U trećem dijelu razgovora sa istražiteljem Federalne uprave policije Sašom Petrovićem, stručnjakom za cyber-kriminal, razgovaramo o značaju saradnje policije, zajednice i organizacija civilnog društva kad je sigurnost djece u pitanju, o globalnoj sigurnosnoj mreži za zaštitu djece, ulozi informatičkih kompanija u online sigurnosti…
OBJAVI.BA: Živimo u svijetu u kojem djeci opasnosti prijete i u fizičkom i u virtuelnom svijetu. Koliko je policija sposobna da odgovori na ove prijetnje i koliko je u tome važna saradnja sa zajednicom?
SAŠA PETROVIĆ: Mi se trudimo kroz rad policije u zajednici da razgovaramo sa djecom, da im se približimo, da budemo dio zajednice. U svakoj prilici organizujemo izložbe policijske opreme gdje pokazujemo djeci naša vozila, uniforme, opremu, družimo se s njima, zatim obilazimo škole, držimo predavanja i van našeg radnog vremena. I mi smo očevi, stalo nam je da djeca shvate da smo im prijatelji, ne treba djecu od malih nogu plašiti policijom, govoriti im da će ako ne budu slušali doći policija po njih i slično – oni moraju znati da su policajci njihovi prijatelji kojima se uvijek mogu obratiti za pomoć.
OBJAVI.BA: Da li možete reći da je policija zadovoljna saradnjom sa zajednicom?
SAŠA PETROVIĆ: Jesmo, imamo se čime pohvaliti ali moramo znati da i mi i zajednica uvijek možemo uraditi više, i možemo sarađivati bolje, moramo dijeliti i napore i zasluge i odgovornost. To mora važiti za sve nas, i policiju i zajednicu i roditelji i škola – i djeca moraju biti odgovorna, odnosno roditelji moraju biti odgovorni za ponašanje svoje djece. Možemo kritikovati sistem, naći ćemo uvijek dosta opravdanih zamjerki i na policiju i na nastavnike, pedagoge, socijalne radnike, ali ne možemo očekivati od sistema da se on pobrine za sve. Ljudi ne shvataju da sistem nisu samo neke institucije, nego da su i oni sistem, svi smo sistem. Niko od nas ne može sam promijeniti taj sistem u cijelosti, ali možemo dati svoj mali doprinos njegovom poboljšanju i utjecati na ljude oko sebe da učine to isto.
OBJAVI.BA: Naravno da smo svi dio sistema i da poboljšanje može doći samo zajedničkim djelovanjem i institucija i civilnog društva. Da li to funkcioniše, ima li napretka?
SAŠA PETROVIĆ: Mi koji smo dugogodišnji policijski službenici stvarno vidimo napredak, u policijskim strukturama imamo ljude koji prihvataju naše ideje, ima puno stvari koje i mi u policiji možemo unaprijediti i na kojima radimo. Svi moramo raditi na boljoj i sigurnijoj zajednici, i kao što sam rekao dijeliti za to i zasluge i odgovornost.
Tu su važne i organizacije civilnog društva, naprimjer imamo potpisane sporazume sa Centrom za sigurni Internet i organizacijom Emmaus, dobar rezultat takve saradnje je internetska stranica sigurnodijete.ba koju moramo spomenuti. Jedan dio ove stranice sadrži edukativni materijal, drugi dio je određen za psihološko savjetovalište odnosno dogovor sa psihoterapeutom, i treći dio je namijenjen za prijave koje mi i MUP RS zaprimamo od građana i gdje nam i djeca mogu dostaviti svoja mišljenja ili anonimno prijaviti slučaj i potražiti zaštitu. Ova stranica jako dobro funkcioniše u praksi i izdvojio bih to kao odličan primjer saradnje policije, organizacija civilnog društva i građana.
OBJAVI.BA: Dakle, obavezno preporučujemo našim čitateljima stranicu sigurnodijete.ba, a koji su to najčešći načini na koje dobijate prijave kad je u pitanju ugrožavanje sigurnosti djece?
SAŠA PETROVIĆ: Razni su načini, imamo djecu i roditelje koji prijavljuju pokušaje predatora, imamo naše baze podataka na osnovu kojih vršimo praćenja, dobijamo obavještajne informacije sa terena, postoje i određeni softveri koji prate aktivnosti na internetu ali najviše informacija se ipak dobija od policajaca koji su u zajednici i koji rade na terenu. Kao što ste rekli, djeci danas prijete opasnosti i iz fizičkog i iz virtuelnog svijeta i tu se izvori i načini pristupa razlikuju.
OBJAVI.BA: Vjerujemo da je svima najinteresantnije postupanje kad su u pitanju prijetnje koje vrebaju putem interneta. Koliko nam možete ili smijete reći o tome?
SAŠA PETROVIĆ: Što se interneta tiče, mi smo dobro uvezani sa svim organizacijama kao što je NCMEC (National Center for Missing & Exploited Children), zatim Europol te američki FBI i DHS (Savezni istražni biro i Ministarstvo domovinske sigurnosti) koje nam šalju informacije na osnovu kojih možemo djelovati. Kad je u pitanju polje istraga delikata protiv djece, cijeli svijet je jedna velika policijska organizacija, svi smo uvezani i to u realnom vremenu.
