Piše: Damir Sakić, LL.B i LL.M (Pravni fakultet Univerzitet u Sarajevu)
Twitter/X: @felix_justice_1
(*U smislu ovog teksta za institut „impeachment“ koristi se termin „opoziv“, a za institut „motion to vacate“ koristi se termin „razrješenje“. „Opoziv“ će se koristiti u smislu institucije Predsjednika Sjedinjenih Država, a „razrješenje“ u smislu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država)
Dana 3.oktobra 2023.godine, zastupnici u Predstavničkom domu Kongresa Sjedinjenih Država sa 216 glasova „ZA“ podržali su prijedlog za razrješenje predsjedavajućeg doma, člana Republikanske stranke Kevina McCarthya. To je prvi put u historiji Kongresa da je predsjedavajući razriješen dužnosti. Uz to, ostat će kao historijska činjenica da je predsjedavajući razriješen većinom glasova opozicije – Demokratske stranke (208 glasova). Onih 8 glasova iz Republikanske stranke je 8 trumpista koji su okupljeni oko zastupnika Matta Gaetza (Florida).
McCarthy je imenovan 7.januara 2023.godine, nakon rekordnih 15 krugova glasanja u kojim nije mogao dobiti potrebu podršku. U konačnici je uz blagoslov Donalda Trumpa, grupa oko Gaetza podržala njegovo imenovanje uz uslov da mora utjecati da se između ostaloga smanje troškovi izvršne vlasti i da se onemogući finansiranje najvažnijih politika predsjednika Joea Bidena. Suština Bidenovih politika je usmjerena na umanjenje efekata inflacije, visokih cijena, finansiranje projekata nacionalne sigurnosti (proizvodnja mikro čipova i poluprovodnika), saniranje posljedica energetske krize, plaćanje Obama carea i otvaranje novih radnih mjesta.
U svijetu Donalda Trumpa i Matta Gaetza prvi veliki grijeh Kevina McCarthya bio je dogovor sa Bidenom u maju mjesecu 2023.godine u vezi podizanja gornje granice zaduženja Sjedinjenih Država. Ukratko da se Biden i McCarthy nisu dogovorili nastale bi teške posljedice za Sjedinjene Države. Rezultat je bio da niti jedna strana nije dobila dovoljno da ostvari vidljivu pobjedu, svako je nešto dao da bi nešto dobio. Za Bidena je bilo važno da je zadržano kontinuirano finansiranje za projekte Zakona o smanjenju efekata inflacije ( Inflation Reduction Act of 2022 (IRA) i Zakona o mikročipovima (The CHIPS and Science Act ).
Međutim, kada je krajem septembra 2023.godine McCarthy podržao odluku o finansiranju federalnih organa vlasti za period od 45 dana sa ciljem da spriječi blokadu državnih institucija, a što je bilo protivno volji Donalda Trumpa i grupe okupljene oko Matta Gaetza, McCarthy je razriješen dužnosti. Za razrješenje su glasali velikom večinom zastupnici Demokratske stranke i osam zastupnika Republikanske stranke.
Cjelokupan proces, razlozi i način na koji je Kevin McCarthy razriješen sa dužnosti govore dosta o stanju u kojem se politički i ustavni sistem Sjedinjenih Država nalazi. U Poslovniku o radu Predstavničkog doma propisana je mogućnost razrješenja predsjedavajućeg, jednako kako je u Ustavu Sjedinjenih Država propisana mogućnost opoziva Predsjednika Sjedinjenih Država. Oba instituta su propisana sa ciljem da u okolnostima kada je to potrebno zaštite integritet i ugled institucija države i javne funkcije.
McCarthy je svojim činjenjem omogućio da federalna vlast funkcioniše. Omogućio je da plate dobiju pripadnici Oružanih snaga Sjedinjenih Država, pripadnici federalnih agencija za provođenje zakona (FBI i druge), tužioci, sudije i drugi državni službenici. Ako se pitate zašto su su ga razriješili, upravo u tome i leži opasnost politizacije instituta opoziva i razrješenja. Sa jedne strane Demokratska stranka je postupila racionalno i glasala da se razrješi predsjedavajući koji dolazi iz pozicije. Da su ga podržali završili bi mu političku karijeru. Sa druge strane. Trumpova grupa ga je smjenila da bi ga kaznila jer nije izvršio destruktivnu politiku na štetu države. U konačnici, McCarthy je razrješen jer nije uradio ono radi čega bi narušio ugled i integritet institucije.
Kada govorimo o opozivu Predsjednika Sjedinjenih Država, u članu II stav (4) Ustava Sjedinjenih Država propisano je da će se opoziv i uklanjanje sa funkcije Predsjednika, potpredsjednika i drugih državnih službenika provesti kada imenovani izvrše “izdaju, prime mito ili učine kakvo drugo teško krivično djelo..” (“..The President, Vice President and all civil Officers of the United States, shall be removed from Office on Impeachment for, and Conviction of, Treason, Bribery, or other high Crimes and Misdemeanors.”)
Iz navedenog se jasno zaključuje da je cilj opoziva da čuva integritet funkcije i da se kao takav provodi u okolnostima koje su propisane Ustavom. Kao takav opoziv je dugo vremena bio institut koji je u javni prostor ulazio u najtežim krizama demokratskog društva i političkog uređenja Sjedinjenih Država. U samoj svojoj suštini, opoziv se koristi da pritisne nosioca javne funkcije koji je njegov predmet da podnese ostavku i da se spasi javnog suđenja u Senatu. U ostalom najbolji primjer efekata opoziva je Richard Nixon.
