Da li ste ikada imali osjećaj da ste “potpuno isključeni”, da vas čak i omiljena kafa ne može razbuditi i da ne možete ni da pomaknete prst jer ste jednostavno – umorni? Ako ste ikada pomislili: “Alo, ja ovo ne mogu više!”, možda ste doživjeli ono o čemu svi pričaju, ali niko ne objašnjava dovoljno – burnout.
Sjećam se kad sam prije par mjeseci bila u fazi gdje sam morala raditi doslovno 10 sati dnevno, bez pauze, osjećajući se kao robot. Počelo je lagano, znate – prvo je bilo samo “jedan projekt više”, onda “još jedan email”, a na kraju nisam ni znala šta radim, ali sam samo radila jer nije bilo vremena da se misli. Zamišljate, cijeli dan ste pod stresom, samo razmišljate o sljedećem zadatku, ujutro se budite već umorni, a navečer ne možete da zaspite.
Kako prepoznati burnout? (Sem toga što ne možete da se pomaknete iz kreveta) Emocionalna iscrpljenost – Nema ni energije ni želje za ničim. U početku je to samo “eh, sad nisam u moodu”, ali onda se to pretvori u “ovo je previše, mislim da ću se raspasti”. Cinizam i negativnost – Sve počinje da vam smeta, sve je *too much*. A čak i kad neko pokuša da vas motivira, vi ste tu samo da prokomentarišete “Pa dobro, to je lako reći kad nisi u mojoj situaciji”.
Ne možete da se koncentrišete – Zaboravite što ste radili prije 10 minuta, a možete da se sjetite svih 30 sekundi onog sramotnog momenta na sastanku prije dva mjeseca. Fizička iscrpljenost – Dobrodošli u klub glavobolja, nesanice i zatezanja leđa.
“Šta sam to učinio/la da zaslužim ovako nešto?” E pa, ništa specijalno – osim što ste preopterećeni, nemate dovoljno pauza, nemate realna očekivanja i mislite da možete sve uraditi sami. Užas, zar ne?
Ali hajde da budemo realni, nije da možete prestati raditi jer – novac, obaveze, društveni pritisak… A kad na sve to dodate stres i osjećaj da ne možete nikome reći “Ne” jer se bojite da ćete ispasti loši kolega ili zaposlenik – pa onda burnout dolazi kao najočigledniji odgovor. Reci NE – Najveći izazov je naučiti da kažeš “ne” bez osjećaja krivice. Na primjer: “Izvini, trenutno imam previše na glavi, ovo ću morati odgoditi.” I to je skroz u redu!
Pauze, pauze, pauze – Znate ono kad mislite da nemate vremena za pauzu? E, pa to je laž. Uzimanje 5 minuta da prošetate, popijete vodu, odmorite oči – to vam doslovno može spasiti dan.
Delegiraj, nemoj sve raditi sam/a – Ako možete, podijelite obaveze. Niste robot i nije sramota tražiti pomoć.
Ako se već osjećate kao da ste u fazi “izgaranja”, nije kraj svijeta! Oporavak je moguć. Prvi korak? Osvježiti svoje misli i reći sebi: “Ok, sada idem u offline mod!” To znači više odmora, više samopomoći i manji pritisak. Onda, kada se osjetite bolje, postavite realne ciljeve. I da, *burnout* nije nešto o čemu treba šutjeti ili ignorirati. Ako osjetite da ste u tom stanju, potražite pomoć, pričajte s prijateljima, razgovarajte s nekim ko vas razumije i nemojte se bojati da tražite pauzu. Vi ste najvažniji faktor u svom životu!
Uzimanje vremena za sebe, postavljanje granica i poštovanje tih granica nije samo za starije osobe ili poslove sa velikim odgovornostima. To je za sve nas, bez obzira na godine i pozicije. Jer, kada izgorite, sve staje. Zato brinite o sebi dok možete.
