Dok se Los Angeles suočava s eskalacijom protesta i sve izraženijim sukobom između saveznih i državnih vlasti, mnogima nije jasna pozadina ovih dešavanja i zašto je upravo ovaj grad postao centralna tačka trenutne političke i bezbjednosne krize u Sjedinjenim Državama. Donosimo najvažnije činjenice koje će olakšati razumijevanje šire slike sukoba.
Zašto su se ljudi, ustvari, pobunili?
Iako su akcije američke imigracione službe (ICE) u cilju otkrivanja ilegalnih imigranata u potpunosti utemeljene u zakonu i nisu rijetke, racije koje ova služba provodi u posljednje vrijeme se umnogome razlikuju od dosadašnjih. Naime, često ih provode osobe u civilnoj ili čak sportskoj odjeći, bez jasnih službenih obilježja i nerijetko sa maskama na licima.
Takve akcije više liče na neke pokušaje razbojništva nego na dostojanstvenu provedbu zakona, a među stanovništvom usljed takvog pristupa raste nesigurnost i nepovjerenje. Nadalje, među privedenim i zadržanim osobama je i puno onih sa urednim dokumentima, zbog čega postoje opravdane ocjene kako ICE svojim djelovanjem zastrašuje građane i potencira nasilje koje može imati rasnu pozadinu ili barem tako izgledati.
Zašto Los Angeles?
Nije slučajno što su masovne racije, koje su počele početkom juna, izvedene upravo u Los Angelesu. Ovaj grad predstavlja gotovo savršen spoj faktora koji ga čine idealnom metom za političke i propagandne ciljeve administracije predsjednika Donalda Trumpa.
Prije svega, u Los Angelesu živi jedna od najvećih imigrantskih zajednica u Sjedinjenim Državama, a prema procjenama između 800.000 i milion imigranata u širem području LA nema uredan useljenički status. Drugo, ovaj grad je „većinski manjinska zajednica“, odnosno više od pola njegovih stanovnika pripada nekoj od etničkih manjina. Posljedica toga je da postoji velika kritična masa koju je moguće pokrenuti u znak otpora na poteze vlasti usmjerene protiv manjinskih zajednica, a što trenutno gledamo.
Osim takve demografske strukture, Los Angeles je već godinama poznat kao „sanctuary city“, odnosno jedan od gradova koji imaju tolerantan odnos prema imigrantima i koji nisu skloni provođenju strogih imigracionih zakona onda kad to od njih traži savezna vlast. Takva pomirljiva politika direktno se sukobljava s tvrdokornom imigracionom platformom Trumpove administracije.
A zašto baš Kalifornija?
Uz takvu demografsku raznolikost, Kalifornija ima i imidž jedne od najprogresivnijih i najliberalnijih američkih saveznih država. To duguje politikama inkluzivnosti i tolerancije prema manjinama (svih vrsta), održivosti ekonomije, zaštite okoliša, te i drugim politikama koje su u direktnoj koliziji sa svime što nastoje promovirati Donald Trump i njegova administracija.
Ulaskom u predizbornu godinu za izbore za Kongres 2026, Trump je odlučan da fokus biračkog tijela usmjeri na imigraciju, bezbjednost i “vladavinu zakona”. Za takvo nešto je „plava država“ (država koja predstavlja utvrdu Demokrata) poput Kalifornije idealan poligon, a kroz prizmu Trumpove retorike, Kalifornija postaje oličenje “liberalnog haosa” i “propale politike radikalne ljevice”.
Šta je ta Nacionalna garda?
Nacionalna garda u suštini predstavlja vojsku u rezervi koju primarno kontrolišu pojedinačne savezne države. Pod komandom guvernera države, Nacionalna garda najčešće pomaže kod prirodnih katastrofa, održavanja javnog reda i mira i drugih vanrednih situacija, a situacije kad nad njom komandu preuzima federalna vlast su rijetke i do sad su se desile svega petnaestak puta.
To se dešava uglavnom u situacijama kada je za održavanje javnog reda i sigurnosti potreban angažman i koordinirano djelovanje snaga u više država, što trenutno nije slučaj. Lokalne vlasti su čvrstog stava kako su lokalne policijske snage bile sposobne odgovoriti zahtjevima aktuelne situacije, te da Nacionalnu gardu nije trebalo pokretati – pogotovo ne uz zaobilaženje vlasti Los Angelesa i Kalifornije i narušavanje njihove
Kada i na osnovu čega Nacionalnu gardu može pokrenuti federalna vlast?
