Matteo Trevisan je talijanski fotograf i aktivista koji posljednjih godina intenzivno prati probleme sa zagađenjem u jugoistočnoj Europi. Tekst prenosimo sa Green European Journal.
Gradovi Bor i Majdan pek na sjeveroistoku Srbije počivaju na nalazištima bakra i zlata koja su među najvećim u Europi. Iako tragovi rudarenja u ovoj regiji datiraju još iz antičkih vremena, Bor je izrastao u rudarsko središte tek nakon što je SFR Jugoslavija 1951. godine izvršila nacionalizaciju rudnika i uspostavila preduzeće „RTB Bor“. Pokretanje ovog rudarsko-topioničarskog basena 1961. označilo je i početak perioda ubrzane industrijalizacije i demografskog rasta.
Bor je 1947. g. dobio status opštine, i u njega su počeli doseljavati radnici iz cijele Jugoslavije. U isto vrijeme, svega 70 kilometara dalje, na nalazištu za koje se procjenjivalo da sadrži više od 600 miliona tona rude rastao je i Majdanpek. Ova će dva grada decenijama uživati u procvatu kao dva stuba jugoslovenske teške industrije. Međutim, ti dani su odavno prošli.
Nakon raspada Jugoslavije, proizvodnja u RTB Bor je drastično opala, a kompanija je godinu za godinom bilježila finansijske gubitke. Nakon nekoliko propalih pokušaja privatizacije, vlada Srbije je 2017. godine potpisala memorandum o razumijevanju sa Međunarodnim monetarnim fondom, obavezujući se da do iduće godine raspiše tender za privatizaciju ili strateško partnerstvo. Kao strateškog partnera, Beograd je 2018. izabrao kinesku grupaciju Zijin Mining koja je preuzela udio od 63 posto u RTB.
Od preuzimanja ovog rudarskog kompleksa je Zijin u proširenje obima aktivnosti uložio 2.5 milijarde dolara (2.3 milijarde eura). Ovo proširenje nije samo industrijskog tipa – riječ je o preoblikovanju krajolika i načina života lokalne zajednice. Cijele porodice su doživjele da širenje rudnika proguta njihove kuće, zemlja i uspomene, a vlasti u Srbiji im nisu ponudile nikakvu stvarnu mogućnost za preseljenje.
Posljedice koje je rudarenje ostavilo po okoliš su takođe bile velike: došlo je do devastacije šuma, rijeka i živog svijeta, dok stanovnici udišu zrak koji je među najzagađenijim u Europi.
Bor i Majdanpek su samo simboli jednog šireg trenda. Do 2022. godine su kineske investicije u Srbiju izjednačile ukupna ulaganja 27 članica Europske unije, što je potaknulo rasprave o strateškoj autonomiji i mogućem gubitku suvereniteta. Činjenica da su kineski izvođači bili odgovorni za rekonstrukciju nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici – koja je pala i ubila 16 ljudi, te izazvala najveći talas protesta u historiji Srbije – samo doprinosi kompleksnosti koju ima kinesko prisustvo u Srbiji. U Boru i Majdanpeku je ovaj angažman u isto vrijeme i značajan i nevidljiv. Hiljade radnika koji su dovedeni iz Kine žive u izoliranim kampovima, a njihove interakcije sa lokalnim stanovništvom su jako rijetke.
Rasprave o rudarenju u Srbiji nisu ograničene samo na bakar, a Kina nije jedini investitor koji jedva čeka da se domogne prirodnih bogatstava ove zemlje. U nastojanju da smanji svoju zavisnost od kineskih sirovina neophodnih za zelenu tranziciju, EU potencira iskopavanje litijuma u području Jadra na zapadu Srbije. Planovi vezani za rudarenje doveli su do masovnih protesta diljem zemlje.
I dok autoritarna vlast predsjednika Aleksandra Vučića tvrdi kako bi se u iskopavanju litijuma poštovali striktne norme za zaštitu okoliša, iskustva lokalnih zajednica u Boru i Majdanpeku govore drugačije.
Izvještaj iz januara 2024. otkriva česte talase porasta prisustva sumpornog dioksida (SO2) u području Bora, odgovornog za akutne i hronične respiratorne probleme kao i za pojavu kiselih kiša. U ovom izvještaju stoji i kako su detektovane PM10 čestice koje sadrže teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena. Iako su štetni učinci rudarenja dokazani, otkako je Zijin preuzeo posao nije bilo nikakve sistematične analize javnog zdravlja. Međutim, Institut za javno zdravstvo Srbije je objavio studiju koja pokazuje povećane rizike smrtnosti u Boru za oba pola i za sve dobne kategorije.
Bor i Majdanpek utjelovljuju ljudsku i ekološku cijenu koja se plaća zbog širenja rudarskih operacija u Srbiji. Historija, domovi i tradicija nalaze se na udaru, dok se utrka za ključnim sirovinama pojačava.
