Filozofski fakultet u Nišu je u blokadi već skoro tri mjeseca, a njegova uprava i akademsko osoblje od početka pružaju podršku studentskim protestima. Dan uoči velikog okupljanja studenata u Nišu na kojem se očekuje stotinu hiljada ljudi, za naš portal o blokadama i protestima govori Marta Mitrović, docentica na departmanu za komunikologiju i novinarstvo
OBJAVI.BA: Studenti iz skoro svih dijelova Srbije su trenutno na putu prema Nišu. Kako se pripremate za veliki protest koji će se održati u subotu i koliko učesnika očekujete?
MARTA MITROVIĆ: Tako je, ali zaista ne znam tačan broj. Mi smo se nekako organizovali da svako na svom fakultetu ima neke brojeve, da bismo pripremili za doček sve što je potrebno.
Ono što znam za naš fakultet, za Filozofski, jeste da ćemo mi dočekati kolege sa filozofskih fakulteta iz Novog Sada i Novog Pazara, dakle oni će biti kod nas. Naš fakultet je malo specifičan, nema toliko prostora za spavanje, ali smještaj je obezbijeđen po svim ostalim fakultetima, na raspolaganju je i sportska hala Čair, tako da će biti smješteni i tamo.
Tačan broj se zaista ne zna, zato što je veliki broj studenta koji su krenuli pješice, veliki broj je studenta koji će doći kao biciklisti i ogroman broj studenata koji će doći nekim organizovanim prevozom. Brojeva unapred nemamo čak ni kao pretpostavku, ali očekujemo da ukupan broj ljudi bude preko sto hiljada.
OBJAVI.BA: Gledajući blokade i proteste preko televizije teško je steći sliku o tome kako to izgleda i kako su studenti organizovani po pitanju smještaja. Dakle vi sa filozofskog fakulteta dočekujete kolege sa filozofskih fakulteta iz drugih gradova?
MARTA MITROVIĆ: Kod nas su trebali da budu smješteni sestrinski fakulteti, odnosno fakulteti iz drugih gradova koji su približno sličnih oblasti. Međutim, mi nemamo dovoljne kapacitete, tako da smo se mi zapravo dogovorili samo sa filozofskim fakultetom iz Novog Sada i sa fakultetom iz Novog Pazara, odnosno cijelim univerzitetom, zato što su naši studenti bili gosti u Novom Pazaru pre nedjelju dana, sklopili divna prijateljstva…
OBJAVI.BA: Dakle, gledamo sjajne primjere studentske solidarnosti i saradnje?
MARTA MITROVIĆ: Mi smo svi oduševljeni prije svega tom saradnjom i to je bitno da se kaže. Evo ja sam na četvrtom spratu gdje su kabineti i maloprije sam prošla četvrtim spratom. Cijeli četvrti sprat je samo za studente iz Novog Pazara. Studenti su vodili računa o tome – zato što tada kreće praznik – da ispoštuju sve maksimalno, da imaju odvojene spavaone, prostor za molitvu, sve kako treba.
Tu su me studenti stvarno oduševili, zato što vode računa o svemu. I dok su naši studenti bili u Novom Pazaru slali su poruke poput: „Profesorice, ovo je najljepša posjeta koju smo imali.“
Ovo je svima nama trebalo, i kolegama iz Pazara i nama. Mislim da nam je taj utisak najjači, utisak tog zajedništva koje do sada zaista nije postojalo.
OBJAVI.BA: Koliko je ovo sve što se dešava sa studentskim protestima važno sa tog aspekta kohezije među ljudima i stvaranja zdravog tkiva društva? Koliko oni ujedinjuju i povezuju mlade ljude i koliko je to važno za budućnost Srbije?
MARTA MITROVIĆ: Mislim da je ovo prelomni trenutak za srbijansko društvo. Mi smo deceniju unazad razjedinjeno društvo, kako u odnosu prema komšijama iz regiona tako i unutar Srbije. I zato je ovo toliko važno jer čujemo poruke sa političkog vrha, recimo o autonomiji Vojvodine, čiji je cilj izazivanje podjela.
