I na Dan žena smo s vama sa stalnom rubrikom u kojoj naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, i danas odgovara na vaša pitanja.
Sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete i dalje nastaviti da šaljete na storyje Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Danas objavljujemo nova dva odgovora iz grupe pitanja koja ste poslali, a s narednim pitanjima i odgovorima vidimo se u naredni petak, 15. marta.
Pitanje br. 93
Poštovana Alma, moja kćerka ide u srednju medicinsku školu i ne postiže dobre rezultate. Ne uči redovno, jer je okupirana telefonom i razgovorom sa drugaricama. Želim joj pomoći ali ne znam kako, pa vas molim za savjet.
Hvala unaprijed.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju. Zavisnost od pametnih telefona je široko zastupljena kod mladih, a primećuje se čak i kod djece predškolskog uzrasta. Tinejdžeri su najpodložniji jer je, s jedne strane, to period koji pogoduje razvoju problema, dok je, s druge strane, vještina samokontrole slabo razvijena. Rizik se dodatno povećava ukoliko mlada osoba ima nisko samopouzdanje, osjeća se anksiozno, usamljeno, depresivno. Moglo bi se reći da djeci i mladima mobilni postaje najbolji drug. Neka istraživanja pokazuju da mnogo mladih dnevno provodi i do 8 sati gledajući u ekran. Stoga razumijem vašu potrebu da pomognete kćerki oko učenja, jer vidite da ona ne može sama. Kampanjsko učenje podrazumijeva po definiciji neorganizovan raspored učenja, odnosno učenje pred ispit, što dovodi do nakupljanja stresa jer je gradivo obimno a vremena nema dovoljno. Za početak, možete zajedno sa kćerkom da odredite sate za učenje, na primjer, od 10-15 sati u toku tog vremena neće razgovarati telefonom i neće biti dostupna za druge (drugarice će se na to navići i neće je ni uznemiravati), što podrazumijeva ugašeno zvono i vibraciju na telefonu, kako joj ne bi odvlačili pažnju. Poslije učenja može sebe nagraditi sa npr., sat-dva omiljene zabave. A zatim uklopiti druženje, ukoliko ima mogućnosti, ili čitanje neke dobre knjige, odlazak u šetnju ili trčanje. Ukoliko ispuni svoj dan različitim sadržajima, biće joj lakše da odustane od svojih “poroka”. Motiv joj može biti ideja o tome koliko će sebe unaprijediti kada postigne cilj. Na početku neće biti lako, ali to prođe i onda nastupa mnogo spokojniji period.
Pitanje br. 94
Draga Alma, imam pitanje za Vas.
Pratim Vas na fejsbuku, Vaši saveti su melem za dušu. Rano sam ostala bez oca, majka je bila veliki borac da stariju sestru i mene izvede na put, ali je nedostajalo topline. Obe smo fakultetski obrazovane i razvedene. Moja kćerka je bila u vezi dve godine, počeli su zajednički život i dobili bebu. Srećni su, a ja sam dok je bila ćerka trudna i kad se beba rodila počela da osećam bol u grudima i veliku tugu što mi je dete otišlo iz kuće. Kao da sam tada postala svesna da je to zauvek, iako smo u istom gradu. Jedne večeri sam jecala u kući, mesec dana od bebinog rodjenja izbegavam susrete sa njima osim ako moram. Drago mi je zbog njih, ali kad pomislim suze mi kreću same i loše se osećam, kao da nisam normalna. Šta da uradim da drugačije sve prihvatim?
Hvala unapred na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju.
Iz vašeg pitanja mogu da osjetim koliko vam je teško jer osjećate tugu zbog kćerkinog odlaska iz kuće, a s druge strane muči vas i to što se ne možete radovati njezinoj sreći. I sami ste svjesni da izbjegavanje nije rješenje, kako za vas, tako i za nju. Emocionalno ste duboko povezani sa kćerkom i vašom potrebom da ne ostanete sami. Gubitak oca u djetinjstvu može biti uzrok da ste kasnije u životu uspostavljali odnose koji su preokupirani, a manifestuju se pretjeranim „ljepljenjem“ za bliske osobe – u ovom slučaju za vašu kćerku. Da bi razriješili taj problem, koji je separacijske prirode (odvajanje), potrebno je prihvatiti vašu kćerku kao nezavisnu osobu koja ima pravo na svoj život i otvoreno razgovarati sa njom o tome kako se osjećate. Bilo bi dobro da zajedno potražite rješenje za vaš odnos i da tražite podršku s njene strane. Uvijek ostaje kao opcija psihoterapija i rad na sebi, gdje se uz pomoć stručne osobe može raditi na problemu separacije. Za sva dodatna pitanja stojim vam na raspolaganju.
Vaša Alma
