„Nije problem minimalna plaća, nego generalno visoki nameti države“, naglašava poduzetnica Zekija Karšić razlog zbog čega će u utorak, 25. februara u 10:00 h biti na protestima koji će se održati ispred sjedišta federalnog parlamenta u Sarajevu, uoči sjednice njegovog zastupničkog doma.
Zekija je vlasnica preduzeća koje se bavi uvozom i prodajom autodijelova i kaže kako visoke namete jednostavno više nije moguće pratiti. Kao jedino rješenje nameće se podizanje cijena robe, čime se teret prebacuje na potrošače, povećava se inflacija ali i smanjuje konkurentnost – pogotovo kad su u pitanju manji biznisi.
Iste razloge navodi i Meho Spahić, privrednik iz Bugojna. On ima jedanaest uposlenih, i ove će godine na osnovu doprinosa morati uplatiti državi 48,000 KM više nego lani. Ovih dana je završio godišnji obračun po kojem mu je dobit u 2024. godini iznosila oko 75,000 KM. Kad se na to primijeni novi obračun doprinosa, dobit koju može očekivati u 2025. ne prelazi 25,000 KM.
„Meni bi se više isplatilo da zatvorim preduzeće i izdam objekte pod kiriju nego da poslujem u ovakvim okolnostima. A je li rješenje da tako pošaljem jedanaest ljudi na ulicu?“, pita bugojanski poduzetnik.
Privrednici između povećanja cijena dobavljača i povećanih davanja državi
Spahić kako je u zadnjih mjesec dana dobio preko šezdeset mailova sa obavještenjima o povećanju cijene: „Stvara se začarani krug, zbog povećanja nabavne cijene moram povećati svoje cijene i na to moram dodati povećanje zbog doprinosa koje moram platiti. Vlast se sada hvali kako je povećala plate ali to će povećanje pojesti inflacija.“
Lijepe riječi za poteze vlasti nema ni Mijo Ćosić iz Usore. On je u javnost dospio prije tri godine kada je iz Turske za potrebe svoje kompanije uvezao stotinu radnika. U medijima se tada moglo pročitati kako im je dao platu od hiljadu eura, stan i hranu, tako da on sigurno ne spada u poslodavce kojima je, kako se to često može čuti „žao platiti radnika“.
„Vlast se reklamira preko radnika i glumi da mog radnika voli više nego ja. To im je opravdanje za nerazumne odluke kojima od privrede uzimaju sredstva za ulaganja i razvoj. Ja poštujem zakon i platiću ono što državi treba platiti, ali o nekom razvoju i novim radnim mjestima nema govora“, ogorčen je Ćosić.
Osim u Bosni i Hercegovini, on ima preduzeće u Hrvatskoj. Kaže kako je nemoguće porediti uslove poslovanja u dvije države i kako se ne treba čuditi ako brojni investitori uskoro počnu seliti.
„Ovo je nemoguće izdržati. Mora se omogućiti prostor za razvoj. Ja ne dobijam nikakve subvencije i nikakvu podršku od države, niti ih tražim, ali nek nam ne uskraćuju mogućnost za razvoj. Radnik treba imati maksimalnu platu, ali mi ne možemo izdržati opterećenja koje nju prate“, objašnjava.
Spahić ovome dodaje brojne parafiskalne namete koje je teško i pobrojati. Po struci je ekonomista, i predviđa kako će već nakon četiri mjeseca primjene uredbe o minimalnoj plati doći do zatvaranja značajnog broja preduzeća, naročito malih biznisa.
Spirala poskupljenja
„Poskupjele su i knjigovodstvene usluge, podignute su i komunalne takse, godišnje treba dati 2,600 KM za šume, 3,500 KM komunalne takse, tristotinjak maraka mjesečno za stambeni fond, i još puno nekih taksi, parafiskalnih, para-ovih para-onih, za koje više ne znam ni gdje idu ni zašto ih plaćam“, upozorava bugojanski poduzetnik na opterećenja. Krivac za sve je, prema njemu, glomazni birokratski aparat.
Predstavnici preko 9,000 malih, srednjih i mikro-preduzeća će ovog utorka od tog aparata zatražiti da reaguje i preuzme odgovornost za trenutnu ekonomsku situaciju.
U pozivu za proteste navode se ključni razlozi nezadovoljstva – najvažniji među njima jesu simboličan rast penzija od 4% dok plate u Vladi FBiH rastu 13%, drastično povećanje cijene rada od 61%, rast cijena električne energije i namirnica, kao i neracionalno trošenje budžetskih sredstava kroz zapošljavanje novih savjetnika i druge neopravdane rashode. Jedan od onih koji će doći na proteste je i vlasnik preduzeća za preradu mesa iz Bosanske Krupe Bećir Đerahović.
