PSIHOLOG ODGOVARA PETKOM: Tehnike za kontrolu su bitne kada bijes osjećamo intenzivno

    Nastavljamo sa odgovorima naše Alme Nuhić-Šišić, dipl. psihologinje i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, na vaša pitanja kojih je sve više.

    Molimo vas za što konkretnija i sažetija pitanja koja se tiču isključivo mentalnog zdravlja, borbe sa anksioznošću, napada panike, mogućih problema sa ponašanjem vaše djece u adolescenciji i slično.

    Svakog petka objavljujemo odgovore na tri pitanja koja su najranije stigla, a sva ostala ćemo prebacivati za naredni petak.

    Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi-ba i facebook page: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, a redakcija objavi.ba vam garantuje anonimnost.

    Ovoga petka objavljujemo nova tri pitanja i odgovore naše Alme na njih, a naredna – u naredni petak, 9. juna!

    Foto: Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinja psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji

    Pitanje br. 7

    Ja imam anksioznu depresiju već osam godina i borim se s njom. Kad pijem lekove budem ok neko vreme, ali onda počnu da mi smetaju i izazivaju nervozu. Jedino mi otklone tu neku tugu koja meni počinje, kako ja kažem, iz stomaka, sve je izazvano ogromnim stresom. Odem kod psihijatrice i to ispričam, ali mi je psihijatrica rekla da sam ja više za psihoterapiju, a da su mi lekovi samo kao mala pomoć da mi umire simptome. Ali ja ne umem da obuzdam nervozu, pogađa me nepravda, recimo ovaj slučaj gde je dete pobilo decu ja sam toliko burno odreagovala i plakala danima, sve vezano za moju decu me pogađa. Problem je u tome da i kad prođe problem ja tu napetost, tugu, zebnju i dalje osećam. Para iskreno za psihoterapiju nemam, jer mi je isuviše mala plata, a znam da bi mi pomoglo. Pitanje kako da ojačam, kako da zaustavim to?

    Odgovor:

    Draga čitateljice,

    jako mi je žao što se tako osjećate. Većina ljudi sa dijagnozom anksioznog poremećaja zadovoljava i dijagnostičke kriterijume za depresivni poremećaj. Ono što mogu da zaključim iz Vašeg pitanja je kako da se nosite sa anksioznošću i depresijom bez da se uključujete u psihoterapiju, jer kako navodite, nemate novca za istu. Bilo bi zaista idealno kada bi našli u svom gradu psihoterapeuta koji radi preko fonda, na uputnicu u sklopu nekog od domova zdravlja ili bolnice. Voljela bi Vam reći da ćete moći sami da prevaziđete poteškoće koje sad osjećate i da ćete uz pomoć nekih tehnika da zaustavite unutrašnji konflikt kojeg niste ni svjesni. Teško je to sve postići bez psihoterapije i pomoći psihoterapeuta. Lijekovi djeluju trenutno na napetost, i to je njihova funkcija.

    Međutim, psihodinamski psihoterapijski pristup kod anksioznih poremećaja cilja na sržne konflikte, na prepoznavanje problema s bijesom, na prepoznavanje ambivalentnih osjećanja prema sopstvenoj nezavisnosti, kao i na strahove od napuštanja ili gubitka značajnih osoba koji su često povezani sa anksioznosti i napadima panike. Odnos između terapeuta i klijenta, koji je topao, podržavajući i razumjevajući, omogućava istraživanje ovih konflikata i mehanizama odbrane. Terapeut pomaže klijentu da osmisli osjećanja gubitka, čak i gubitka terapeuta do kog će doći nakon završetka terapije, i omogućava klijentu da u budućnosti sam prepoznaje sopstvene konflikte koji su do sada u terapijskom procesu već izneseni na površinu, i da na taj način u budućnosti smanji rizik od javljanja sljedećeg napada panike.

    Dok ne nadjete odgovarajućeg psihoterapeuta možete probati tehnike relaksacije, disanja, šetnju šumom, uključiti se u neke radionice, baviti se hobijem, sve sa ciljem da prebacite fokus na aktivnosti koji vas opuštaju.

    Srdačno Vaša,

    Alma

    Pitanje br. 8

    Želim da Vas pozdravim i zahvalim za eventualni odgovor.

    Imam 56 godina borbe iza sebe, teškog života, neizvesne egzistencije, propali brak, decu koja su okrenuta karijeri, i sve cene kroz finansijsku moć, tako i ljubav koju ne mogu naći.

    Emotivna sam prema svemu u čemu se nazire muka, bolest, nepravda, laž. Borim se, ne znam drugačije. Od dece doživim uvrede neshvatanjem i osude zbog toga ako im se požalim da mi nije dobro, a pitaju kako sam. Ne tražim pomoć, ali dobijem prekor da sam samoživa jer se samo žalim. Ne vidim sebe tako. Borim se više nego što fizički mogu, psihički svim silama. Potrebno je mnogo više, ali je novac taj koji diktira i druženje i izlaske i sitna lepa zadovoljstva. Za to nemam.

    Gledam na život da je ispred, a ne iza. Očekujem lepo da mi se dešava, a realna sam. Pomažem majci, trebam joj, moja snaga joj treba a slabo je imam. Ne mogu uvek biti prva kojoj trebam. Deca, majka i ja smo u prvoj liniji.

    Ne razumem laž, nepravdu, prevaru, to mi teško pada. Kako u tom pogledu naći sličnog sebi, a da ne budeš samo sluga i ništa više?

