Javna ustanova Edukacijsko-rehabilitacijski centar za djecu, mlade i odrasle osobe s teškoćama u razvoju u Ljubuškom postoji već sedam godina. Od svog otvaranja 2017. godine, ova je ustanova u potpunosti promijenila živote osoba sa teškoćama u razvoju u ovom hercegovačkom gradu i postigla mnogo na njihovoj inkluziji i povezivanju sa zajednicom. O tome šta jedan ovakav centar znači za Ljubuški razgovarali smo sa njegovom direktoricom Zorom Skoko.
OBJAVI.BA: Vaš Centar postoji već sedam godina, možete li ocijeniti promjenu koju je on donio Ljubuškom?
SKOKO: Naš Centar je osnovan 2017., a ja sam za ravnateljicu imenovana prije pola godine. Po struci sam edukacijski rehabilitator i dvadeset pet sam godina radila kao stručna saradnica za rad sa djecom sa teškoćama u Osnovnoj školi Marka Marulića ovdje u Ljubuškom. Na osnovu tog iskustva mogu reći koliku je promjenu donijelo otvaranje Centra, ne samo osobama sa teškoćama nego i cijeloj našoj zajednici. Pažnja prema njima mijenja cijelu zajednicu.
Sa ovim Centrom je došlo promicanje toga što znači konkrentno jedna osoba i koliko osobe sa poteškoćama ustvari mogu – da njima ne treba sažaljenje nego prilika da i one pokažu svoje kapacitete, da pokažu koliko mogu. Sada su daleko više prisutne u društvu, i društvena zajednica je bliža njima. Naši korisnici su aktivni u društvu, zajedno učestvuju u raznim događajima, vidljiviji su, a to ranije nije bio slučaj.
OBJAVI.BA: Da li se osjećala potreba za ovakvom ustanovom, je li ona jedina ovakva u gradu i okolini?
SKOKO: Prije otvaranja našeg Centra mogućnosti su za osobe za teškoćama i njihove roditelje bile jako ograničene i za svaku ozbiljniju terapiju bile svedene na Mostar ili Split. Mi danas pokrivamo područje grada Ljubuškog, a nakon naše ustanove otvorene su slične i u susjednim mjestima – nedavno je otvoren ovakav centar u Grudama, postoji jedan u Međugorju koji pripada Čitluku, gradi se i jedan u Posušju…
OBJAVI.BA: Kao što mu i samo ime kaže, usluge Edukacijsko-rehabilitacijskog centra za djecu, mlade i odrasle osobe s teškoćama u razvoju u Ljubuškom koriste i djeca i odrasli?
SKOKO: Sa djecom radimo individualno, imamo logopedski tretman, edukacijskog rehabilitatora, senzornog terapeuta, fizioterapeuta i Bobath terapeuta. To su individualne terapije na koje djeca dolaze i borave po četrdeset pet minuta jedanput tjedno, tako da možemo reći da jedan korisnik ima četiri termina u toku tjedna. Odrasli korisnici imaju svakog dana radionicu u koju dolaze. Oni nakon srednje škole uglavnom ostaju u domovima, a u Centar dolaze na kreativne radionice. Na tim radionicama izrađujemo razne stvari, evo ovih smo dana prigodno izrađivali adventske vjenčiće, nakit i tako dalje. I oni su uključeni u individualne terapije kod fizioterapeuta.
OBJAVI.BA: Koliko korisnika sada koristi usluge Centra?
SKOKO: Imamo ukupno oko 80 korisnika, a svakog dana kroz naš Centar prođe njih pedesetak, što kroz individualnu, što kroz grupnu terapiju. Koncipirani smo na način da radimo individualne terapije sa korisnicima i grupnu terapiju, za koju imamo svaki dan po deset korisnika koji dolaze na poludnevni boravak. Oni borave po četiri sata, a imamo dva puta tjedno i „malu grupu“ djece u kreativnim radionicama.
Inače, za svakoga se radi individualni plan i određuje se terapija, u svemu učestvuje stručni tim i plan je prilagođen djetetovim mogućnostima, dijagnozi i trenutnom stanju. To je način na koji radimo, a od prošle godine pružamo i psihološku pomoć roditeljima i korisnicima.
OBJAVI.BA: Koliko je važna ta podrška roditeljima, pogotovo u manjim lokalnim zajednicama?
SKOKO: Izuzetno je važna jer se nekako uvijek preskoče roditelji, uvijek je pažnja usmjerena na dijete, na dijete i samo na dijete. Međutim, kad radite s djecom uvijek se pokaže i prepozna koliko je važan roditelj koji se u svemu tome zaboravi, njega svi zaborave, on je nekako „B kategorija“, a zaboravi i samog sebe – roditelj ne traži pomoć, samo je usmjeren na dijete i na njegove terapije. Mi smo to obrnuli i nastojimo što više pomoći roditeljima, osnažiti ih i pružiti im podršku.
OBJAVI.BA: Uspostavljanje i funkcioniranje vašeg Centra bila je lokalna inicijativa i djelujete kao gradska ustanova?
SKOKO: Stvarno moram pohvaliti našu gradsku upravu jer je ona bila ta koja je nosila sve aktivnosti i jer smo mi javna ustanova koja se financira baš isključivo iz gradskog proračuna. Uz to imamo i subvencije, ali smo mi ipak ustanova koja postojanje duguje našoj lokalnoj upravi ovdje u Ljubuškom. Imamo njihovo razumijevanje i potporu, jačamo zajednicu i trudimo se upoznati je sa svojim radom.
OBJAVI.BA: Šta je ono što vidite kao prioritet u radu u bližoj budućnosti?
SKOKO: Nadam se da ćemo još više promicati rad sa osobama sa poteškoćama. Trenutno radimo na projektu u kojem ćemo opremiti senzorni park za djecu sa teškoćama i to je još jedan način da njima pružimo bolju terapiju i bolju uslugu. Mislim da ne smijemo stajati i da trebamo više raditi i na edukaciji samih stručnjaka koji rade, trebamo ulagati i u novu opremu, tehniku koja nam pruža puno mogućnosti. Ali ipak, ljudi su najbitniji, naše osoblje je kvalificirano i neprestano se usavršava kako bi moglo odgovoriti potrebama korisnika. Bez njih ne bismo bili nigdje.
