Ova stranica je ograničena. Molimo vas da se prijavite ili da se registrujte kako bi mogli vidjeti ovu stranicu.
Kreirajte korisnički račun
Dobrodošli! Registrujte račun
Lozinka će vam biti poslana e-mailom.
Obnavljanje lozinke
Obnovite vašu lozinku
Lozinka će vam biti poslana e-mailom.
Autor teksta: Marin Bago
Ispričat’ ću vam jednu kratku priču…
Nema potrebe da ostane kod mene…
Nije sad važno što je malo privatno, ali ona ima veći značaj…
Davnih osamdesetih, rokenrol je bukn’o u Mostaru, pa možda i dvadesetak bendova koji su imali nešto reć’…
Mi smo taman spremili materijal za album, ili smo barem tako mislili, to nam je bila namjera…
Dođe rat, ubiše mi Zubu, brata, druga i bubnjara, nisam poslije toga uzeo gitaru u ruke sedamn’est godina…
Nije išlo…
Rokenrol i bol, stari znanci, jašu skupa…
Mnoge su prike ugrizle źivot i ujela ih je smrt…
Snovi dječaka i djevojčica se začas rasprsnu ako stariji na njih ne paze…
Kasnije sam malo sviruck’o, ‘nako s rajom, sportski…
Otvori se Škola u Mostaru i dali smo svoje dječake i djevojčice našim prikama iz brojnih avantura, da ih uvedu u priču…
Ispočetka se nisu vidjeli na bini od glava publike…
Išlo je to polako ali je konstanta da se usuđuju, na bini nisu to više naša djeca, oni su svoji i imaju svoj put…
Ispravno…
Prije nekoliko godina, bio sam u Seattle-u i vidio što su oni napravili…
Gradonačelnik je dao hale, tipa Sokolove, mladim ljudima da urade što žele, i krenula je priča, počeli su se okupljat’ i organizirat’, dolazit’ iz čitave Amerike i svijeta…
Nakon deset godina, stupili su na scenu Pearl Jam, Nirvana, Alice in chains, Rage against machine, itd., i pokorili jedno čitavo muzičko razdoblje…
Mostar Rock School sada broji deset godina, i neku večer sam vidio da niče trava, nekoliko bendova bi mogl’o odsvirat’ par pjesama u New Yorku, Chicagu, Londonu i Berlinu…
Na kraju koncerta, naši svemirci su samoinicijativno izletili da pokažu svoj digitalni eksperiment…
Naša dvojica i djevojčica iz Holandije, i majka joj se upisala online…
Rek’o sam Ohi, i drugarima, pa i vama i djeci, uspjeli smo ljudi…
Pobijedili smo…
Snimak ne valja ništa, ne daju nam više da ih snimamo, pa je snim’o roditelj, izdaleka sa šanka, preko glava, i sa zoom-om…
Ali energiju, i da se usude, to im više ni’ko ne može uzet’, našim stotinama dječaka i djevojčica…
A ima, vala, i nas za šankom…