Međutim, građani nikad nisu bili više ujedinjeni bez obzira na sve međusobne razlike. Ovaj režim godinama vlada po principu strahovlade tako što konstantno drže ljude u strahu od sukoba sa unutrašnjim i vanjskim neprijateljima, i mislim da je ovo za njih šamar sa kojim ne znaju kako da se izbore. Mogu reći da sam po prvi put za svoga života i ja doživjela da smo svi ujedinjeni apsolutno i bez obzira na razlike. To može da se vidi ako pogledate kolone studenata gdje se vide različite ideološke, religijske i druge razlike ali se svi drže zajedno i idu u istoj koloni. Šta god da ovo sve donese, mislim da je to najveći uspjeh – to da su se ljudi probudili, da smo shvatili da mi nemamo ništa drugo osim samih sebe i da moramo da se držimo zajedno i da čuvamo jedni druge.
OBJAVI.BA: Vi ste docentica na niškom filozofskom fakultetu – kad se vaš fakultet priključio blokadama?
MARTA MITROVIĆ: Krajem novembra je u blokadu stupila Akademija dramskih umjetnosti u Beogradu, a naš fakultet se pridružio već šestog decembra kao prvi fakultet iz Niša koji je proglasio blokadu. Od tada do danas blokada traje, i kod nas je to išlo malo lakše provesti jer smo odmah od početka imali podršku uprave pa nije bilo nekih „natezanja“ kako je to bilo na nekim drugim fakultetima.
OBJAVI.BA: Kako blokada izgleda iz svakodnevne perspektive studenata i profesora, a kako je i biti dijelom svega toga?
MARTA MITROVIĆ: Pa u praktičnom smislu izgleda tako da dođete u zgradu fakulteta i prvo naiđete na studentski punkt, odnosno na studente koji su dežurni. Oni su konstantno dežurni 24 sata, Oni su konstantno dežurni dvadeset i četiri sata, znači samo se smjenjuju po smjenama.
Na fakultet mogu da uđu samo profesori, odnosno zaposleni na fakultetu i studenti uz indekse. Dakle, mogu da uđu i studenti sa drugih fakulteta koji imaju kod sebe indeks, ali je fakultet zatvoren za sve ostale. Rijetki koji mogu ući su mediji, i to kada je neko dešavanje tu.
I onda, kada idemo kroz fakultet, učionice su postale ostave za hranu, za sve ono što donose građani svakodnevno. Neke učionice su postale spavone – dakle, tu su dušeci, tu su ćebad, posteljine i ostalo i studenti tu spavaju. Oni vode računa o svemu, imaju vrlo često – svakih nekoliko dana – akcije čišćenja cijelog fakulteta. Oni vode računa i o bezbjednosti, podijeljeni su u radne grupe za bezbjednost, logistiku, za donacije hrane i higijenskog materijala, tako da svako zna svoj dio posla. Imaju redare, vode računa o svemu i imaju odgovore na sva pitanja.
Ispočetka je bilo čudno ali smo se sad već privikli. Prvih dana je bilo čudno kada uđete na fakultet i umjesto klupa vidite dušeke ili kad vidite tone i tone hrane, jeste bilo čudno ali priviknuli smo se i sada nam je to jedna nova normalnost.
OBJAVI.BA: Šta je sa nastavnim procesom? Da li je sve na stand-by?
MARTA MITROVIĆ: Da, sve je u blokadi. Naravno, ja sam svakog dana tu, mi dolazimo u svoje kabinete i kancelarije. Nastavno osoblje radi – u blokadi su nastavni proces i ispitni rokovi i to je ono oko čega se i najviše polemiše u javnosti. Postavljaju se pitanja kako ćemo da nadoknadimo sve što smo propustili, da li će studenti izgubiti godinu. To je ono čime se studentima i prijeti ali za sada taj pritisak nije urodio plodom.
Što se nas tiče, ono što na osnovu razgovora sa svojim kolegama mogu da kažem jeste da ćemo ako bude potrebno raditi tokom cijelog ljeta i da će se nadoknaditi sve što smo propustili, samo da na kraju budu ispunjeni studentski zakoni. To je najbitnije, a mi stojimo na raspolaganju studentima da im taj proces olakšamo.
Najčešći argument kojim se učenici i studenti plaše jeste da će propustiti neko gradivo, da će se desiti neki nenadoknadiv gubitak. Jedini nenadoknadiv gubitak jesu ljudski životi, a sve ostalo se da nadoknaditi uz malo dobre volje.
OBJAVI.BA: Kažete da je uprava od početka bila uz vas, ali da li su profesori bili složni u podršci studentima?
