Tokom srednjoškolskog obrazovanja, Tarik Bukva, Bobath terapeut iz Visokog stiče svoje prvo iskustvo u radu s djecom koja imaju određene poteškoće u razvoju. Već za vrijeme studiranja, obavljajući ferijalnu praksu kroz različite Ustanove tog tipa, uviđa da je upravo to njegovo potencijalno profesionalno opredjeljenje. Konačno, 2013. godine, kada se i otvorio Dnevni Centar za djecu i odrasle s posebnim potrebama u Visokom, dobija priliku biti dio njegovog stručnog tima te direktno raditi sa djecom.
Bobath koncept je neurosenzomotorna terapija usmjerena na rehabilitaciju djece sa neurološkim poremećajima, poput cerebralne paralize(CP), kao i drugim srodnim patologijama. Ova terapija pomaže djeci kroz specifične tehnike i pristupe koji podržavaju njihov razvoj i poboljšavaju svakodnevne aktivnosti, o čemu razgovaramo u nastavku.
Objavi.ba: Kako Bobath terapija pomaže djeci u njihovom razvoju i svakodnevnim aktivnostima?
Tarik Bukva: Terapija koristi prilagođene vježbe i aktivnosti kako bi pomogla djeci u razvijanju i usklađivanju njihovih motoričkih sposobnosti. Fokusira se na podsticanje normalnih obrazaca kretanja i smanjenje abnormalnih tonusa mišića. Metoda je neinvazivna, potpuno se prilagođava potrebama djece te ima za cilj ostvarenje punog potencijala svakog djeteta. Terapija pomaže djeci, kao i njihovim roditeljima, da postignu veću samostalnost i intergraciju u svakodnevne aktivnosti dnevnog života. Kroz napredak u motoričkim sposobnostima djeca stiču veće samopouzdanje i osjećaj samostalnosti, što je veoma važno za njihov emocijonalni razvoj. Tačka polazišta trebaju biti djetetove sposobnosti, a ne ograničenja. Kada radite procjenu, plan rada bazirate na djetetovim sposobnostima, unapređenju tih vještina do punog potencijala, a onda idemo sa ograničenjima i unapređenjem tih segmenata. Vrlo je bitno naglasiti da je Bobath koncept jedan holistički pristup u radu i obuhvata sva područja razvoja. Samim time usko sarađuje sa svim stručnjacima u svim područjima. Samo multidisciplinirani tim može pružiti sveobuhvatan pristup, koji uzima u obzir sve fizičke, emocionalne, socijalne i druge aspekte djetetovog života.
Objavi.ba: Opišite nam poseban trenutak koji je obilježio Vašu karijeru?
Tarik Bukva: Kada radite ovaj posao svaki trenutak kada postignete čak i jedan mali cilj, koji izmami radost i zadovoljstvo kod djece i roditelja te djece na lice, pričinjava vam posebno zadovoljstvo. Kada roditelji dođu i kažu da njihovo dijete to nije moglo prije uraditi, a sada može, onda znate da ste na pravom putu i to je najveće zadovoljstvo. Sam rad se ne svodi samo i isključivo na fizikalnu terapiju, dosta je tu i drugih segmenata koji obuhvataju moj rad sa djecom. Različite vannastavne i vanterapijske aktivnosti, sportske, kulturne… Jedna od tih aktivnosti je bila kada smo došli na ideju da snimamo filmove u našem Centru, gdje će glavne uloge biti djeca i odrasle osobe sa poteškoćama u razvoju. Rame uz rame sa profesionalnim glumcima danima su trajala snimanja. Premijera tih filmova, crveni tepih, radost i osjećaj bitnosti naše djece je nešto što se novcem ne može kupiti. Mnogo osvojenih medalja djece, kroz učešća na različitim sportskim događajima je posebna dimenzija ljubavi prema ovom poslu.
Objavi.ba: Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate u svom rad i kako ih prevazilazite?