Od ostavke Richarda Nixona u čiju je korist opoziv prevagnuo pa do danas, ovaj institut postao je ispolitiziran i u praksi gotovo neprovodiv. I jedna i druga strana će prebacivati krivicu na onu drugu stranu, a istina je da jedni bez drugih nisu mogli. Od trenutka stupanja na dužnost Donalda Trumpa, zastupnici i senatori Demokratske stranke tražili su opoziv. Njihovo insistiranje je dovelo do polarizacije, a ona neminovno do stranačkog ukopavanja u pozicije iz kojih se ne pomjera lako. Razumljivo je da su Demokrate insistirale na opozivu jer da je Trump opozvan ne bi se mogao ponovo kandidovati. Činjenica da su drugi opoziv proveli nakon izbora 2020.godine tj. nakon pokušaja državnog udara 6.januara 2021.godine i da su sentari Republikanske stranke ipak glasali protiv i ako su okolnosti bile vrlo jasne u prilogu opoziva, svjedoči da je politizacija odvela do slabljenja političke i ustavne snage instituta opoziva.
Opoziv se istini za volju provodi teško, ukratko, Predstavnički dom utvrđuje optužnicu, Senat presuđuje. Međutim, sa institutom razrješenja predsjedavajućeg Predstavničkog doma stvar je drugačija. Sve što je potrebno je opća većina u domu, te je samim time mnogo podesniji kao političko oružije ali i opasniji od opoziva. Okolnosti u vezi razrješenja McCarthya pokazale su da je vrlo izvjesno da će se i ovaj institut koji je koncipiran da zaštiti integritet i ugled, koristi kao političko oružje.
Kada opozovete predsjednika mjenja ga potpredsjednik sa svim ovlastima bez ograničenja što omogućava konitunitet vlasti. Kada razriješite predsjedavajućeg Predstavničkog doma, mjenja ga zastupnik kojeg je on prethodno odredio (sastavlja se tajna lista sa više imena, a što je uvedeno nakon 11.septembra kao sredstvo obezbjeđenja). Privremeni (pro tempore) predsjedavajući doma od ovlasti može na glasanje staviti prijedlog za novog predsjedavajućeg, zajedničke rezolucije oba doma Kongresa i može potpisati zakone koji su prije njegovog stupanja na funkciju usvojeni u oba doma. Dakle, ne može sazivati sjednice, ne može stavljati na dnevni red nove zakone i tako dalje.
Sa time u vezi, a u svjetlu dešavanja u Ukrajini i Izraelu postavlja se pitanje kako će i u kojem kapacitetu Sjedinjene Države biti sposobne da odgovore na krizu u trenutku u kojem je Kongres blokiran jer jedan dom nema predsjedavajućeg? Američki ustavni sistem nadzora vlasti “checks and balances” nalaže da je “vlast mača u rukama Predsjednika” kao vrhovnog civilnog komadanta oružanih snaga, dok je “vlast novčanika u rukama Kongresa”. Da bi se mač iskovao mora da se plati, jednako kako mora da se plati nekom da taj mač koristi u interesu Sjedinjenih Država.
Politizacija ustavnih mehanizama zaštite integriteta i ugleda institucija, te pretvaranje istih u mehanizme blokade institucija predstavlja izuzetno opasnu tendenciju. Posebno u domovima Kongresa u kojim niti jedna od dvije stranke ne može da ostvari komotnu većinu. Institut “filibustera” ili odugvlačenja je Senat pretvori u domu u kojem je umjesto polsovničkih 51 potrebno 60 glasova za opću većinu ako želite da usvojite nešto mimo budžetske procedure, a sa čime se ne slaže druga strana.
U takvom stanju, nefukcionlanosti Kongresa vrši se dalja devijacija nadležnosti u korist izvršne vlasti – Predsjednika, a što remeti ustavne temelje na kojim počivaju Sjedinjene Države – sistem checks and balances.
Političke posljedice ogledaju se prije svega na predsjednika i administraciju. Biden će za primjer biti pod nesagledivim pritiskom sa jedne strane Republikanske stranke radi nemogućnosti da efektivno odgovori na sigurnosnu krizu u Izraelu, a sa druge strane Demokratske stranke jer Kongres nije usvojio odluku o nužno potrebnoj finansijskoj pomoći Ukrajini.
Izbor novog predsjedavajućeg će u ovim novim okolnostima biti mnogo lakši već što bi inače bio s obzirom da Donald Trump putem svoje grupe i dalje kontroliše kompletan proces. Da nije bilo novih okolnosti, a bez jasne većine, gotovo sigurno bi se proces odužio, a novi predsjedavajući ako bi i bio izabran ne bi smijeo podržati produženje mjere finansiranja vlade nakon perioda od 45 dana.
Ipak, kako se tim novcem između ostalih finansijraju i oružane snage Sjedinjenih Država, vjerovati je da će stvari radi novih okolnosti ići lakše ali opasnost koja prijeti od politizacije i korištenja ustavnih mehanizama u političke svrhe, izgleda tek nastupa u svome punom obliku.
Međutim uz sve argumente koji govore o ustavnoj i političkoj krizi, moramo ipak imati na umu da je ustavni i politički sistem Sjedinjenih Država uvjerio svijet u vlastitu snagu i sposobnost svojih institucija da eliminišu egzistencijalne prijetnje samom sistemu i da u tome procesu održe svoje međunarodno prisustvo i pruže efektivnu sigurnosnu, materijalnu i političku pomoć i poodršku saveznicima i partnerima. Naime, u historiji Sjedinjenih Država postojale su dvije takve neposredne i stvarne egzistencijalne prijetnje ustavnom poretku i političkom sistemu – Građanski rat (1861-1865) i predsjednički mandat Donalda Trumpa (2016-2021).