Dakle, ako moj kolega iz Japana uoči nešto u tom smislu što ima veze sa Bosnom i Hercegovinom on odmah ima naše kontakte i kontakt-tačke koje funkcionišu 24 sata sedam dana u sedmici i preko kojih sa nama dijeli svoja saznanja. Postoje jasno definisani slučajevi kada se tako postupa i na koji način, sve je to definisano Budipeštanskom konvencijom o cyber-kriminalu. Takođe, i Europol ima svoju specijalnu jedinicu za cyber kriminal, European Cybercrime Centre (EC3), a postoji i agencija koja se bavi potragom za djecom koja su žrtve seksualnog zlostavljanja i trgovine ljudima, tako da mi sav materijal koji zaplijenimo šaljemo njima, taj materijal se analizira i koristi za potragu bilo gdje u svijetu na osnovu nekih svojih obilježja. Tako da i mi, osim što ga koristimo, dajemo i svoj doprinos tom globalnom sistemu.
OBJAVI.BA: Osjetimo li efekte tog sistema? Da li ste imali priliku iskoristiti te informacije iz globalne mreže?
SAŠA PETROVIĆ: Naravno, evo baš smo nedavno imali slučaj zapljene dječje pornografije u jednom našem gradu gdje je počinitelj lociran u Češkoj. Taj sistem funkcioniše neprestano, informacije se razmjenjuju, nije bitno koje je doba dana i koja vremenska zona u pitanju. Nismo svemogući, internet je ogroman ali trudimo se i uspijevamo.
OBJAVI.BA: Daju li svoj doprinos i informatičke kompanije? Dosta predatora naprimjer pristupa žrtvama putem Facebooka i drugih platformi, da li imate saradnju s njima i pomoć s njihove strane?
SAŠA PETROVIĆ: Imamo kontakt-tačke sa Facebookom i šta god da se desi a da traži našu reakciju mi dobijamo poziv iz kompanije Meta, za nas je kontakt-tačka u Irskoj i shodno tome dobijemo upozorenje iz Irske ukoliko je detektovana neuobičajena aktivnost koja ukazuje na opasnost po život. Djeca upadaju u zamke naivnosti, s druge strane imate razne tipove koji ih navode na slanje seksualno eksplicitnih fotografija, pozivaju ih da se nađu, pokušavaju ih zloupotrijebiti i naš je posao s jedne strane da djecu učinimo svjesnom opasnosti a sa druge da radimo na identifikovanju i lišavanju slobode ovih drugih. Ali imali smo već slučajeve gdje su zahvaljujući Facebooku spašavani životi ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini.
OBJAVI.BA: Zanimljivo, dakle i globalne informatičke kompanije su vam partneri?
SAŠA PETROVIĆ: Da, ali bih ja ipak na prvo mjesto stavio važnost saradnje koju imamo sa američkom agencijom NCMEC koju sam ranije spomenuo, zahvaljujući toj saradnji mi smo u Bosni i Hercegovini spasili barem desetak dječjih života. Oni imaju potpisane sporazume sa skoro svim policijskim agencijama u svijetu i u realnom vremenu nam dostavljaju podatke o predatorima i o djeci u opasnosti, djeci koja su pokušala samoubistvo i slično. U zadnjih desetak godina koliko intenzivno sarađujemo s njima uspjeli smo spasiti dosta djece od tih stvari, čak i u slučajevima kad se dijete spremalo učiniti samoubistvo.
Oni sarađuju sa svim najvažnijim internetskim kompanijama, sa svim društvenim medijima i njima se upućuju analitička saznanja o djeci u opasnosti. Mi ništa od toga ne bismo bili u stanju raditi samostalno i bez njihove pomoći. Od njih preuzimamo i iskustva i rješenja koja prilagođavamo našim okolnostima i mogućnostima. Naravno, i mi njima prenosimo naša iskustva, razmjenjujemo razmišljanja i o sankcijama gdje bismo uskoro i mi trebali dobiti zakone kao što su Tijanin ili Aleksin zakon u Srbiji.
OBJAVI.BA: Riječ je o zakonima kojim se pooštravaju sankcije u slučajevima seksualnog zlostavljanja maloljetnika, te vršnjačkog nasilja?
SAŠA PETROVIĆ: Da. Ovi zakoni su potrebni kako u smislu kažnjavanja tako i kao svojevrsna poruka predatorima. Moramo raditi na prevenciji, ali moramo imati i rigorozno sankcionisanje.
OBJAVI.BA: Dakle, recept za osiguravanje sigurnog djetinjstva je u kombinaciji prevencije, kontinuirane edukacije i oštrih sankcija?
SAŠA PETROVIĆ: Upravo tako. Sve počinje u kući, nastavlja se u školi i zajednici, dalje nastupamo mi iz policijskih organizacija i na kraju je tu i globalna mreža koja štiti djecu. Ali, svi moramo raditi zajedno i, ponoviću, djeca moraju znati da u policiji imaju prijatelje.
