Menstrualno siromaštvo predstavlja duboko ukorijenjen i često zanemaren socijalni problem širom svijeta, a situacija u Bosni i Hercegovini nije mnogo drugačija. Žene i djevojke se suočavaju sa izazovima dostupnosti menstrualnih proizvoda i stigmatizacijom menstruacije u društvu. U prilog ovome govori i činjenica da donedavno u BiH nije postojalo sveobuhvatno istraživanje o menstrualnom siromaštvu, stavovima i praksama žena u bh. društvu. Kao dio grant sheme Gender Budget Watchdog Networka, TPO Fondacija je implementirala projekat pod nazivom MENGA u okviru kojeg su provele istraživanje u menstrualnom siromaštvu na javnim univerzitetima u BiH pod nazivom Koliko košta i koliko boli? autorskog tima kojeg čine Zilka Spahić Šiljak, Jasna Kovačević, Ana Vujković Šakanović, Nejra Džananović i Ivana Kulić.
O menstrualnom siromaštvu, stanju u Bosni i Hercegovini i rezultatima istraživanja za naš portal govori Ivana Kulić, projektna koordinatorica u TPO Fondaciji.
OBJAVI.BA: Nedavno je održan događaj na kojem ste predstavile istraživanje u okviru projekta MENGA. Možete li nam reći malo više o samom projektu i istraživanju?
IVANA KULIĆ: TPO Fondacija realizovala je projekat MENGA (eng. Menstrual and Gender Action) sa ciljem istraživanja stepena menstrualnog siromaštva u univerzitetskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Kada smo inicijalno istraživale ovu temu uvidjele smo da u Bosni i Hercegovini ne postoji literatura na ovu temu, a da su inicijative za pristup menstrualnim proizvodima skoro pa nepostojeće. Kao rezultat ovog projekta nastalo je istoimeno MENGA istraživanje. Ovo istraživanje je prvo istraživanje provedeno na javnim univerzitetima u BiH s ciljem mapiranja percepcije i stavova studentica i nastavnica u BiH o menstruaciji, dostupnosti higijenskih uvjeta i menstrualnih potrepština na univerzitetima, finansijskim sredstvima koja žene izdvajaju za njih, stigmi, potencijalnoj izloženosti situacijama koje impliciraju menstrualno siromaštvo, tabuima i menstrualnim sujevjerjima s kojima se susreću te stavovima o smanjenju i ukidanju poreza na ove proizvode. Istraživanje je obuhvatilo analizu aspekata srama, menstrualnog siromaštva i odnosa prema menstruiranju u ličnim životima ispitanica.
OBJAVI.BA: Kako biste ocijenili nalaze istraživanja – da li su ovakvi rezultati očekivani?
IVANA KULIĆ: Određeni nalazi istraživanja su potvrdili neke od očekivanih odgovora. Po ličnom iskustvu pohađanja i posjećivanja fakultetskih jedinica pretpostavile smo da će istraživanje pokazati da većina toaleta za studentice nema osnovne uslove za održavanje kako opšte tako i menstrualne higijene. Preko 33% studentica nema dostupan sapun, preko 44% nema dostupan toaletni papir a čak 66% nema dostupnu toplu tekuću vodu toaletima na fakultetu. Rezultati istraživanja pokazuju i znatno veću opterećenost ličnih budžeta studentica kupovinom menstrualnih potrepština zbog čega se odlučuju za kupovinu jeftinijih nekvalitetnijih proizvoda. Na osnovu toga možemo reći da su rezultati bili očekivani ali su nam polustrukturirani intervjui kao istraživačka metoda dali uvid u mnoge dimenzije ove teme koje nisu uvijek u prvom planu.
OBJAVI.BA: Koji su podaci zapanjujući, prema Vašem mišljenju? Vidjele smo podatke o tradicionalnim uvjerenjima i praksama vezanim za menstruaciju koje se primjenjuju i danas, na primjer…
IVANA KULIĆ: Pored ekonomskog aspekta menstrualnog siromaštva ovo istraživanje je ispitivalo i sociokulturne aspekte. Upravo smo u tom dijelu došle do intrigantnih i pomalo neočekivanih rezultata. Aspekt povezanosti magije i menstruacije je zasigurno bio najupečatljiviji. Na početku istraživanja pretpostavile smo da će ispitanice biti upoznate sa ovim iz priča starijih generacija, međutim rezultati pokazuju kako čak 41% studentica smatra kako menstrualna krv može biti opasna ako se koristi magijski, a njih 38% je upoznato sa situacijama gdje je neko koristio menstrualnu krv u magijske svrhe, najčešće za pridobijanje partnera. Iako ovakva sujevjerja mogu imati loše posljedice, daleko su potresniji rezultati koji su vezani za neosnovana uvjerenja o (ne)održavanju higijene. Više od 55% ispitanica navodi kako poznaje osobe u svojoj okolini koje izbjegavaju kupanje tokom ciklusa zbog vjerovanja kako isto može izazvati niz problema, dok u realnosti znamo da upravo neodržavanje redovne higijene može dovesti do zdravstvenih komplikacija. Dodatno, primjetan je trend stida u prisustvu muškaraca bilo da se izjavi da neko trenutno ima menstruacija pa do samog skrivanja menstrualnih uložaka u dodatne torbe kada je potrebno promijeniti iste.