On smatra da je vladina odluka o povećanju minimalne plate i doprinosa na platu nepromišljena, da je donesena na netransparentan način. Osim toga, kaže kako nema smisla da se pri ovako ozbiljnom zahvatu u ekonomiju nije ostavilo vrijeme za prilagodbu, te da je uredba donesena u najgorem mogućem momentu – onda kada se ekonomija stabilizirala.
„Svaki normalan zakon se donosi sa nekim normalnim vremenom za prilagodbu, ne možete zadnjeg dana u godini donijeti uredbu a da vam već prvog dana naredne godine počinje obračun na osnovu nje! Sve je to nelogično i nevjerovatno. Izabran je i pogrešan momenat, taman kada je privreda bila u uzlaznoj putanji i kada su plate ionako rasle zbog ekonomskih trendova i zbog nedostatka radne snage“, govori Đerahović.
Glomazan birokratski aparat guši ekonomiju
U njegovom preduzeću radi između 45 i 50 radnika, a da bi se održala proizvodnja i zadržala radna mjesta bit će neophodno povećati cijene proizvoda. Dakle, spirala poskupljenja prije ili kasnije završava na – potrošačima.
Privrednici se redom slažu kako je pravi problem u neodrživosti glomaznog državnog aparata. Prema njima, jedini pravi dobitnici su političari i administracija prema kojima će se ove godine iz realnog sektora odliti 500 miliona maraka više nego lani. Povećanje minimalca vide kao populističku mjeru kojom će se u konačnici napuniti budžet, a radnicima će se učiniti medvjeđa usluga jer će svaku povišicu pojesti inflacija.
„Ovoliko glomazan aparat privreda ne može podnijeti, a vlada sve nas posmatra kao biračko tijelo i ne razumije da stvari koje na papiru možda izgledaju dobro u praksi mogu imati ogromne posljedice“, ističe Đerahović.
Privrednici nisu zadovoljni ni načinom na koji su predstavljeni u Ekonomsko-socijalnom vijeću Federacije. Smatraju kako u njemu dominiraju predstavnici velikih kompanija kojima problemi malih i mikro preduzeća nisu bliski. Od prošlog sastanka ESV-a su očekivali više, ali su razočarani njegovim ishodom zbog čega su se opredijelili za još veće proteste nego prije četiri sedmice. Očekuju da će ovog puta odziv biti puno veći.
„Prošlog puta je veliki broj ljudi ostao kod kuće misleći da će neko drugi umjesto njih poduzeti nešto i dići glas, a i obećanja udruženja poslodavaca su zvučala optimistično. Međutim, od sastanka Ekonomsko-socijalnog vijeća nismo ništa dobili“, kažu poduzetnici i slažu se kako se provođenje odluke Vlade FBiH o minimalnoj plati mora odgoditi na šest mjeseci. To bi bio period u kojem bi se dogovorilo bolje rješenje, uz angažman ekonomskih stručnjaka.
Disproporcija u obavezama i pravima
Meho Spahić će na proteste doći iz Bugojna, kaže da se nada da će oni potaknuti vlasti da preispitaju ono što rade. „I meni bi pametnije bilo da tog dana radim nego da idem na proteste, ali ne mogu dopustiti da neko razvaljuje ovu ekonomiju, jer ovo kao da namjerno neko uništava. Ekonomija Federacije je glavni točak, oslonac, temelj, pokretač cijele države. Moramo dati do znanja toj vladi da smo tu, da se upitaju zašto su ovi ljudi na ulici, da poslušaju šta im kažu ekonomski stručnjaci koji redom govore da je stanje neodrživo. Ovo će dovesti do gašenja radnih mjesta i do rasta crne ekonomije“, poručuje.
Na kraju, privrednici skreću pažnju na to kako se već barem dvadeset godina govori o raznim inicijativama za rasterećenje privrede, kako su se u prošlosti pompozno najavljivale kojekakve „sječe nameta“ i „buldožeri propisa“, ali do toga nikad nije došlo. Naprotiv, opterećenje na platu je veće nego ikad, a u isto vrijeme penzioneri jedva spajaju kraj s krajem, dok radnici ne mogu dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb.
„Velika je disproporcija u našim obavezama i pravima – i nas i radnika“, u jednoj rečenici sažima problem poslodavac Mijo Ćosić uz poziv na jedinstvo i saradnju u cilju poštenog i progresivnog poslovnog okruženja.