MARTA MITROVIĆ: Kad su studenti najavili blokadu, mi smo na nivou pojedinih departmana fakulteta sazvali sjednice gdje smo se izjašnjavali da li želimo da podržimo studente u ispunjenju njihovih zahtjeva, uključujući i podršku blokadama. Koliko ja znam, svi naši departmani su donijeli odluku o podršci. Na mom departmanu je odluka bila jednoglasna, negdje nije ali svi departmani su stali uz studente. Iz razgovora sa kolegama znam da, recimo, neki daju podršku studentima ali nisu za blokade.
Mnogi pitaju zašto ne bismo držali nastavu redovno a onda išli na proteste. Odgovor na to pitanje je da, sa obzirom na iskustva nekih škola i fakulteta od ranije, sve manje od blokade ne bi donijelo rezultat. Prosto je moralo da dođe do radikalnijih mjera. To je jedini način i zato nema nastave. Ranije mjere koje su provodili prosvjetari nisu donijeli rezultat pa ne bi ni sad.
OBJAVI.BA: Da li vjerujete da će ovi protesti donijeti promjene i da će ovaj pristup na kraju postići željeni rezultat?
MARTA MITROVIĆ: Da. Promjena je već tu što se tiče stanja duha ljudi i onoga o čemu smo na početku govorili. Prosto se budi taj duh zajedništva i tek sada shvatamo koliko su ljudi bili zapravo nekako uspavani i apatični. To je ono što je za sada evidentno kao promjena.
Neko može da kaže da je promjena neko hapšenje ili neka borba protiv korupcije i tako dalje, ali ja ne bih na to unaprijed nasjedala zato što smatram da je to neka vrsta političkih poena ili smirivanja tenzija. U tom smislu neke institucionalne promjene još uvijek nisu tu ali ovo treba donijeti neku krajnju sistemsku promjenu.
Neki će reći da su studentski zahtjevi banalni – naročito taj prvi gdje se zahtijeva kompletna dokumentacija vezana za pad nadstrešnice u Novom Sadu – međutim, taj zahtjev je vrlo konkretan zato što kada bi se on ispunio mi bismo imali pravu sistemsku promjenu u smislu da bi se otvorila jedna Pandorina kutija, i zbog toga je taj zahtjev nešto zbog čega je on trenutnoj vlasti neprihvatljiv. Nema šanse da se ispuni taj zahtjev a da stvari ostanu onakve kakve jesu.
OBJAVI.BA: Koliko vam znači podrška koju dobijate iz regiona? Koliko vam znači to što vam prijatelji iz susjednih zemalja žele izraziti podršku, a koliko vam to s druge strane odmaže?
MARTA MITROVIĆ: Ja mislim da je svaka podrška studentima od neprocjenjive vrijednosti. Znam kakve su ovdje reakcije i kakav ima odjek kada dobiju bio kakvu podršku iz regiona. E sad, postojala je ta priča da smo mi ovdje hrvatski plaćenici, kada nije upalila priča da smo ruski, zapadni ili američki nakon što su svi oni podržali trenutnu vlast u Srbiji. Vlast je morala naći nekog drugog „da nas plaća“, to su onda bili Hrvati.
Na osnovu svega onog što vidim po društvenim mrežama, na profilima koje pratim a koji imaju veze sa blokadama i protestima devedeset pet posto komentara je vrlo pozitivno. Valjda smo došli u tu fazu da smo shvatili da možemo da se nekako držimo zajedno i da su studenti ti mladi ljudi koji nemaju sećanja na tu neku našu ružnu prošlost, da prosto ne žele da se vraćaju na to, da žele da idu naprijed i da se drže zajedno.
Meni lično je izuzetno drago kada vidim da imamo podršku sa te strane, a kontraproduktivno može biti jedino u smislu da to režimski mediji mogu da iskoriste pa da kažu „evo ko podržava studente“. Međutim, na kraju moram da kažem da su studenti zapravo uradili jednu veliku stvar – rekli su vlastima na čelu sa predsjednikom i režimskim medijima da je apsolutno irelevantno šta oni govore na ovu temu.
Studenti su ih potpuno stavili na neku vrstu ignorea i oni ne znaju kako s tim da se bore. Šta god oni kažu, o čemu god oni izvještavaju to je potpuno irrelevantno. Studenti pumpaju svoju priču i mislim da će tako biti do kraja.
Fotografije: Studenti Filozofskog fakulteta u Nišu
