Jutros sam pred Skupštinom Brčko distrikta zbog nacrta Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koji ne predviđa stvarnu afirmativnu mjeru koja bi omogućila zapošljavanje osoba s invaliditetom u ovom dijelu Bosne i Hercegovine nego doprinosi i ohrabruje diskriminaciju. Amandmani usvojeni od strane Vlade Brčko distrikta predviđaju prednost pri zapošljavanju osoba s invaliditetom do ispunjenja zakonske kvote, ali samo pod uslovom da je rezultat koji potencijalni kandidati ostvare do petog mjesta na rang listi uspješnih kandidata.
Na transparentu koji držim piše “A šta ako smo šesti?”i traži se odgovor institucija na ograničenje po uspjehu na konkursu za osobe s invaliditetom koje su i bez ove odredbe u izuzetno teškom položaju na tržištu rada.
Legalizujemo diskriminaciju i od osoba s invaliditetom tražimo da budu bolji od prosječnih osoba bez invaliditeta, jer ne vjerujemo da mogu da uđu na tržište rada, rade i postižu rezultate.
Ovo je nesrazmjeran teret za osobe s invaliditetom, budući da se traži i jednakost pod istim uslovima, propisanim Zakonom o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, i jednakost po rezultatu, koji osobe s invaliditetom teško da mogu ostvariti zbog malog broja visokoobrazovanih u odnosu na populaciju i tešku zapošljivost, i posljedično manje radnog iskustva. Osim navedenog, napominjem da je i zakonom koji uređuje prava osoba koje su invaliditet stekle u ratu prednost pri zapošljavanju postavljena bez ograničenja po uspjehu na konkursu.
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je prijavljeno svega nizak dvocifren broj osoba s invaliditetom urođenog ili stečenog uzroka invaliditeta. To je zanemariv broj u odnosu na ukupan broj osoba s invaliditetom u Brčkom, a dosadašnje mjere institucija u Brčkom u pogledu zapošljavanja ove populacije su zapošljavale svega jednu ili dvije osobe godišnje po projektima. To već dovoljno govori o mogućnostima i prilikama za zapošljavanje, a predložena mjera samo dodatno ograničava mogućnost zapošljavanje. Predložila sam da se osobama s invaliditetom da prednost kad polože pismeni test, kao eliminatorni dio provjere sposobnosti i obrazložila to pravno, ali do sada to nije uvaženo. S druge strane, prihvaćen je zahtjev organizacija koje godinama ističu da je usmeni intervju element korupcije u zapošljavanju u javnom sektoru, ali bi takvu mjeru zadržale prema osobama s invaliditetom – čime se uvodi novi nivo diskriminacije.
Komitet za prava osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija je u svom Generalnom komentaru broj 8 iz 2022. godine o pravu osoba s invaliditetom na rad i zapošljavanje naglasio da država kao poslodavac mora insistirati na većoj inkluziji osoba s invaliditetom, na osnovu objektivnih pokazatelja. Bosna i Hercegovina je, na osnovu nasljeđivanja ratificirane konvencije Međunarodne organizacije rada, prihvatila da se mjere kojima je cilj stvarna jednakost mogućnosti osoba s invaliditetom nisu diskriminacija prema drugima i to promoviše i Zakon o zabrani diskriminacije.
U entitetima ni više od decenije od usvajanja prvih zakona koji uređuju ovu oblast nije dostignuta zakonska kvota zaposlenosti osoba s invaliditetom u javnom sektoru, a Brčko Distrikt prvi put donosi ovakav zakon, i to, po iskustvu osoba s invaliditetom, čini na pogrešan pa i diskriminatoran način.
/preneseno sa stranice autorice na Facebooku bez intervencija/
