ponedjeljak, 24. februar 2025.
Demokratija je ovdje odavno obesmišljena, a predstavnička tijela – od općinskih vijeća pa do državnog parlamenta – se uglavnom bave samima sobom. Sve se svodi na napore da se zadrži vlast, da se skrpe neke većine i da se spriječe smjene. Najdalje je otišao Tuzlanski kanton gdje je SDA danas srušila većinu koju je SDP skupio u petak. Preletači koji su u oba slučaja bili ključni za većinu su u tri dana prešli put od izdajnika do časnih perjanica demokratskih promjena i natrag, a TK će u historiju ući kao kanton u kojem je jedna stranka vladala vikendom a druga radnim danima.
utorak, 25. februar 2025.
Dva dana traje hampa oko toga što je jedna djevojka iz Istočnog Sarajeva dobila ugovor o djelu u vladi Kantona Sarajevo. U poslovično bučnoj diskusiji koja se fokusirala na to što je djevojka članica jedne stranke iz RS i na puku koincidenciju da joj je majka uposlenica ministarstva u kojem šefuje predsjednik stranke premijera kantona, javnosti je promakla ključna rečenica sekretarke vlade koja je opravdavajući ovaj ugovor pitala: „Znate koliko osoba u Kantonu Sarajevo radi na ugovoru o djelu koji su bili kandidati na izborima i danas su vijećnici?“ Ne znamo, gospođo, ali rado bismo saznali ako biste bili ljubazni…
srijeda, 26. februar 2025.
Sud Bosne i Hercegovine je donio odluku da je Milorad Dodik kriv zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika i osudio ga na godinu dana zatvora. Uz to, ukoliko presuda bude potvrđena u drugostepenom postupku, Dodika čeka i šestogodišnja zabrana obavljanja javnih funkcija. Sve to zbog čovjeka koji u našoj zemlji ima šire ovlasti od državnih institucija, a Dodik ga je nazivao običnim njemačkim turistom. Ovo je jako važno za pozicioniranje Bosne i Hercegovine i izgradnje njenog imidža kao atraktivne turističke destinacije, jer teško da na svijetu ima ijedna druga zemlja u kojoj je bukvalnije primijenjeno zlatno pravilo da je turista – zakon.
četvrtak, 27. februar 2025.
Dodik je presudu dočekao sa novim vulgarnim verbalnim divljanjem u kojem je najavio zabranu djelovanja državnog suda i tužilaštva, obavještajne agencije, agencije za istragu i zaštitu… Međutim, iako bi sa istim argumentima o ustavnosti mogao zabraniti i upravu za indirektno oporezivanje ili agenciju za osiguranje depozita koja je isplaćivala štediše banaka koje su zahvaljujući Dodiku propadale, to se nije desilo. Dakle, logika je jasna: ako tuži, sudi ili hapsi – zabranjuj, ako donosi pare i vadi iz dugova – čuvaj. Ovo dovoljno govori o kapacitetu za secesiju – ne treba ga potcijeniti, ali dobro je dok god ove stvari ne budu stajale obratno.
petak, 28. februar 2025.
Američki predsjednik i potpredsjednik su pred očima cijelog svijeta usred Bijele kuće pokušali poniziti lidera jedne zemlje pod agresijom i svog predanog saveznika, predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog. Pokušali poniziti, velim, jer ono što smo vidjeli bilo je odbacivanje dostojanstva Amerike i najplastičnija potvrda rečenice Henryja Kissingera: „Biti neprijatelj Amerike može biti opasno, ali biti prijatelj Amerike je smrtonosno.“ Možda su u pravu oni koji smatraju da će ovo pomoći buđenju Europe, ali u poređenju sa onim što je Washington priredio Ukrajincima, čak i oni Afganistanci što su otpadali sa točkova američkih aviona koji su ih prepuštali talibanima mogu biti sretni.
