištima M. H. je pratila jedna članica Centra kao osoba od povjerenja koja je intervenisala u slučaju pokušaja kršenja mjere zabrane prilaska i pružala joj emocionalnu sigurnost u komunikaciji sa advokaticom nasilnika. Sutkinja je prepoznala važnost prisustva osobe od povjerenja i omogućila njeno aktivno učešće tokom postupka.
Tako je zahvaljujući ovoj organizaciji civilnog društva ugrožena žena dobila zaštitu, gdje je spriječeno kršenje mjera zabrane a organizovana policijska pratnja prilikom preuzimanja stvari nasilniku. Osim zaštite, CŽP je korisnici pomogao u koordinaciji sa institucijama poput policije, centra za socijalni rad i suda.
Prelomni trenutak: Kada je hrabrost pobijedila?
Prelomni trenutak dogodio se kada je korisnica, uz podršku Centra, odlučno odbila manipulacije suprugove advokatice i insistirala da se poštuju mjere zabrane prilaska. Osoba od povjerenja bila je uz nju tokom svakog koraka, uključujući situaciju kada je suprug trebao preuzeti lične stvari pod policijskom pratnjom. Ova iskustva pokazala su joj da nije sama i da uz pravu podršku može osigurati sigurnost za sebe i djecu.
Insistiranje na poštovanju mjera i dosljednost u zaštiti prava žrtve osigurali su da nasilni suprug bude osuđen na zatvorsku kaznu zbog nasilja u porodici, brak je razveden uz dodijeljenu alimentaciju u iznosu od 450 KM za troje djece, a izrečeno je i ograničenje kontakata oca sa djecom na telefonsku komunikaciju tokom trajanja zabrane.
Novi početak i život poslije nasilja
Aktivistice koje su radile na ovom slučaju kažu kako je nakon njega M. H. osnažena, emocionalno stabilna i spremna za novi početak. Kroz proces, prepoznala je sopstvene potrebe i izgradila bolju budućnost za sebe i djecu.
Kako bi se to postiglo, pružena joj je psihološka podrška. Pomoć kroz deset sesija omogućila joj obradu trauma i razvoj samopouzdanja. Osim toga, stala je na svoje noge i ostvarila samostalnost – zaposlila se i počela aktivno raditi na osiguravanju stabilnosti za sebe i djecu.
„Na ovom slučaju moguće je prikazati sve ključne aspekte podrške i sistemskih izazova u radu sa žrtvama nasilja“, objašnjava aktivistica CŽR koja kao osoba od povjerenja prati žene žrtve nasilja.
Naglašava ključnu ulogu pravne i psihološke podrške, te važnost osoba od povjerenja: „Pravna pomoć, uključujući zastupanje i informisanje o pravima, omogućila je klijentici da ostane zaštićena i istraje u procesu. Psihološka podrška pomogla joj je da prebrodi emocionalne traume i izgradi samopouzdanje za novi početak, a prisustvo osobe od povjerenja tokom sudskih i drugih postupaka značajno je smanjilo stres klijentice i povećalo njenu sigurnost.“
Nažalost, sistem je i ovaj put pokazao svoje slabosti. Iako je izrečena mjera zabrane prilaska, nedostatak adekvatnog nadzora doveo je do dodatnog stresa i opasnosti po život za klijenticu, a puštanje nasilnika iz pritvora bilo je odluka koja je povećala strah i nesigurnost. Brojni su slučajevi gdje su ovakve okolnosti znale dovesti do daleko težih posljedica, ali na sreću M. H. nije među njima, za što veliku zaslugu nosi reakcija organizacije koja je sposobna pomoći u ovakvim situacijama.
Kako unaprijediti zaštitu i poboljšati efikasnost sistema?
Iz Centra ženskih prava kažu kako je moguće unaprijediti zaštitu žrtava i osigurati efikasnost sistema. Za to je potrebno pojačati nadzor nad provođenjem zaštitnih mjera, intenzivirati edukaciju žena, neprestano podizati svijest u zajednici i promovisati ulogu osoba od povjerenja.
„Ovaj slučaj pokazuje kako koordinacija pravne, institucionalne i praktične podrške može napraviti ključnu razliku u životu žrtava nasilja. Pružanjem kontinuirane pravne i emocionalne podrške, žena koja je preživjela nasilje uspjela je prekinuti ciklus nasilja i osigurati bolju budućnost za sebe i svoju djecu. Posebno se ističe značaj uloge osobe od poverenja koja je klijentici pružila osjećaj sigurnosti, pomogla u ključnim momentima donošenja odluka i zaštitila je od manipulacija. Ova uloga treba da bude integrisana u sve faze rada sa žrtvama nasilja, uz snažniju podršku institucija.
Slučaj takođe ukazuje na nedostatke u sprovođenju zaštitnih mjera, kao što su zabrana prilaska i kontrola nasilnika, koji su ostavili prostor za dodatni strah i nesigurnost žrtve. Stoga je neophodno unaprijediti nadzor i komunikaciju između institucija kako bi mjere zaštite bile efikasnije.
Institucije, zajednica i pojedinci moraju zajedno raditi na stvaranju sistema koji žrtvama nasilja omogućava zaštitu, osnaživanje i pravdu. Uloga Centra ženskih prava u ovom procesu dokaz je da multidisciplinarni pristup može obezbjediti trajne promjene i omogućiti žrtvama da započnu novi život“, zaključuje Meliha Sendić.
