Piše: Ena Osmanović, MA psihologije
Mnogo puta u našim životima smo čuli ili na sreću svjedočili da zemlja upija negativnu energiju, šuma upija buku misli, a daleki horizonti od slona prave mrava. U prirodi, prsa najšira a brige najmanje.
Da to nije samo naš osjećaj svjedoče i naučni dokazi psiholoških eksperimenata i istraživanja.
Takva istraživanja otkrivaju da okruženje može povisiti ili sniziti nivo stresa koji osjećamo, što zauzvrat utječe na naša tijela. Ono što vidimo, čujemo i doživljavamo u svakom trenutku mijenja ne samo naše raspoloženje, već i način na koji naš nervni, endokrini i imuni sistem funkcionišu.
Naime, ukoliko biramo bilo aktivan ili pasivan odnos sa prirodom, doprinijeti ćemo našem zdravlju i kognitivnoj funkcionalnosti.
Izloženost prirodi hrani naš instinkt biofilije o kojem smo više govorili u ranijem članku istog naziva, vraća nam snagu i obnavlja naše tijelo i duh, tako što utječe na našu percepciju stresa, naš fiziološki odgovor na stres, kao i naše raspoloženje.
Kao psiholog, usudit ću se reći da je utjecaj prirode na našu percepciju nivoa stresa zapravo i najmoćniji utjecaj. Ukoliko naš um doživljava promjenu, promjena će uslijediti i kroz naše tijelo. Upravo tako, ukoliko ukažete vaše povjerenje ovom tekstu tokom čitanja i poslije, već ste na dobrom putu prepoznavanja ovakvog utjecaja prirode na vas.
Pokazalo se da je naša percepcija smanjenog nivoa stresa nakon izlaganja prirodi konzistentnija od smanjenja biološkog markera stresa – hormona kortizol.
Godine 1991. istraživač Ulrich razvio je teoriju redukcije/smanjenja stresa (Stress reduction theory – SRT) još poznatu kao „psiho-evolucijsku“ teoriju, s obzirom da su nam kroz evoluciju prirodni prizori poput širokih zelenih prostranstava, rijeka i stijena svjedočili izvoru hrane, vode i skloništa. Stoga, i danas ovakvi prizori uzrokuju pozitivne emocije i osjećaj smirenosti kod modernog čovjeka.
Prema mnogim istraživanjima, ljudi su nakon izloženosti prirodi izražavali niži nivo stresa u odnosu na prije. Pokazalo se da čak i virtualna izloženost kroz izloženost videima ili fotografijama prirode može da ima ovakve efekte. Pored doživljenog nižeg stresa, pokazalo se da su puls i nivo krvnog pritiska kao najčešći pokazatelji povišenog stresa kod odraslih padali nakon izloženosti prirodnom okruženju. Osobe podvrgnute ovakvim eksperimentima su se također kontinuirano izjašnjavale o pozitivnim emocijama kao i poboljšanoj sposobnosti pamćenja.
Dakle, kada govorimo o pasivnoj izloženosti prirodi govorimo o posmatranju prirode i pogledu na prirodu, što je svojim pozitivnim rezultatima usmjerilo i arhitekturu orijentisanu na čovjeka ali i trendove dizajna interijera širom svijeta. Zamislite da i sam pogled na prirodu čak umanjuje doživljaj boli kod pacijenata i smanjuje trajanje postoperativnog perioda.
Kada bismo obratili pažnju, vidjeli bismo da je imitacija prirode svuda oko nas, s razlogom. I ako kao imitiacija ima pozitivne efekte, šta tek prirodno može učiniti za nas.
Stoga, benefiti izloženosti prirodi su višestruki: pruža nam prostor za fizičku aktivnost koja je sama po sebi korisna, priliku za socijalizaciju, hemijski sastav biljaka direktno utječe na naše zdravlje povećanom proizvodnjom bijelih krvnih ćelija, naša pažnja je obnovljena, fiziološke reakcije našeg anksioznog tijela se reduciraju te osjećamo pozitivno raspoloženje i manji nivo stresa.
I iako je najvažnije ono što osjećamo i što nam um sugeriše, istraživanja aktivnosti mozga su pokazala da kada je izloženost živim biljkama u odnosu na fotografije istih u pitanju, iako su se svi učesnici eksperimenta izjasnili o pozitivnim emocijama nakon izloženosti, fiziološka reakcija u mozgu je primjećena samo kod onih koji su posmatrali živu biljku. Dakle, utjecaj je višestruk kod izloženosti živoj prirodi.
Da je priroda vrlo utjecajna pokazuje i jedno istraživanje koje sugeriše da su stanovnici u javnim stambenim zgradama koji su imali drveće i zelene površine oko svoje zgrade prijavili da poznaju više ljudi, da imaju jači osjećaj jedinstva sa komšijama, da su više osviješteni za pomoć i podršku jedni drugima i da imaju jači osjećaj pripadnosti od stanara u zgradama bez drveća u okolici. Pored ovog jačeg osjećaja zajedništva, imali su smanjeni rizik od uličnog kriminala, niži nivo nasilja među stanarima, te bolju sposobnost da se nose sa životnim zahtjevima.
Dakle, da bismo uživali ove benefite važno je da brinemo o prirodi koja nas okružuje bilo u urbanim sredinama ili netaknutim predjelima.
Želimo li mentalno i fizičko blagostanje, sadimo biljke između četiri zida i izvan njih. Njegujmo ih i ljubomorno čuvajmo jer priroda je čuvar našeg postojanja, moćni čuvar ranjiv jedino od naše ruke ili svijesti.
