U moru događaja u našoj zemlji i svijetu, čini se kako javnost u Bosni i Hercegovini ne stigne obratiti pažnju na brojne proteste poljoprivrednika širom Europske unije. No, za Uniju je ovo goruće pitanje za koje politički lideri trebaju naći odgovor, a dešava se u za njih najgore moguće vrijeme – u godini izbora za Europski parlament.
Farmeri su blokirali granicu između Nizozemske i Belgije, okupirali su ceste u Grčkoj, a udruženja u Poljskoj prijete kako će blokirati granicu sa Ukrajinom. Cijelu stvar nimalo ne olakšava ni to što poljoprivrednici na ulice izlaze iz čitavog niza raznih razloga, koji uključuju niske otkupne cijene njihovih proizvoda, jeftinu konkurenciju iz uvoza, povećane troškove proizvodnje, te zabrinutost usljed namjera Unije da smanji zagađenje i putem opsežnih mjera u poljoprivredi.
Unija belgijskih farmera ABS je istakla svoju zabrinutost zbog toga što, kako su naveli u saopćenju, „zajednička poljoprivredna politika (CAP) polako prerasta u zajedničku ekološku politiku koja nimalo ne obraća pažnju na proizvođače“. S druge strane, Europska komisija odgovara kako će u periodu 2023-2027 kroz CAP farmerima biti raspoređeno ogromnih 300 milijardi eura i kako će njihovi zahtjevi biti razmotreni.
Da li su europski zvaničnici uvjerili farmere ostaje da se vidi, ali barem je otklonjena blokada belgijske luke Zeebrugge preko koje u EU, osim poljoprivrednih proizvoda, ulazi i veliki broj novih automobila poput Tesle, Volva ili Hyundaia. No, na drugom kraju Unije, u Poljskoj, tek slijede generalni štrajk i najavljena blokada graničnih prijelaza.
U Grčkoj farmeri traže ukidanje akciza na dizel i isplatu naknada zbog šteta uzrokovanih poplavama, u Španiji protestvuju zbog EU regulative i slabe podrške vlasti, slična je situacija i u Portugalu gdje poljoprivrednici ometaju saobraćaj sporom vožnjom u konvojima traktora, a francuski farmeri su se povukli nakon obećanja koje su dobili od vlade. Nijemci takođe zahtijevaju zadržavanje povlaštenih cijena dizela čije poskupljenje ne bi podnijeli, a u Nizozemskoj su uzrok za proteste zahtjevi za smanjenje emisija dušika.
Najzanimljiviji razlog za proteste je borba protiv klimatskih promjena, za koju farmeri misle da se vodi preko njihovih leđa. Trenutno je poljoprivredni sektor odgovoran za 11% emisije stakleničkih plinova u EU, a u izmjenama spomenutog CAP-a se predviđa smanjenje ovih emisija uz sistem subvencija vrijedan oko 60 milijardi eura godišnje. Ovo je dio europskog zelenog plana kojim se planira postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine, gdje se od farmera očekuje rotacija kultura koje uzgajaju i smanjenje korištenja đubriva za barem 20%.
Mnoga europska udruženja farmera smatraju kako su ove mjere neodržive i kako će njihovi proizvodi zbog njih biti nekonkurentni na tržištu. Prošle sedmice su njihovi predstavnici medijima rekli kako su „siti tolike administracije“ i pravila koja im određuju kako da vode svoja gazdinstva. „Od nas se traži održiva poljoprivreda što je razumljivo zbog klimatskih promjena koje i nas pogađaju, ali u isto vrijeme se zahtijeva i da proizvodimo što jeftinije. To nas dovodi u nemoguću situaciju“, rekao je predstavnik koordinacije farmera Morgan Ody.
Pojednostavljeno, farmeri poručuju kako je sve što traže europski zakon koji će im omogućiti da cijena koju njihovi proizvodi postižu pokrije troškove proizvodnje, te donese određenu zaradu. Novoizabrani premijer Francuske Gabriel Attal je odobrio interventna sredstva od 150 miliona eura za pomoć poljoprivrednicima nakon čega su protesti okončani, ali i on sam je tom prilikom postavio pitanja na koja se traži odgovor: „Svuda u Europi se pitamo isto – kako da proizvodimo više, ali bolje? Kako da nastavimo borbu sa klimatskim promjenama? Kako da se odbranimo od konkurencije iz stranih zemalja?“
Na ova i druga pitanja će se morati naći odgovori kako bi se umirili farmeri opterećeni kreditima, pritisnuti utjecajem moćnih trgovačkih lanaca i agrohemijske industrije, pogođeni nepovoljnim vremenskim uvjetima i ugroženi jeftinijom konkurencijom izvana. Otkupne cijene su u većini država EU samo u periodu 2022-2023 pale za desetak procenata, i iako su se smanjili i neki troškovi farmeri smatraju kako razloga za optimizam u doglednoj budućnosti – nema.
