U intrigantnom mozaiku ljudskog postojanja, ne možemo izbjeći neospornu istinu da je sukob bio trajni saputnik kroz našu zajedničku historiju. Ipak, u našoj potrazi za razumijevanjem, pokušajmo ne pribjeći samo nabrajanju bitki i osvajanja, već o generalnim erama čovječanstva prožetim ratovima. Naše pitanje nije samo historijsko, već duboko ljudsko: Da li je ikada postojao dan kada neki od dijelova našeg svijeta nije bio dotaknut potresima rata?
Zamislite naše pretke, prve pripovjedače ljudske priče, kako urezuju retke o preživljavanju i nedaćama na platnu vremena. Plemena su se sudarala u potrazi za resursima, a teritorijalni šapat odjekivao je kroz ravnice i planine. Rađanje civilizacije, često okupano sjajem napretka, bacilo je sjenke gdje je ritam sukoba ostao prisutan kao neprestani bubanj.
Dok prelazimo drevne oblasti, hajde da se zaustavimo kako bismo osjetili težinu bronze i gvožđa koje su pisale bojom krvi priče Grčke, Rima i drugih civilizacija. Sudar imperija, odjekivanje osvajanja i teški trenuci otpora oblikovali su simfoniju koja, uprkos svojoj veličanstvenosti, nosi harmoniju tuge. San o danu neokrnjenom ožiljcima rata ostao je nedostižan, klizeći kroz prste čak i najmoćnijim vladarima.
Dvorci, križarski ratovi i krhkost mira. Srednji vijek, sa svojim uzvišenim zdanjima i viteškim idealima, pruža nam spektar romantičnih i tragičnih prizora. Križari su krenuli na svete puteve, Vikinzi su istraživali nove horizonte, a dinastičke borbe ozarile su historijsku partituru. Ideja dana lišenog sukoba postala je tužan refren u baladama vremena, utišana zveketom mačeva, štitova i odjecima bitke.
Dok se stranice historije okreću, renesansa donosi eru prosvjetljenja, ponovno rođenje ideja koje plešu, sada s dimom baruta. Tridesetogodišnji rat, Napoleonovi pohodi i neumitni marš kolonijalizma slikali su portrete gdje su se udarci rata prožimali sa nijansama ljudske ambicije. San nije prestajao, ali platno je ostalo zamrljano.
Ulazimo u 20. stoljeće, poglavlje obilježeno kataklizmičkim događajima koji su potresli temelje našeg svijeta. Svjetski ratovi odjekivali su po kontinentima, ostavljajući ožiljke koji će se pamtiti generacijama. Napokon se rodio vapaj za mirom, ali parada sukoba nije utihnula. Regionalni nesporazumi, ideološke bitke i ledeni stisak Hladnog rata sve su zajedno držali mir izvan dosega.
U nikad kompleksnijem, 21. stoljeću, sukobi dobivaju nove oblike i dosežu nove nivoe horora. Terorizam, kibernetički ratovi i geopolitičke napetosti komponiraju disonantnu melodiju koja se odvija na globalnoj pozornici. Od trajnih nemira na Bliskom istoku do geopolitičkog baleta na Južnom kineskom moru, naša savremena priča obiluje izazovima koji se teško rješavaju.
Pitanje ostaje – može li ljudski duh zamisliti melodiju oslobođenu upornih odjeka rata? Kraj naše povijesti daleko je od završetka, ali taj kraj ubrzavamo razornim poduhvatima jedni protiv drugih koji ne vode ničemu.
Boja naše krvi ista je u svakom dijelu planete koju dijelimo, a ona neupitno pripada svima nama. Teško je pričati o racionalnom izboru svih nas za mir, ali bez razmišljanja bi misija trebala biti prekinuti svaki rat. Ko god ga vodio, gdje god se on zbivao i protiv bilo koga on bio usmjeren.