    Odgovor:

    Draga čitateljice,

    želim da i ja vas pozdravim i da Vam se zahvalim za pitanje. Navodite da ste imali težak život prožet propalim brakom, neizvjesnom egzistencijom, djecu koja su okrenuta karijeri. Ako sam dobro razumjela, vama je potrebna ljubav od partnera, ali imate nedoumicu oko toga kako naći sličnog sebi a da mu ne budete sluga.

    Taj osjećaj da ste sluga djeci i majci proizilazi iz Vašeg nezadovoljstva njihovim ophođenjem prema Vama pa stičete dojam da samo Vi njma dajete, a da od djece dobijete prekor jer se žalite, kako oni zaključuju.

    Moj savjet bi bio da razgovarate sa djecom i majkom o tome kako se osjećate, na asertivan način. Osobe koje asertivno komuniciraju nemaju problema s jasnim izražavanjem svojih želja, mišljenja, stavova i potreba, a svoje ciljeve nastoje ostvariti ne kršeći prava drugih, nego ih uvažavajući.

    Da bi komunicirali asertivno, trebate koristiti JA poruke, a to znači da trebate govoriti o sebi, a ne o drugoj osobi.

    Moramo preuzeti odgovornost za ono što želimo. Upravo zbog toga asertivna komunikacija znači zauzimanje za svoje potrebe, bez ugrožavanja druge osobe.

    Da bi se to uspjelo, prvenstveno osoba treba poznavati sebe, zatim svoje osjećaje i svoju potrebu, tj. što nama smeta, zbog čega nam to smeta i što želimo od druge osobe.

    Npr, obraćate se kćerki riječima: „Ja se osjećam loše i iscrpljeno jer mi ne pomažeš u kući, želim da se to promijeni i da nađeš vremena za to“. Takav pristup često daje rezultat, jer ako je s druge strane razborito i racionalno biće, na takvo vaše obraćanje ne može i neće da odgovori rigidno ili loše.

    Dugoročno ovaj stil komunikacije dovodi do osjećaja uvaženosti, povećanog samopoštovanja i unaprjeđenja odnosa s drugima.

    U vezi dijela pitanja koje se odnosi na „kako pronaći odgovarajućeg partnera“, a da mu ne budete sluga, bilo bi dobro da se zauzmete za sebe. Kad stavite svoje potrebe na prvo mjesto, povećavate samopoštovanje i samopuzdanje, a samim tim i drugoj osobi, potencijalnom partneru, nećete biti sluga nego ravnopravan partner sa potrebama i željama.

    Srdačno Vaša,

    Alma

    Pitanje br. 9

    Dobar dan, moje pitanje je kratko i odnosi se na bes. Kako kontrolisati bes? Ja kad sam besna imam potrebu da sve lomim, ali se suzdržavam.

    Hvala

    Odgovor:

    Draga čitateljice, hvala na pitanju.

    Iz vašeg pitanja mogu razumijeti vašu potrebu da učite kako kontrolisati bijes i da ga na način kako ga Vi ispoljavate vidite kao neprihvatljiv, što i jeste, jer ukoliko bi se raealizovala vaša potreba da sve lomite, mogli biste da ugrozite kako svoj tako i tuđe živote. Bijes je osjećanje koje doživljavamo kada procijenimo da se neko neopravdano ponaša na način koji ugrožava neko naše pravilo.

    Bijes postaje problem kada ga osjećamo intenzivno i ispoljavamo na neprikladan način. Tokom učestalih epizoda bijesa, određeni dijelovi nervnog sistema postaju jako aktivirani, što dovodi do povišenog krvnog pritiska i pojačanog lupanja srca tokom dužeg perioda. Uticaj bijesa na mentalno zdravlje je da nakon izliva bijesa ljudi nerijetko osećaju potištenost, depresivnost, krivicu, ili još veći bijes jer su izgubili kontrolu.

    Jedna od tehnika za kontrolu bijesa je da na list papira napišete koje su to dobiti i gubici od bijesnog ponašanja i da nađete alternativno ponašanje, tj. smirenije i asertivnije ponašanje kojem ćete takođe navesti dobiti i gubitke od takvog ponašanja.

    Izlivi bijesa:                                                                   

    Vaše dobiti (kratoročne) Vaši gubici (kratkoročni)    

    Vaše dobiti (dugoročne) Vaši gubici (dugoročni)

    Alternativno ponašenje:

    Vaše dobiti (kratkoročne) Vaši gubici (kratkoročni) 

    Vaše dobiti (dugoročne) Vaši gubici (dugoročni)

    Ukoliko imate dodatna pitanja, možete mi pisati na fb stranicu Psihoterapija Alma N.Šišić

     

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    DOSIJE PLAĆENICI: Wagner i normalizacija zločina

    Vjerovatno ništa osim loše iskorištenog vremena ne može tako...

    Kako napraviti savršenu fotografiju hrane u uslovima inflacije?

    Svjedoci smo žestoke borbe inflacije i turizma koja se...

    INFLACIJA U FRIŽIDERU: Kako se hraniti zdravo u vrijeme poskupljenja?

    Građani Bosne i Hercegovine veći dio svojih prihoda troše...

    KULTURNI TURIZAM U BiH: Izazovi i potencijali

    Kulturni turizam posljednjih godina doživljava svoj procvat. Sve više...

    U ZAGRLJAJU: Međunarodni koncert horova posvećen Jovanu Divjaku

    Međunarodni koncert „U zagrljaju“ posvećen uspomeni na Jovana Divjaka koji...