Participacija mladih na izborima i uopšte u političkom životu u Bosni i Hercegovini je na jako niskom nivou. Politolog Nataša Maletić Savić piše o razlozima koji dovode do toga, te daje svoje ideje kako da se učešće mladih u društveno-političkom životu podigne na viši nivo.
Kada posmatramo ovu temu, trebamo biti svjesni da konzumacija informacija i medija nije ista kod starijih generacija i kod mladih. Evo uzmimo za primjer maturante, to su ujedno i glasači po prvi put. Govorimo o 2006 godištu, ti ljudi su rođeni, stasavali i odrastali u vrijeme masmedija i ne možemo očekivati od njih da se usaglase sa nekim sadržajima i politikama kakve su vladale u vrijeme njihovih roditelja. Oni danas žele zabavne sadržaje, a politika to realno nije. Kod njih se cijeni atraktivnost i brzina to je novi diskurs.
Uz to, postoji cijeli niz razloga koji objašnjavaju nizak stepen političke participacije mladih.
Nisu zainteresovani – politika nije u fokusu njihovog interesovanja
Kultura participacije je nešto sto se uči. Mora se učiti težiti ka političkoj socijalizaciji, što je veoma teško obzirom da smo mi kao država „nova demokratija“ – mladi ljudi nisu od koga to imali ni naučiti jer su i njihovi roditelji živjeli u nekom vremenu jednopartijskog sistema. Aktivizam je bitan bar na tom građanskom nivou, ne mora to nužno biti sa političkim glasačkim ciljem – može se učlaniti u političku stranku, učestvovati u protestu, potpisati peticiju, izaći na referendum, bojkotovati proizvod, ljudi možda i ne znaju da postoje takve mogućnosti.
Nizak stepen političkog obrazovanja i političke kulture
Vjerujemo li u mlade i vjeruju li oni u nas? Kakva je njihova politička kultura? Politička kultura predstavlja više dimenzija od političkih stavova. To su vrijednosti, ponašanja koje podržavaju demokratski politički sistem, pa po tome bismo trebali da živimo u jednoj političkoj kulturi koja je demokratska i participativna u punom smislu riječi. Ovdje je riječ samo o izborima, ali šta je sa međuizbornim periodom, takođe je važna participacija u tom periodu.
Prelazak kampanje na društvene mreže
Dovoljno mi je da se sjetim sebe u tom nekom periodu adolescencije. Pratila sam političke debate i bile su mi zanimljive, možda sam ja izuzetak pa sam zato i izabrala ovaj poziv. Kampanje su tada žustre, političari su morali biti elokventni, rječiti, sa bogatim vokabularom i sve je imalo više smisla. Današnje kampanje na društvenim mrežama mi prema tom vremenu djeluju smiješne. Može se kandidovati bilo ko, što je opet demokratski, ali takođe nije u redu da kroz cijelu kampanju, pa nakon toga i mandat, niti ne čujemo glas kandidata. Kampanja se preselila na društvene mreže pod izgovorom da bi se približila glasačima, ali samo je sebi učinila uslugu jer mnogo je lakše voditi kapanju za tastaturom i online nego gostovati, učestvovati u debatama, sučeljavati mišljenja. Tu moram spomenuti jedan paradoks koji se dogodio a meni privlači pažnju – što je kampanja bliža mladima oni su nezainteresovaniji za nju.
Pad institucionalnog povjerenja
Srozava se način na koji ljudi procjenjuju pouzdanost institucija. To se sve prelijeva na međuljudsko povjerenje. Na posljednjim lokalnim izborima, pandemijskim izborima 2020. godine izlaznost je bila niska, a izlaznost mladih birača još niža nego sto je očekivano. Svaki politikolog će vam reći da veoma niske izlaznosti dovode do mnogih pitanja pa i pitanja legitimnosti. Ali, sigurno je to da se jedna zemlja ali i gradovi procjenjuju na osnovu toga koliko ljudi hoće u njih a koliko iz njih.
„Moj glas ne mijenja ništa“
Nije poenta samo u mijenjanju, potpuno je u redu podržati i trenutnu vladajuću političku opciju ako se slažete sa njom. Glasati je bitno, bitno je ispunjavati svoju građansku dužnost, ali i učestvovati, te biti aktivan član zajednice.
Skretanje u apolitičnost
Apolitičnost koja se danas predstavlja kao odbacivanje političnosti, odbacivanje ideologije, predstavlja jednu od najopasnijih novih praksi u upravljanju masama. Primijetili smo kako ljudi sa ponosom govore da su apolitični, apsolutno neshvatajući težinu svojih riječi – štaviše, ubijeđeni su u to da se politička scena, izbori i sve što ide uz to njih ne tiče, bez obzira što su građani države u kojoj se sve to odvija.
Kako unaprijediti izborni proces?
Postavlja se pitanje kako unaprijediti izborni proces na način da on podrazumijeva veće učešće mladih. Postoji više načina koji bi pojedinačno ili u kombinaciji mogli dati rezultate u tom smislu…
Obavezno glasanje
Ovo nije loša opcija ali tu postoji mogućnost da ćemo doći u situaciju da imamo enorman broj poništenih listića što u krajnjoj liniji može dovesti u pitanje i legitimnost izbora.
“Prorijediti” izbore
Idealno bi bilo svako četiri godine birati i zakonodavnu i izvršnu vlast na svim nivoima.
Spuštanje starosne granice za glasanje na 16 godina
U razgovoru sa kolegama politikolozima čula sam oprečna mišljenja. Jedni su protiv ovog vida podsticaja jer smatraju da bi šesnestogodišnjaci bili još podložniji manipulacijama. Drugima je ovaj koncept prihvatljiv uz adekvatnu i dodatnu edukaciju.
Upotreba novih tehnologija u izbornom ciklusu
Lično smatram da bi ovaj vid uticaja na izborni sistem bio najbolja opcija, definisao bi poziciju i opoziciju i barem bi se medijski diskurs o izbornim malverzacijama sveo na minimum.
Poznate ličnosti koje bi se uključile u kampanju
Ne bi bilo loše razmisliti o poznatim ličnostima koje bi animirale neodlučne glasače po uzoru na izbore u SAD-u kada je profesionalni kečer John Cena pozvao mlade da izađu na birališta. Pri tome je bio obučen poput tipičnog američkog mladića u pamučnoj majici: „Pogledajte me, ne nosim odjelo i kravatu, ne spadam među poslovne ljude. Izađite na biralište, učinite sve da bi se čuo i vaš glas“ pozvao je Cena. Ko su naši celebrity koji bi bili zanimljivi u kampanji? Ovo bi svakako zahtjevalo posebno istraživanje ali možemo pretpostaviti da je to neki teniser, fudbaler, youtuber, zvijezda tik toka… Zamislite samo Novaka Đokovića koji se obraća mladima i prenosi im poruku da je glasanje bitno, kakav bi to imalo efekat i odjek.