Tarik Bukva: Svaki posao nosi određene izazove sa kojima se trebate suočiti i naći rješenje za iste. Sam rad sa djecom je uvijek izazovan, a naročito kada imate djecu koja imaju određena ograničenja. Spoznati njihove potrebe, želje, nezadovoljstvo, pa i radost, zna predstavljati određeni izazov. Nekada je najteže vidjeti i osjetiti neke sitne potrebe koje su baš tu pred očima. Potrebno je dosta situacija kako bi stekli rutinu u postavljanju pravog pitanja, kako bi dobili pravi odgovor. Tu su i individualne potrebe svakog djeteta. Potrebno ih je prepoznati i prilagoditi, u uslovima sa ograničenim resursima. Saradnja sa roditeljima, njihova svjesnost, kao i očekivanja su ključni faktor u postizanju ciljeva.
Kako bi se prevazišli svi ti izazovi bitna je stalna edukacija, upoznavanje sa drugim pristupima, saradnja sa različitim institucijama. Možda i najvažniji segment je timski rad. Kada u timu imate stručnjake iz različitih područja (psiholog, logoped, edukator, pedagog), razmjena mišljenja i iskustava vas dovodi do rješenja eventualnih prepreka.
Objavi.ba: Kako surađujete s roditeljima djece koja dolaze na terapije i koja je njihova uloga u postizanju napretka djeteta?
Tarik Bukva: Jedan od ključnih faktora za napredak i razvoj djeteta su sami roditelji, jer oni trebaju biti dio terapijskog procesa. Roditelji imaju jedinstveno razumijevanje svog djeteta i mogu pružiti jedinstvene i važne informacije o njegovim potrebama, ponašanju, a poslije i napretku. Uključivanjem roditelja u terapijski proces omogućava im da naučene terapije primjenjuju i kod kuće, što u mnogome povećava efikasnost terapija i rada. Edukacija roditelja povećava njihovo samopouzdanje i priprema ih za eventualne situacije u kojima se mogu naći, kako bi iste prevazišli na što bezbolniji način. Tu treba dodati da roditelji treba obezbijediti okruženje koje podstiče razvoj djeteta. To može značiti prilagođavanje kućnog prostora, korištenje odgovarajućih igračaka, stimulativnih aktivnosti i stvaranju prostora za slobodno kretanje djeteta. Roditelje je potrebno pripremiti na informaciju da proces rehabilitacije može biti dugotrajan, spor i ponekad nepravilan. Strpljenje, podrška i dosljednost u radu ne smiju biti dovedene u pitanje ni u jednom ternutku.
Objavi.ba: Koji su Vaši ciljevi za svako dijete s kojim radite i kako pratite njihov napredak?
Tarik Bukva: Specifičnost u radu po Bobath konceptu je to da ciljevi koji se postavljaju trebaju biti mjerljivi i vidljivi. Nema opštih ciljeva, svaki cilj je planiran individualno i rezultat je procjene početnog stanja djeteta, potrebe njegovih roditelja, okoline u kojoj dijete živi, kao i budućih afiniteta kada je obrazovni sistem u pitanju. Ciljevi se postavljaju kao kratkoročni, koji se ostvaruju u kraćem vremenskom okviru(kroz par terapija), srednjoročni-ostvarivi u jednom ciklusu terapija i dugoročni ciljevi, koji treba da nas vode prema funkcionalnoj aktivnosti bitnoj za samo funkcionisanje djeteta. Ciljevi se postavljaju na osnovu početne procjene. Ukoliko se postavljeni kratkoročni ili srednjoročni cilj ne ostvari u zadanom vremenskom periodu, preispitujemo metode rada, kao i samu procjenu i smanjujemo kriterije, mijenjamo pristup i prilagođavamo ciljeve potrebama djeteta.
