Nedavno sam se uhvatila kako razmišljam o svim verzijama sebe koje sam nekad bila. Ne onako usput, nego stvarno, kao da svaka od njih sjedi preko puta mene, sa šoljicom kafe u ruci.
Jedna je bila tiha. Previše obazriva. Uvijek je pazila da ne zauzme previše prostora, da ne bude “teška”, da ne smeta. Mislila je da se ljubav dobija tako što se umanjiš.
Druga je davala previše. Ostajala je i kad je boljelo, i kad je bilo jasno da je vrijeme da ode. Nosila je tuđe terete, tuđe nesigurnosti i tuđe tišine, uvjerena da je to snaga.
Treća je bila umorna. Već načeta, ali još uvijek nije znala kako da ode. Znala je da nešto nije u redu, ali nije imala riječi za to. Samo osjećaj težine u prsima i stalno pitanje: šta ako sam ja problem?
Dugo sam mislila da sam danas jaka uprkos tim verzijama sebe. Da sam ih “prerasla”, “ostavila iza sebe”, da više nemaju veze sa mnom. Ali istina je drugačija.
Tek kad sam svaku od njih zagrlila, stvarno zagrlila, bez osuđivanja, i kad sam im oprostila, shvatila sam da sam jaka zbog njih. Zbog toga što su izdržale. Zbog toga što su preživjele. Zbog toga što su me dovele ovdje.
Morala sam im reći nešto važno: Više nije grozno.
Nije savršeno, ali nije ni ono što je nekad bilo. I to je dovoljno.
I moram reći još nešto, iako zvuči čudno: hvala svima koji su me pustili. Onima koji su otišli. Onima koji nisu ostali. Jer te verzije mene, one same nikad ne bi otišle. Ne zato što su bile slabe, nego zato što su previše vjerovale, previše se nadale, previše pokušavale.
Danas se ne trudim biti “jača”. Ne dokazujem ništa. Ne ostajem tamo gdje se moram smanjivati. Naučila sam gdje prestajem ja, a gdje počinju drugi. Naučila sam da jasnoća nije hladnoća, nego oblik samopoštovanja.
Ako se danas osjećaš kao da više ne prepoznaješ sebe, možda to nije gubitak. Možda je rast. Možda si jednostavno prerasla priče koje su te nekad štitile, ali te danas guše.
I ako si ikad pomislila da si “previše promijenjena”, želim ti reći ovo: nije problem u tebi. Problem je u mjestima koja su ostala ista.
Koju verziju sebe ti danas puštaš?
I jesi li joj već rekla da više nije grozno?
