Savezni sudija u državi Maryland Theodore D. Chuang donio je juče odluku kojom se administraciji Donalda Trumpa nalaže da ponovo uspostavi funkcionalnost Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sudija je ocijenio da ono što su sa ovom agencijom napravili Elon Musk i njegov Odjel za efikasnost vlade (DOGE) izgledno predstavlja „višestruko kršenje Ustava SAD“.
Ova odluka je posljedica tužbe koju su pokrenuli otpušteni radnici i dobavljači USAID-a, koji su naveli da je gašenje ove agencije učinjeno protivno Ustavu budući da
Odbrana je na sudu tvrdila kako Musk i DOGE nisu lično odgovorni za rezove u USAID-u, budući da je njihova uloga „samo savjetodavna“ i da su oni samo davali preporuke koje su kasnije zakonito implementirale nadležne federalne institucije. Međutim, sud je zaključio drugačije.
Institucije ipak postoje
Chuang je ovakvu odbranu odbacio, te utvrdio kako su „Musk i DOGE pojedinačno odgovorni za odluke o zatvaranju sjedišta USAID-a i ukidanju njegove internetske stranice“, dok su nadležne agencije donosile druge odluke poput obustave međunarodne pomoći. Sudija je skrenuo pažnju i na druge akcije koje je unutar vlasti poduzela Muskova grupa i u odluci napisao kako „dokazi pokazuju ili snažno ukazuju na to da su Musk i DOGE, unatoč navodnoj savjetodavnoj ulozi, poduzimali jednostrane akcije bez vidnog ovlaštenja zvaničnih agencija“.
I dok je sa one strane Atlantika sudstvo kao treći stub vlasti stalo na put samovolji predsjednika Amerike, u jednako jasnom činu odbrane ustavnog poretka Ustavni sud Bosne i Hercegovine stavio je „na hlađenje“ četiri zakona kojima se provodi samovolja predsjednika jednog entiteta u našoj državi. Među njima je i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, popularno nazvan „zakon o stranim agentima u RS“ koji naročito odslikava autoritarne težnje Milorada Dodika.
Dakle, nakon što su čuvari poretka paralelno suspendovali autokratske aspiracije i Trumpa i Dodika u predmetima koji se tiču USAID-a, može se reći da je trenutni rezultat pred sudovima 2:0 za svekoliko strano plaćeništvo. No, nažalost, ovo neće puno popraviti štetu koju je Trump napravio ugledu svoje države, niti će biti od konkretnog značaja korisnicima ukinutih programa pomoći.
Ali, postoji satisfakcija u samom činu koji wannabe kraljevima pokazuje da je njihova moć ipak limitirana nekim okvirom kojeg oni ne mogu prerasti, bilo da je riječ o bogatom predsjedniku najmoćnije države svijeta ili bogatom gubernatoru jedne siromašne administrativne jedinice. Ni Trump ni Dodik nisu iznad zakona i prije ili kasnije će ih ruka sistema vratiti među obične smrtnike.
Pružene ruke – primarna meta
U cijelom metežu oko ukidanja USAID-a, prozivki za korupciju, targetiranja „stranih plaćenika“, likovanja zbog ukidanja programa koji simbolizira empatiju i trijumfa nad ljudima koji žele svoje zemlje vidjeti kao slobodne i demokratske malo promiče jedna stvar… Šta god mislili o USAID-u, njegovom osoblju, ljudima koji su provodili njegove projekte, ovaj i slični programi bili su i jesu simbol solidarnosti bogatijih sa siromašnijima, razvijenijih sa nerazvijenijima, demokratskijih sa onim manje demokratskima.
Programi međunarodne pomoći predstavljaju vezu između svjetova, predstavljaju pružene ruke i pomoć u približavanju onih koji imaju više – ne samo novca, nego i sloboda i prava – i onih koji imaju manje. Oni su put za ispravljanje i nekih historijskih nepravdi, ali i put za izgradnju neke pravednije budućnosti.
Da li je pri tome bilo nekih zloupotreba? Naravno da jeste, kao i u svemu u što su uključeni ljudi kao sebična bića sklona svemu i svačemu. Ali da li se te zloupotrebe mogu mjeriti sa koristi koje je od programa međunarodne saradnje, pa i USAID-a imalo čovječanstvo? Ne mogu.
Da li je pri tome bilo nametanja nekih agendi? Sigurno. Ali koliko god nekad liberalne agende bile nametljive i iritantne, mogu li se porediti sa alternativom koja je gotovo redovno bila autokratska, nasilna ili u najmanju ruku zlonamjerna? Teško da mogu, i trebalo se desiti upravo ovo što se desilo da bi ljudi shvatili šta ta alternativa predstavlja.
Alternativa je samovoljna, sebična, svađalačka i lišena ikakvih ideala koji se ne mogu preračunati u dolare. I nije bez razloga ukidanje USAID-a sa oduševljenjem dočekano i kod američkih desničara za koje svijet van Amerike ne postoji niti bi trebao postojati, kao i kod političara na Balkanu za koje ne bi trebalo postojati ništa što ne služi njihovim uskim interesima.
Ko su pravi izdajnici?
Udarac na USAID je za sve njih nije bio udarac ni u korupciju ni u neku stranu agenturu. Udarac na USAID za njih je bio udarac u most preko kojeg su jačale vrijednosti slobodnog svijeta, svijeta u kojima nema mjesta za neograničenu moć ograničenih ljudi.
I zato bi svakog trebala razgaliti činjenica da je u jako kratkom vremenu ovaj udarac naišao na kontraudarac iz institucija, i da ni veliki ni mali autokrati ipak ne mogu raditi šta god hoće. Koliko god oni čija moć počiva na kriminalu, korupciji i gušenju sloboda mislili da mogu agresivnom kampanjom one koji im se suprotstavljaju prikazati kao kriminalce, agente ili izdajnike, stvari ipak prije ili kasnije dođu na svoje.
A u doba brze komunikacije historija brže teče i ne prođe ni nekoliko mjeseci da se dobiju odgovori na neka pitanja…
Naprimjer, kako to da su oni koje je finansirao taj USAID godinama najglasniji u zaštiti prirodnih bogatstava ove zemlje i nastojanju da oni ostanu u rukama domaćih ljudi, dok u isto vrijeme oni koji su USAID označili kao „stranog neprijatelja“ ta ista bogatstva onima koji bi ukinuli USAID nude u zamjenu za svoj politički opstanak?
Ko je u toj priči „strani agent“ i zbog koga bi trebalo donositi posebne zakone?