Pored direktne procjene i terapije, terapeut se bavi procjenom djetetovih uslova življenja, kao i okoline kojoj pripada, sve to u cilju što bolje spoznaje djetovih potreba i kreiranju kvalitetnijeg programa terapija. Učestvuje u savjetovanju otklanjanja eventualnih barijera koje ograničavaju i sputavaju dijete u ostvarenju ciljeva i postizanja punog potencijala.
Terapeut, zajedno sa roditeljima iznalazi najbolje rješenje za izbor eventualnih pomagala koja su potrebna za djetetove svakodnevne aktivnosti. Savjetuje oko izbora kolica, hodalica i drugih ortotičkih pomagala. Nadalje učestvuje u saradnji sa logopedom oko izbora najadekvatnije asistivne tehnologije koja će omogućiti lakšu komunikaciju sa okolinom.
Objavi.ba: Kako se Vaša terapijska praksa prilagođava individualnim potrebama svakog djeteta?
Tarik Bukva: Svako dijete je u suštini dijete. Bilo ono tipičnog ili razvoja sa određenim poteškoćama. Svako dijete voli igru, pažnju, bitnost. Trebamo se prilagoditi djetetu, osjetiti njegove težnje, interesovanja i to iskoristiti u samom radu. Ukoliko guramo dijete u pravcu gdje se ono ne osjeća sigurno, rezultat će sigurno izostati ili ćemo u konačnici doći do nekog krnjeg rezultata, iscrpljujući i sebe i dijete. Naravno, kako bi dijete učilo, potrebno ga je izlagati i upoznavati sa novim stvarima i aktivnostima, ali to treba uvoditi lagano i prilagođeno djetetovom interesovanju. Kada dođete u fazu da vodite dijete kroz različite aktivnosti i dijete uživa u njima, znajte da ste na pravom putu i tu fazu morate iskoristiti maksimalno kako bi postigli željeni cilj.
Takav pristup zahtijeva dosta kreativnosti, strpljivosti, energije i u konačnici znanja koje se definitivno stiče kroz iskustvo i kontinuiran rad.
Objavi.ba: Kako Bobath terapija može utjecati na kvalitetu života djece i njihove porodice?
Tarik Bukva: Bobath terapija ima značajan uticaj na poboljšanje kvalitete života kako djece, tako i njihovih roditelja. Terapija podstiče djetetov normalni pokret od samog rođenja, što ima za cilj omogućavanje djetetu da bude što samostalnije u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ova samostalnost, iako postignuta kroz postepeni proces, doprinosi većem samopouzdanju djeteta i njegovom lakšom intergracijom u društvo. Za roditelje terapija pruža, ne samo nadu, nego i alate i strategiju kako da podrže svoje dijete u svakodnevnom životu. Uče kako da integrišu terapijske procedure u rutinske aktivnosti u kući, što smanjuje osjećaj bespomoćnosti i omogućava im aktivno učešće u razvoju i napretku svog djeteta. U konačnici terapija ne samo da poboljšava motoričke funkcije djeteta, već utiće i na emocionalno blagostanje cijele porodice, povećavajući njihovu povezanost, efikasnost i kvalitet svakodnevnog života.
Objavi.ba: Koji su Vaši savjeti za druge terapeute ili roditelje koji žele podržati razvoj djece s poteškoćama u razvoju?
Tarik Bukva: Vrlo je bitno pratiti senzomotorni razvoj djeteta od samog rođenja. Razvojne faze, interakciju sa okolinom. Ukoliko roditelji primjete bilo kakvo odstupanje, bitno je da to kažu svojim pedijatrima, koji će svakako pregledati dijete i uputiti ih u pravom smijeru. Ne mora značiti da svako dijete kod kojeg se primjeti određeno odstupanje od normalnog razvoja, ima neke teže senzomotorne poteškoće i da će to biti cjeloživotni problem. Naprotiv, djeca koja su rođena prije svog termina smatraju se neurorizičnim novorođenčadima, ali u konačnici, ako se na vrijeme upute na Bobath terapiju, vrlo brzo stignu sve razvojne faze i nemaju daljnjih problema u motornom razvoju. Dakle vrlo je bitna rana detekcija i intervencija.
