NOVI FOSILI: U Kanadi otkriveni ostaci drveta koji daju nove informacije o razvoju biljnog svijeta

    Naučnici u Kanadi su otkrili fosil drveta star 350 miliona godina koji bi mogao baciti novo svjetlo na ovo doba prahistorije o kojem se malo zna. Biljka ima čudan, gust oblik koji se može uporediti sa crtežom iz slikovnica o Dr. Seussu ili naopako okrenutom četkom za WC. Ovaj fosil iz vremena kasnog paleozoika pripada drvetu koje je živjelo u misterioznom razdoblju kojeg paleontolozi nazivaju „Romerovim jazom“ – relativno kratkom vremenskom periodu prije između 345 i 360 miliona godina, nakon što su ribe počele izlaziti na kopno.

    O razvoju života tokom tih petnaestak miliona godina se ne zna puno, ali novo otkriće sugeriše kako je to bilo posebno eksperimentalno vrijeme za evoluciju velikih šumskih biljaka, kako se navodi u članku nedavno objavljenom u žurnalu Current Biology. Mnoga drveća i biljke iz te ere odlikovali su strukture i materijali koji nisu doživjeli savremeno doba, što važi i za neobično drvo čiji je fosil pronađen u Kanadi.

    Autorica studije, biologinja Patricia Gensel sa Univerziteta Sjeverna Karolina, kaže za New York Times kako je u pitanju potpuno nova i drugačija vrsta biljke. „Iz vremena Romerovog jaza obično nalazimo djeliće i komadiće biljke, ili okamenjena debla. Nemamo puno cijelih biljaka koje možemo rekonstruirati, ali ovu možemo“, kaže autorica studije.

    Novoidentificirana vrsta, nazvana Sanfordiacaulis densifolia, pronađena je blizu dna aktivnog kamenoloma u kanadskoj pokrajini Novi Brunswick, u UNESCO-vom Globalnom geoparku Stonehammer. Prije više miliona godina, sadašnje šumovito područje bilo je tropski močvarni ekosistem u kojem se duboko jezero protezalo preko rasjeda. Potresi i odroni blata često su mijenjali promjenjivi krajolik, a vegetaciju je ponekad znao zahvatiti materijal koji će se nataložiti i pretvoriti u sediment pa je tako ostala sačuvana, zatrpana na vodenom dnu.

    Fosilizirani fragmenti drveća su se i prije znali pronaći u ovom području, iako nijedan primjerak nije bio tako očuvan poput nedavno pronađenog. Njegovo stablo, grane i djelimično sačuvano lišće pronađeni su trodimenzionalno utisnuti u kamen, a zabilježeno je još samo pet ili šest takvih slučajeva fosila drveća iz paleozoika sa sačuvanim listovima i granama. Budući da su tako osjetljivi, cjeloviti fosili drveća ili biljaka rjeđe se mogu naći od kostura dinosaura.

    Sanfordiacaulis densifolia u usporedbi sa drugim poznatim prahistorijskim biljkama (Gastaldo et al., Cell, 2024 under CC BY 4.0 DEED)

    Tim naučnika se poslužio tehnologijom datiranja spora kako bi odredio starost fosila, te je napravio digitalne prikaze dimenzija i sastava drveta. Stablo je imalo petnaest centimetara u prečniku, bilo je visoko oko devet metara i imalo je žilavu građu sličnu paprati. Oko vrha drveta se savijalo oko 250 dugačkih listova koji su se pružali iz grana dugih sedamdesetak centimetara. Sve u svemu, tanko deblo je nosilo široku krošnju prečnika od oko pet-šest metara.

    Naučnici pretpostavljaju kako nije riječ o karikaturalnom primjeru nego da on predstavlja nevjerovatne eksperimente evolucije tokom tog perioda. Najvjerovatnije je da je ovakav oblik omogućavao hvatanje maksimalne količine sunčeve svjetlosti u zoni šumske potkrošnje, odnosno prostora između najviših i najnižih biljaka i drveća. Moguće je da je S. densifolia čak ispreplitala grane sa granama drugog drveća kako bi se održala u uspravnom položaju.

    „Ovo je jedan od eksperimenata evolucije u vrijeme kad je šumsko rastinje razvijalo svoj diverzitet, i čini se kako je riječ o formi koja nije dugo potrajala“, mišljenja je paleontolog sa koledža Colby Robert Gastaldo.

    Otkriće iz Kanade i njegov čudan oblik pokazuju kako je čak i prije stotina miliona godina život evoluirao kako bi ispunio određene niše.

    „Novootkriveni fosili predstavljaju prekretnicu u našem shvatanju načina na koje su evoluirale najranije šumske strukture, vodeći tako ka razvoju složenih arhitektura današnjih kišnih šuma koje čine osnovu za većinu današnjeg biodiverziteta Zemlje“, ocijenio je paleobotaničar Peter Wilf sa Univerziteta Pennsylvania State.

     

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    AEDES ALBOPICTUS: Opasni azijski tigrasti komarac

    Piše: Husein Ohran Jedna od najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena jeste...

    NAŠE BLAGO: Bh. autohtone domaće životinje

    Piše: Husein Ohran Bosna i Hercegovina je zemlja koja se...

    “Eco-friendly” goveda

    Piše: Husein Ohran Iako mnogima ovaj podatak nije poznat –...

    Kako naša ishrana utiče na globalno zagrijavanje?

    Piše: Husein Ohran Očekuje se da će do 2050. godine...