Komandu nad djelovanjem Nacionalne garde predsjednik, odnosno federalna vlast, po pravilu preuzima na zahtjev guvernera određene savezne države. Ovo je, u načelu, regulisano putem dva zakona. Jedan je Posse Comitatus, zakon koji – ukratko – zabranjuje upotrebu vojske u unutrašnjim poslovima u SAD, a drugi je Insurrection Act, odnosno „zakon o pobuni“ iz 1807. godine koji predsjedniku dopušta da koristi vojsku i Nacionalnu gardu za suzbijanje pobuna ili nemira.
Dakle, moguće je da predsjednik naredi djelovanje Nacionalne garde, ali to mora biti opravdano i – u principu – na poziv kojeg upućuje određena savezna država. Postoji svega nekoliko slučajeva kada je predsjednik aktivirao ove jedinice zaobilazeći guvernere i vlasti saveznih država, i svi ovi primjeri odnose se na borbu za građanska prava tokom 1950-ih i 1960-ih godina, kada su federalne vlasti intervenisale kako bi zaštitile temeljna ustavna prava afroameričkih građana.
Tada su predsjednici Eisenhower, Kennedy i Johnson angažovali Nacionalnu gardu kako bi osigurali zaštitu ljudskih prava američkih crnaca, budući da to nisu htjeli učiniti guverneri Arkansasa, Mississippija i Alabame. Zanimljivo, na najsvježijem primjeru – u gradu Selma 1965. – garda je poslana upravo da zaštiti crnačke demonstrante i omogući im pravo na protest!
Šta Trump poručuje sa angažmanom Nacionalne garde u Los Angelesu?
Federalna intervencija, uključujući mobilizaciju više od 4.000 pripadnika Nacionalne garde pod federalnom komandom, zatim raspoređivanje marinaca i masovne ICE racije, predstavljeni su kao nužan odgovor na, kako predsjednik navodi, “bezakonje koje prijeti stabilnosti američkih gradova“.
“Oslobađamo Los Angeles od anarhije i vraćamo red američkim ulicama“, poručio je Trump tokom obraćanja, optužujući lokalne vlasti da su, kako je rekao, “okrenule leđa vlastitim građanima“. Međutim, lokalne vlasti odbijaju svaki spomen anarhije i insistiraju kako nemiri koji su nastali kao reakcija na racije ICE nisu ništa što nisu mogli sami držati pod kontrolom.
Sukob sa Kalifornijom — pravni i ustavni spor
Guverner Gavin Newsom i gradonačelnica Los Angelesa Karen Bass oštro su osudili poteze Bijele kuće, nazivajući ih “neustavnom militarizacijom domaće politike“.
Spornu tačku čini način na koji je federalna vlast aktivirala Nacionalnu gardu, stavljajući gardiste pod direktnu federalnu komandu bez saglasnosti guvernera – iako, kako je ranije opisano, predsjednik ima ovlaštenja za ovakve poteze u slučaju pobune ili ozbiljne ugroženosti javnog reda, pravni stručnjaci ističu da u Los Angelesu ne postoji stanje koje bi ispunjavalo takve kriterijume.
Kalifornija je već podnijela tužbu pred saveznim sudom, tvrdeći da Trump krši 10. amandman Ustava SAD, koji garantuje državama pravo na samostalno upravljanje vlastitim bezbjednosnim snagama u mirnodopskim uslovima.
Mobilizacija desničarske biračke baze
Za predsjednika Trumpa, sukob sa Kalifornijom ima i jasno profilisanu funkciju u unutrašnjoj političkoj areni, naročito ako znamo da se iduće godine održavaju izbori za Kongres. Predstavljajući Los Angeles kao primjer nefunkcionalne politike demokrata, predsjednik jača podršku među svojim konzervativnim biračkim jezgrom, posebno u ruralnim i srednjozapadnim državama, gdje je tema imigracije među najvažnijim političkim pitanjima.
U konačnici, trenutna kriza u Los Angelesu ne odražava samo sukob oko imigracione politike, već i dublju borbu za oblikovanje narativa o tome šta znači “red i zakon” u savremenoj Americi i ko ima pravo da odlučuje o njegovom provođenju. Ulog je velik, a oni koji upozoravaju na autoritarne tendencije Trumpove administracije imaju sve više argumenata za svoje tvrdnje.