Objavi.ba: Koje nove tehnike ili pristupi u rehabilitaciji smatrate najuzbudljivijima za budućnost terapije s djecom s poteškoćama u razvoju?
Tarik Bukva: Nove tehnike i pristupi u rehabilitaciji djece s poteškoćama u razvoju postaju sve naprednije i personalizovanije, zahvaljujući napretku u tehnologiji i razumijevanju neuroplastičnosti. Primjena virtualne stvarnosti (VR) i proširene stvarnosti (AR) omogućavaju stvaranje interaktivnih okruženja koja mogu poboljšati motoričke, kognitivne i socijalne vještine djece kroz igru i zadatke. VR/AR omogućava kontrolisano i stimulativno učenje u sigurnom okruženju. Robotika i asistivna tehnologija sve više ulazi u rehabilitaciju, posebno za poboljšavanje motoričkih funkcija. Roboti pomažu u ponavljanju vježbi i daju povratne informacije koje mogu prilagoditi terapijski pristup. Također, asistivna tehnologija uključuje uređaje koji olakšavaju komunikaciju i svakodnevne aktivnosti. Neurofeedback i biofeedback pristupi koriste senzore za praćenje moždane aktivnosti ili fizioloških parametara i pružaju povratne informacije u realnom vremenu. Djeca mogu učiti kako da kontrolišu određene tjelesne funkcije ili mozak kroz vizuelne ili auditivne signale, što može poboljšati fokus, kontrolu pokreta i emocionalnu regulaciju.
Na kraju, multidisciplinarni timovi koji uključuju terapeute, psihologe, edukatore i roditelje omogućavaju holistički pristup, osiguravajući da se svi aspekti djetetovog razvoja uzimaju u obzir. Zajedno sa ovim inovacijama stvaraju svijetlu budućnost za rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju.
Objavi.ba: Na koji način se Vaša uloga terapeuta odražava na širu zajednicu i podršku koju pružate porodicama?
Tarik Bukva: Kao terapeut, moja uloga ima značajan uticaj na širu zajednicu i podršku koju pružam porodicama. Prvo, rad s djecom omogućava mi da osnažim ne samo djecu, već i njihove porodice. Pružanjem edukacije i stručom pomoći, roditelji stiču alate potrebne za podršku razvoju svoje djece. Osim toga, često sarađujemo s različitim institucijama i organizacijama, što doprinosi stvaranju mreže podrške unutar zajednice. Ova saradnja omogućava zajednički rad na osvještavanju o poteškoćama s kojima se porodice suočavaju, što može potaknuti promjene u politikama i resursima dostupnim unutar lokalne zajednice.
Kroz organizaciju radionica, informativnih sesija i grupnih terapija, nastojimo izgraditi zajednicu koja se osnažuje i dijeli iskustva. To ne samo da pomaže pojedincima, već jača veze među porodicama, stvarajući podržavajuću mrežu koja može biti izuzetno važna u teškim trenutcima.
Na taj način, uloga terapeuta nije samo fokusirana na individualnu terapiju, već i na jačanje cijele zajednice kroz podršku, edukaciju i suradnju.
Objavi.ba: Koji su najveći mitovi o Bobath terapiji koje biste voljeli razjasniti? (ukoliko ih ima)
Tarik Bukva: Vrlo je bitno naglasiti da Bobath terapeuti ne rade samo sa djecom koja imaju teže neurusenzomotorne poteškoće, u konačnici djeca sa dijagnozom cerebralne paralize(CP). Danas u svijetu djeca koja su prijevremeno rođena uključuju se u Bobath koncept bez obzira imaju li određenih poteškoća, sa pretpostavkom da njihov prenatalni rast i razvoj nije do kraja završen i potreban je dodatni rad kako bi se usvojile sve razvojne faze. Djeca u prvim mjesecima svog života se kognitivno razvijaju kroz motoričke aktivnosti.
