U septembru 2025. godine, Albanija je postavila globalni presedan tako što je postavila umjetnu inteligenciju da se bavi javnim nabavkama, postajući tako prva zemlja na svijetu koja koristi umjetnu inteligenciju za vođenje i upravljanje javnim nabavama. Ovaj korak izazvao je veliko zanimanje u tehnološkim krugovima, ali i značajnu zabrinutost među političarima, etičarima i građanima. Iako se umjetna inteligencija već koristi u mnogim industrijama za optimizaciju i automatizaciju, postavlja se pitanje gdje povući granicu kada se radi o povjerenju prema tehnologiji, posebno kada je riječ o tako važnim poslovima kao što su javne nabavke.
AI ministrica za javne nabavke u Albaniji preuzima ulogu koja je do sada bila isključivo u rukama ljudi. Svoje odluke temelji na objektivnim podacima, analizirajući ponude prema jasno definisanim kriterijima poput cijene, kvalitete i usklađenosti sa važećim zakonodavstvom. Ovaj pristup omogućava brzo i učinkovito procesuiranje većeg broja ponuda, sa ciljem smanjenja birokratije, političkih pritisaka i korupcije. Albanija se nada da će ovim potezom unaprijediti transparentnost u javnim nabavama, smanjiti troškove i povećati konkurenciju među ponuđačima.
Međutim, iako ovaj korak može izgledati kao modernizacija koja koristi prednosti novih tehnologija, postavlja se nekoliko ozbiljnih pitanja o održivosti takvog pristupa. Iako umjetna inteligencija može donijeti veliku korist u pogledu efikasnosti, odluke koje donosi neće uvijek biti transparentne i biće teško razumljive za javnost. Algoritmi koji upravljaju ovim sistemom temelje se na velikim količinama podataka, koji mogu biti pristrasni ili netačni. Ako podaci koji se unose u sistem umjetne inteligencije nisu tačni, doći će do pogrešnih odluka koje će dugoročno negativno uticati na kvalitet javnih nabavki.
No, iako je AI ministrica dizajnirana da donosi objektivne odluke, ljudski faktor i dalje može igrati ključnu ulogu kada govorimo o zloupotrebi sistema. Podaci koji se unose u sistem umjetne inteligencije i dalje zavise od ljudi koji ih unose. Podaci koje sistem koristi za analizu i donošenje odluka mogu biti manipulisani ili neprecizni, a u tom slučaju, sistem bi mogao donijeti pogrešne ili netransparentne odluke. Na primjer, ljudi koji unose podatke ili definišu kriterije za analizu mogu svjesno ili nesvjesno oblikovati sistem na način da odgovara određenim interesima. Dakle, iako sama umjetna inteligencija može djelovati nepristrasna, cijeli sistem ostaje podložan ljudskim manipulacijama, čime se dovodi u pitanje stvarna transparentnost procesa.
Drugi problem leži u odsutnosti ljudske odgovornosti. Ako sistem umjetne inteligencije donese pogrešnu odluku ili ako naiđe na nepredviđene okolnosti, koga kriviti? U političkim pitanjima, gdje su ljudski faktor i etika od velike važnosti, umjetna inteligencija može biti vrlo učinkovita, ali također dolazi do ignorisanja društvenih i moralnih aspekata koji su ključni za donošenje uravnoteženih odluka. Upravljanje javnim resursima zahtijeva i ljudsku empatiju i sposobnost reagovanja na promjenjive okolnosti, što umjetna inteligencija, koliko god bila napredna, ne može ostvariti.
Povrh toga, korištenje umjetne inteligencije u tako osjetljivom području kao što su javne nabavke može ozbiljno narušiti povjerenje građana u cijeli politički sistem. Ako ljudi istinski ne razumiju kako se donose odluke koje se tiču njihovih poreza i javnih resursa, postoji rizik od gubitka povjerenja u cijeli proces. Transparentnost je ključna u bilo kojem političkom sistemu, a uvođenje tehnologije koja nije potpuno razumljiva široj javnosti može potaknuti opasnu distancu između građana i političkih i sistemskih procesa.
Sigurnost podataka je također jedna od stari na koje treba obratiti pažnju. Uvođenjem umjetne inteligencije u proces javnih nabavki, ogromne količine osjetljivih podataka bit će pohranjene i obrađivane. Ako sistem nije adekvatno zaštićen, postoji opasnost od hakiranja ili kršenja privatnosti, što može rezultirati ozbiljnim posljedicama. Takve poteze treba poduzeti s oprezom, jer povjerenje građana u sigurnost podataka izravno utiče na njihovu spremnost da prihvate korištenje tehnologije u osjetljivim administrativnim procesima.
Dok se može argumentirati da upotreba umjetne inteligencije donosi ubrzavanje procesa i objektivnost u odlučivanju, istovremeno se zanemaruje ključna komponenta upravljanja – ljudska prosudba. Može se reći da, iako Albanija teži tome da postane regionalni lider u digitalnoj transformaciji, njezin potez otvara mnoga pitanja o granici između tehnologije i politike, te o tome u kojoj mjeri tehnologija može zamijeniti ljudske procese u osjetljivim državnim poslovima.
U konačnici, postavljanje AI ministrice za javne nabavke može biti korak unaprijed u smislu modernizacije, ali rizik od gubitka ljudske kontrole, manjak odgovornosti, netačnosti u analizi podataka, ljudskih manipulacija sistemom i gubitka povjerenja može ozbiljno ugroziti demokratiju i pravnu sigurnost. U dugoročnom smislu, umjetna inteligencija, iako nevjerojatno moćan alat, vjerovatno nije najbolji način za upravljanje ključnim državnim procesima koji utiču na transparentnost, odgovornost i ljudsku pravdu.
