Piše: Nenad VELIČKOVIĆ (www.nenadvelickovic.ba)
Za sada ostaje tajna kako trustovi pravnih mazgova sastavljaju prijedloge zakona poput ovoga. Evo, može li slovna greška mo/azgova, ako se potkrade u korekturi, koštati redakciju nekoliko hiljada maraka?
Ili, recimo, da spiker pročita vrela umjesto vrla prva dama, ko odlučuje radi li se o dobrom lapsusu ili lošoj zajebanciji?
Ovakve stvari zaslužuju ozbiljna stručna (lingvistička i komunikološka) vještačenja, ali ih Prijedlog ne predviđa, kao uostalom ni mogućnost da se sve završi prije suda – izvinjenjem. Poslije vrijeđanja nema kajanja. Kad u Prijedlogu izmjena krivičnog zakona na nekoliko mjesta čitamo ovo:
Ako je djelo iz stava 1. ovoga člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo dostupno većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 15.000 KM do 80.000 KM.
– zahvaljujući lektorskom propustu možemo vrijeđati do mile volje besplatno; jer po onome što u rečenici piše kazniće se djelo koje je počinjeno, a ne onaj ko je djelo počinio.
Ovakve nepreciznosti u tekstu zakona ne služe samo nasilničkoj vlasti da slobodnim tumačenjima uvodi opoziciju u suru, nego isto tako i satiri da izvrgava ruglu podaništvo mazgova.
Svijetao primjer trijumfa kreativnosti nad glupošću bio je Feral Tribune. A to kako je ugašen najbolje osvjetljava podmuklost zakona koji kriminalizuje slobodu govora. Ništa nije predlagača sprečavalo da u zakon uvrsti i zabranu javnim poslenicima da se pozivaju na ovaj zakon. Ako je netransparentno obrtanje budžetskih miliona legalno, zašto bi transparentno obrtanje slova bilo kažnjivo?
Umjesto da donese zakon o transparentnosti i njime sve korisnike budžeta obaveže da istraživačkom novinarstvu podastru svaku (!) traženu informaciju u roku odmah, vlast transparentnost kriminalizira. Najljigavije u svemu je što svoj lupeški interes predstavlja kao interes mladića samoubice, ili što svoje ljubavničke poduhvate zaklanja iza Istanbulske konvencije. Kad zaklonodavac (evo opet tipfeler, ne znam šta mi je danas…) napiše:
Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM.
– šta pošten satiričar s tim da uradi? Šta škodi ugledu i časti osobe koja služenje narodu pretvorila u kompanije, nekretnine i inostarne račune? Da zapjeva: Ti ofšorom, huja laje na me…?
“Kad je satira na pola koplja, to je znak da je sloboda umrla”, pisao je svojevremno Vib.
Zakon izričito obećava da će slobode ograničiti, jer njihovo korištenje „povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.“
Licemjerno je pozivanje na Istanbulsku konvenciju u dokumentu čiji jezik ne prepoznaje žene. Da umjesto lica stoji osoba, što je davno smišljena alternativa birokratskoj mutavosti, u nastavku bi umjesto njegovoj stajalo njenoj. Ali žene i njihova konvencija samo statiraju u ovom zakonu.
On je smišljen i usvojiće se zbog muškaraca koji čast i ugled ne razlikuju od moći koju nad drugima imaju. Zato je i izražavaju u konvertibilnim markama. Njihovo dostajanstvo je izvan njihovog bića, nema veze s vrlinama i karakterom, zato mu budalaštine na Facebooku i jesu opasnost.
——————————————————————————-
Sutra: Polno uznemiravanje je svako verbalno…
Petak:O zamjeni novčane kazne kaznom zatvora
