Na zahtjev organizacija iz Bosne i Hercegovine, Europski centar za neprofitno pravo (ECNL) je uz podršku Međunarodnog centra za neprofitno pravo (ICNL) izvršio analizu Nacrta zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija kojeg je 3. aprila ove godine objavilo Ministarstvo pravde Republike Srpske (RS). Podsjećanja radi, ovaj Nacrt predviđa uspostavljanje registra neprofitnih organizacija (NPO), koje se definišu kao udruženja, fondacije, te strane i domaće organizacije koje su registrirane u RS, a koje se djelimično ili u potpunosti finansiraju iz inostranstva.
Osim striktnih odredbi koje se tiču registracije i izvještavanja o radu NPO, ovaj Nacrt uvodi i pojam „agenata stranog utjecaja“ koji neprofitnim organizacijama značajno sužava prostor djelovanja, te sprečava njihovo bavljenje brojnim pitanjima od javnog interesa.
Ključni problemi
Kao ključne probleme vezane za sporni Nacrt, ECNL i ICNL vide kršenje ljudskih prava koje se Bosna i Hercegovina obavezala poštovati, stigmatizaciju civilnog društva, dvostruku zakonsku regulaciju iste materije, te neke probleme praktične prirode.
Za početak, eksperti su ustanovili kako je Nacrt protivan međunarodnim obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela ratificirajući Europsku povelju o ljudskim pravima (2002.), te Međunarodni pakt o građanskim i ljudskim pravima (1993.). On ugrožava slobodu udruživanja (te može negativno utjecati na pristup sredstvima) i stvara bjanko pretpostavku sumnje koja može dodatno opstruirati i stigmatizirati legitimni rad NPO, te ograničiti slobodu udruživanja i pravo na učešće. Također, Nacrt vodi ka diskriminaciji NPO koja se finansiraju iz inostranstva.
Kao drugo, Nacrt se vodi logikom po kojoj strano finansiranje podrazumijeva strani utjecaj, ali istovremeno se nema namjeru baviti stranim utjecajem kroz strane investicije ili strane kompanije. Ciljajući organizacije civilnog društva (OCD) i stavljajući posebne zahtjeve i zabrane pred organizacije koje primaju sredstva izvana, Nacrt vodi ka stigmatizaciji i izdvajanju organizacija koje sredstva za rad dobijaju iz inostranstva. Naprimjer, činjenica da se političke aktivnosti (čija definicija obuhvata zagovaranje niza pitanja od javnog interesa) zabranjuju samo ovim organizacijama stvara osjećaj nepovjerenja prema njima.
„Nacrt uzima za metu OCD koje primaju samo djelić pomoći koju u Bosni i Hercegovini, i posebice u Republici Srpskoj, pružaju međunarodni partneri i strane države. S druge strane, upotreba izraza ‘agenti stranog utjecaja’ podrazumijeva snažnu negativnu konotaciju i obično se shvata kao sinonim za pojam ‘strani špijuni’. U slučaju OCD, kojima je njihova reputacija jedan od ključnih aduta, ovo može nanijeti veliku štetu“, kaže se u analizi.
Nadalje, prema predlagačima, glavni cilj Nacrta je da se osigura javnost rada neprofitnih organizacija. No, postojeći Zakon o udruženjima i fondacijama već sadrži takve odredbe koje ovim organizacijama ograničavaju političko djelovanje. Isto tako, NPO već imaju obavezu podnošenja izvještaja vlastima u RS. „U principu, potreba za transparentnošću se može regulisati kroz već postojeće zakone i sa većim dijelom predloženih obaveza samo se duplira postojeća regulativa“, stoji u analizi.
Kao praktične probleme vezane za sporni Nacrt, ECNL i ICNL vide opterećavanje OCD i administracije bespotrebnim poslom putem dodatnog izvještavanja, obavezu posebnog označavanja materijala koje koriste NPO, mogućnost zloupotrebe inspekcijskog nadzora, onemogućavanje organizacijama civilnog društva bavljenjem pitanjima od društvenog značaja, te prijetnju ozbiljnim sankcijama koje uključuju i mogućnost okončanja djelovanja.
Međunarodna perspektiva
Analiza podsjeća kako je legislativa kojom se tretira pitanje ograničavanja „stranog utjecaja“ ili „stranih agenata“ u posljednjih nekoliko godina razmatrana ili usvajana u Mađarskoj, Gruziji, Kirgistanu, Velikoj Britaniji, Kanadi, pa čak i u Europskoj uniji. Međutim, ova legislativa nije ista u svim zemljama i nema isti utjecaj na civilno društvo. Nacrt zakona koji je predložen u RS ostavlja dojam kao da namjerno cilja na neprofitne organizacije, a ne na strani utjecaj.
„Možemo istaći kako Nacrt iz Republike Srpske stavlja zemlju u grupu onih koji ‘zakone o stranim agentima’ primarno koriste ili su ih koristile za targetiranje civilnog društva a ne u svrhu transparentnosti stranog utjecaja. Ova grupa zemalja uključuje Rusiju, Kirgistan, Nikaragvu, Gruziju i Mađarsku. S druge strane, zakoni poput onih u SAD, Velikoj Britaniji i EU imaju drugačije ciljeve i nemaju namjeru ograničavati građanski prostor“, zaključak je analize.
U njoj se navodi i kako je EU snažno protiv ovakvog zakona, te kako je Mađarska jedina članica Unije u kojoj usvojena legislativa slična ovoj koja se predlaže u RS. S tim u vezi je pokrenut i postupak protiv Mađarske pred Europskim sudom pravde (ECJ), te je 2020. presuđeno da mađarski „Zakon o transparentnosti“ krši pravo EU, nakon čega je stavljen van snage.
Zaključak
„Nacrt krši obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela u pogledu ljudskih prava. Također, protivan je standardima EU i u suprotnosti sa težnjama BiH za članstvo u Uniji. Nije u skladu ni sa najboljom međunarodnom praksom koja se tiče transparentnosti stranog utjecaja, budući da direktno cilja na civilno društvo. Štaviše, usvajanje ovakvog zakona može odvesti na klizav teren – nakon narativa da je strano finansiranje organizacija civilnog društva opasno, RS može poći putem zemalja kao što su Bjelorusija ili Azerbejdžan, u kojima je strano finansiranje jako ograničeno: ove zemlje su uvele dozvole za primanje sredstava iz inostranstva ili su ograničile njihov prijem samo u određenim područjima“, zaključak je analize koju u cijelosti možete pročitati na ovom linku.