OBJAVI.BA: Koje korake je potrebno poduzeti kako bi se smanjilo menstrualno siromaštvo u Bosni i Hercegovini, konkretno među studentskom populacijom?
IVANA KULIĆ: Obzirom da su rezultati pokazali kako je zastupljen visok stepen menstrualnog siromaštva kod studentica prvi korak ka uklanjanju ovog problema bi bila mjera uvođenja besplatnih menstrualnih proizvoda u fakultetske toalete. Fakulteti svakako dio budžeta odvajaju za nabavku ostalih higijenskih sredstava kao što su toalet papir i sapuni, te bi u nabavke trebalo uvrstiti i proizvode kao što su ulošci i tamponi. Ovo bi znatno olakšalo pohađanje nastave studenticama koje imaju ciklus ali bi pozitivno uticalo i na njihove lične budžete a i samo zdravlje zbog mogućnosti redovnije promjene proizvoda. Ovo je svakako mjera koja bi olakšala trenutnu situaciju ali do prave promjene mogu dovesti samo direktne izmjene poreskih politika na način da se stopa poreza na ove proizvode spusti ili ukloni, kao i stopa poreza na donacije navedenih proizvoda. Takođe, uvidjele smo da je potrebno aktivno raditi na podizanju svijesti o reproduktivnom zdravlju i pravilnim načinima brige o svom tijelu u toku ciklusa što bi se svakako moglo unaprijediti uvođenjem posebnih nastavnih jedinica posvećenih ovoj temi na svim obrazovnim ciklusima.
OBJAVI.BA: Koliko je ozbiljan ovaj problem?
IVANA KULIĆ: MENGA istraživanje pokazuje da je ovo zaista prevalentan problem u BiH. Naše istraživanje bilo je fokusirano na akademsku zajednicu i pokazuje dosta poražavajuće rezultate što nam je dobar indikator da je ovaj problem još intenzivniji u generalnoj populaciji koja ima znatno manja primanja ali i manji stepen obrazovanja o reproduktivnom zdravlju i pravilnom održavanju higijene. Posljedice menstrualnog siromaštvu imaju izuzetno negativan efekat na lična primanja svih pogođenih osoba koje moraju odvajati i preko 10 km mjesečno na menstrualne proizvode, ali menstrualno siromaštvo ostavlja svoje posljedice i na zdravlje. Neke od ispitanica su istaknule da zbog nemogućnosti kupovine dodatnih menstrualnih proizvoda često koriste jednokratne uloške i duže od predviđenog vremenskog perioda što dugoročno može imati ozbiljne posljedice po njihovo reproduktivnom zdravlje.
OBJAVI.BA: Kakva je uloga civilnog društva u procesu podizanja svijesti o menstrualnom siromaštvu ali i borbi protiv istog?
IVANA KULIĆ: Civilno društvo trenutno ima ključnu ulogu u eliminaciji ovog problema obzirom da vlasti i institucije nisu osvještene o postojanju istog niti o svim mjerama kojima se mogu boriti protiv ovog i osigurati da su fakulteti mjesta na kojima studentice i nastavnice ne moraju da brinu o uslovima za održavanje higijene. Kao što je već spomenuto potrebno je uvesti niz direktnih i indirektnih mjera gdje bi akteri trebali biti i ministarstva, uprave univerziteta ali i civilno društvo. Trenutno civilno društvo ima više resursa u vidu poznavanja tema dok vlasti imaju resurse kojima se ove mjere mogu provesti.
OBJAVI.BA: Koje su neke svjetske prakse koje biste izdvojili kao dobre primjere rješavanja problema menstrualnog siromaštva?
IVANA KULIĆ: Tema menstrualnog siromaštva je i dalje nepoznanica u BiH društvo ali to nije slučaj u mnogim državama. Najpoznatije prakse su svakako politike uvedene u Škotskoj gdje je Vlada odlučila da ova vrsta proizvoda mora biti besplatna i dostupna na svim univerzitetima i školama a lokalne vlasti su zadužene za logistiku ovih nabavki. Takođe, mislim da je pored svjetskih inicijativa važno naglasiti i velike korake ka eliminaciji menstrualnog siromaštva koji su urađeni u našoj neposrednoj okolini. Na primjer Crna Gora je uspješno uvela izmjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost, u skladu sa kojima se na menstrualne proizvode i pelene za bebe obračunava i naplaćuje snižena stopa PDV od 7%. Pored primjera gdje su vlasti uvele izmjene, važno je naglasiti i inicijative koje su pokrenule same studentice koje se najviše i suočavaju sa ovim problemom, pa tako možemo pronaći primjer sjajne inicijativa u Novom Sadu gdje su studentice članice “Ženske inicijative” sopstvenim zagovaranjem sa proizvođačima obezbijedile besplatne menstrualne uloške na preko 20 fakulteta u Srbiji, te su izvršile donaciju od preko 100.000 higijenskih uložaka za korisnice SOS Dječjeg sela.
