Josip Jelinić, fizioterapeut iz Ljubuškog i katolički evangelizator, odlučio je preći 1.000 kilometara kroz Bosnu i Hercegovinu za ciljem širenja svijesti o značaju pomirenje naroda u zemlji i odavanje počasti žrtvama rata u Bosni i Hercegovini .

Josip se ističe aktivizmom i dubokom posvećenošću duhovnim vrijednostima. Iako rođen u Ljubuškom, njegovo djelovanje nadmašuje granice lokalne zajednice. Kroz svoj rad, Josip je postao simbol nade, pomirenja i širenja pozitivnih poruka, kako u Bosni i Hercegovini, tako i izvan nje.

Hodočašće koje je započeo u februaru 2025. godine, nosi duboko simbolično i duhovno značenje za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Njegov put kroz zemlju, sa križem na leđima, predstavlja mnogo više od običnog fizičkog izazova. To je čin duhovne posvećenosti, simbol nade i poziv na pomirenje među narodima koji još uvijek nose posljedice traume rata u Bosni i Hercegovinu.

Ono što je najvažniji aspekt Josipovog hodočašća je njegov poziv na pomirenje i oprost. Bosna i Hercegovina je zemlja koja je podijeljena, a rat je ostavio duboke rane koje su još uvijek prisutne u društvenim odnosima. Kroz svoj čin hodočašća, Josip simbolizira put pomirenja, pokazujući da čak i najdublje podjele mogu biti izliječene kroz molitvu, zajedništvo i međusobno razumijevanje. Križ, koji Josip nosi na leđima, predstavlja žrtvu, ljubav i otkupljenje. Njegovo nošenje križa ne predstavlja samo vjerski čin. Ono predstavlja poruku i poziv da budemo spremni da i mi nosimo teški teret podjela na našim leđima, kako bi vidjeli put i svjetlo nade i ljubavi. Podsjeća nas da je odgovornost je na svima nama. On poziva ljude da pomire svoje razlike i da oproste jedni drugima jer samo kroz oprost može doći do iscjeljenja i izgradnje povjerenja.

Etničke, političke, vjerske i druge razlike postale su osnova identifikacije i interakcije u bosanskohercegovačkom društvu, te je nužna društvena kohezija koja treba da ima ključnu ulogu u procesima pomirenja. Ovi procesi zahtijevaju stvaranje međusobnog povjerenja među narodima koji žive u Bosni i Hercegovini. Pomirenje nije samo politički, više je društveni proces gdje se ljudi moraju posvetiti međusobnom razumijevanju i prihvatanju.

Društvena kohezija znači da se građani i građanke Bosne i Hercegovine moraju usmjeriti na zajedničke interese i raditi na izgradnji međusobnog povjerenja koje će smanjiti napetosti i podjele. Pozivi na pomirenje, dijalog i uzajamno poštovanje, kao što je Josipov poziv, mogu stvoriti temelje za miran zajednički život svih naroda u zemlji.

Za stabilnost Bosne i Hercegovine nužno je osigurati socijalnu pravdu i ravnotežu među svim društvenim grupama. Društvena kohezija omogućava usklađivanje interesa svih građana i građanki bez obzira na njihovu etničku, vjersku, političku, rodnu, seksualnu ili bilo koju drugu pripadnost. U Bosni i Hercegovini, gdje su različiti narodi historijski bili ili marginalizirani ili favorizirani, proces društvene kohezije mora uključivati ravnotežu u pristupu resursima koje jedan sistem ima obavezu da da – pristup jednakim pravima, obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu kao i svim drugim socijalnim uslugama.

Društvena kohezija također ima ključnu ulogu u jačanju civilnog društva u Bosni i Hercegovini. Građani i građanke koji su ujedinjeni u svojim naporima za zajedničko dobro stvaraju snažnu bazu za demokratske procese. Aktivno sudjelovanje ljudi u političkom životu i procesima donošenja odluka omogućava da se narodi, vjerske skupine i sve druge grupe ljudi osjećaju uključeno i ravnopravno u demokratskim institucijama. Kohezija društva također pomaže u smanjenju političke polarizacije koja može biti opasna za demokratski razvoj jednog društva.

Građani i građanke koji rade zajedno, unatoč različitim interesima, mogu formirati jaču političku kulturu koja će se temeljiti na dijalogu i suradnji. Kada društvo radi zajedno, smanjujući podjele po svim osnovama, to omogućava efikasniju raspodjelu resursa i bolje uslove za poslovanje. Poslovni sektor u Bosni i Hercegovini također može da profitira od stabilnog društva jer investitori traže sigurno okruženje u kojem mogu djelovati bez straha od nesigurnosti ili sukoba. Veća mobilnost radne snage, smanjenje društvene isključenosti i omogućavanje pristupa ekonomskim prilikama je jedino što je potrebno društvu da raste.

Za izgradnju društvene kohezije u Bosne i Hercegovine ključno je ulaganje i u obrazovanje koje promoviše vrijednosti dijaloga i zajedništva. Obrazovanje je temelj za izgradnju budućih generacija koje će razumjeti i poštovati različitosti, te će moći živjeti u zajedničkom društvu u kojem su mir, suradnja i solidarnost osnovne vrijednosti. Osnaživanje međusobnog razumijevanja i dijaloga kroz obrazovne programe će pomoći u smanjenju predrasuda i stereotipa koji su glavni uzročnik podjela u društvu.

Josip Jelinić svojim hodočašćem pokazuje da duhovna posvećenost i fizički izazovi mogu ići ruku pod ruku, stvarajući prostor za ličnu refleksiju i širenje univerzalnih poruka ljubavi, oprosta i pomirenja. Njegovo hodočašće ne doživljavam samo kao njegov akt, već poziv cijelom bosanskohercegovačkom društvu na pomirenje, oprost i izgradnju boljeg društva.

Ovim hodočašćem Josip pokazuje da pomirenje nije samo moguće, već je nužno za izgradnju stabilne i svijetle budućnosti. Bez obzira na razlike, ljubav, zajedništvo i oprost mogu postati temelj bosanskohercegovačkog društva, a njegova misija treba da bude inspiracija na dobro svima nama.

Zato – hvala, Josipe.