Stanislava Šakota iz Bratunca je mašinska tehničarka ali se nikad nije bavila poslom iz struke – još od 1998. godine je aktivna u nevladinom sektoru i daje doprinos razvoju lokalne zajednice na razne načine. Dugogodišnja je volonterka Crvenog krsta, aktivistkinja, blogerka, građanka-novinarka, poduzetnica, darivateljka krvi, supruga i majka.
Trenutno je angažovana na razvoju ženskog poduzetništva i turizma u bratunačkoj regiji. Sa lokalnim udruženjima ohrabruje i pomaže žene da registruju svoja gazdinstva i obrte, te djeluje na kreiranju, mapiranju i promociji loklanih turističkih sadržaja. Osim što je cijenjena u lokalnoj sredini, Stanislavine sposobnosti i talenti prepoznaju i partnerske organizacije iz cijele zemlje i inostranstva, kojima je poštovana i draga saradnica, a jedan od talenata po kojima je najpoznatija jeste njen dar za pisanu riječ.
Na pisanje se odlučila 2016. godine kada je kreirala svoj blog i prijavila se na SPARK konferenciju – tada najveću internet konferenciju u regiji. Odazvala se i pozivu portala BUKA i otvorila blog otkrivajući spisateljski duh u sebi.
„Buka je imala konkurs za najbolju političku bogerku i počela sam objavljivati blogove na temu socijalne pravde i građanskih inicijativa. Nakon toga sam djelovala i kao građanka-novinarka u projektu osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) pišući o prevenciji nasilja,“ kaže Stanislava koja je ubrzo shvatila kako je ne zanima publicitet koji ide sa novinarskim radom i kako se više želi izražavati nego izvještavati. Tako je nastala njena prva knjiga.
Roman „Ekskurzija“ je objavila 2020. godine, kao sve rjeđi primjer romana za djecu i adolescente na našim prostorima. I sama kaže da nakon ovog romana neće više pisati o mladima jer nije lako pisati o temama koje čovjeku s godinama postaju sve manje bliske, ali „Ekskurzija“ je bila njen prvi izlet u književno stvaranje kojim je skrenula pažnju na sebe.
Druga knjiga, koju je objavila godinu dana nakon prve, je nešto potpuno drugačije. Riječ je o zanimljivoj zbirci pet novela od kojih svaka pripada nekom drugom žanru – jedna je priča o ratu, zatim jedan putopis, pa krimi-priča, psihološka novela i jedna triler-novela.
Svih pet novela je prethodno bilo objavljeno u formi bloga ali ih je bilo vrijedno sabrati, odštampati, ukoričiti i prebaciti iz digitalnog u realni svijet. Potvrda vrijednosti je došla u vidu druge nagrade na Drinskim književnim susretima, u jakoj konkurenciji i na iznenađenje same Stanislave koja nije očekivala kako će žiri biti tako otvoren prema modernijoj formi djela.
„Prijala mi je potvrda da je to što radim dobro. Ustvari, tražila sam tu potvrdu i zato sam sve što napišem slala na razne konkurse i takmičenja, željela sam da znam da ljudi vide da je to što radim dobro, da dobijem taj feedback koji će me motivisati da nastavim,“ objašnjava Stanislava. Dobila je potvrdu koju je tražila ali kaže kako joj je vremenom naraslo samopouzdanje i kako je upravo pisanje bilo ključno za to.
Trenutno radi na svojoj trećoj knjizi, privodi kraju roman pod radnim nazivom „Kupi me“ koji se bavi sve očiglednijom težnjom ljudi da budu „kupljeni“ i da svoju slobodu žrtvuju za materijalnu sigurnost. „Poenta knjige je da svi danas žele da budu kupljeni i možda zbog toga ni ne želim da je završim“, zaključuje ova svestrana žena.
