Dok djeca postaju “sadržaj” i izvor profita na digitalnim platformama, Bosna i Hercegovina još nema zakon koji bi štitio njihov lik, privatnost i prihod
PIŠE: Aida Daguda
Sigurno ste nedavno pogledali neki preslatki, smiješni snimak djece na internetu. Svi uživaju u tome. Roditelji ponosno dijele snimke, influenseri ih uključuju u svoje videe, a publika ih masovno gleda. Ali dok mi klikamo na „play“, rijetko postavljamo ključno pitanje: da li su prava te djece prekršena?
U eri u kojoj digitalni sadržaji donose ogroman profit, djeca sve češće postaju dio komercijalnog ekosistema bez jasnog nadzora, zaštite ili kontrole nad sopstvenim likom, privatnošću i prihodima.
U BiH se, kao i u ostatku svijeta, djeca masovno kreću digitalnim okruženjem. Prema podacima iz najnovijeg istraživanje koje je uradio pravni ekspert Elvir Musić za UNICEF u BiH, pod naslovom “Pravna pitanja i regulatorni izazovi dječijeg korisnički generisanog sadržaja”, čak 95% djece uzrasta od 7 do 18 godina koristi YouTube, a vlogeri i influenseri čine 70% audiovizuelnog sadržaja koji djeca konzumiraju.
Ove brojke pokazuju snažan utjecaj digitalnih kreatora na mlade. Međutim, još je problematičnije kada djeca nisu samo publika, već i glavni “materijal” za generisanje sadržaja.
Kao ilustracija ovog problema može poslužiti primjer jednog YouTube kanala iz BiH koji objavljuje sadržaje s djecom na engleskom jeziku. Na američkom tržištu je rangiran na 773. mjestu, a godišnje ostvaruje prihod od gotovo četiri miliona dolara. Jedno od pitanja koje se ovdje prirodno nameću jeste i kome zaista pripada taj novac – roditeljima ili samoj djeci? Zbog toga jedan od prijedloga koji proizilazi iz istraživanja UNICEF-a jeste razmatranje institucionalnog mehanizma za povezivanje fiskalnog nadzora u BiH i sistema dječije zaštite u slučajevima monetizovanog digitalnog učešća djece.
Obzirom na to da BiH nema pravni okvir koji bi regulisao rad djece-influensera ili komercijalnu upotrebu njihovih snimaka, odgovor ostaje nejasan. A u toj nejasnoj zoni najčešće stradaju upravo djeca.
Dok većina evropskih zemalja još uvijek nema poseban zakon koji uređuje komercijalno korištenje dječijih sadržaja na internetu, Francuska je pionir u ovoj oblasti. Ova je zemlja donijela Zakon o dječijim influenserima koji uređuje komercijalnu upotrebu snimaka djece mlađe od 16 godina, nameće obavezu prethodnih dozvola, ograničenja snimanja, kao i zaštitu prihoda djece od kojih se dio mora uplaćivati na poseban račun za dijete do punoljetstva. Također, Zakon o zaštiti dječijeg lika i privatnosti iz 2024 proširuje zaštitu i na roditeljsko dijeljenje (sharenting), uvodi pravo djeteta na brisanje, privatnost i kontrolu svoga lika. Propisi regulišu i „sivu zonu“ gdje dijete ne radi formalno, ali stvara značajan prihod ili provodi mnogo vremena pred kamerama.
Francuska zakonodavna rješenja jasno prepoznaju rizike komercijalizacije djetinjstva i stvaraju mehanizme zaštite koji bi mogli biti model i za druge države, uključujući i našu zemlju.
U digitalnom prostoru djeca ne gube samo kontrolu nad svojim likom nego se ugrožavaju i neka njihova temeljna prava poput prava na razvoj i slobodno oblikovanje ličnosti – dijete koje od najranijeg uzrasta živi u digitalnoj ekspoziciji nema prostor da razvija identitet nezavisan od publike i pritisaka gledanosti. Tu su i sloboda izbora i autonomija djeteta – ako dijete nije starosno, emocionalno i kognitivno sposobno dati informirani pristanak, svaki komercijalni angažman nad njegovim likom predstavlja povredu autonomije, a da i ne govorimo o pravu na igru, odmor i slobodno vrijeme (jer pretvaranje djetinjstva u set za snimanje ograničava spontane aktivnosti koje su ključne za razvoj), te pravo na mentalno zdravlje i psihosocijalni razvoj (izlaganje javnosti, kritici, pritiscima gledanosti i mogućem hejtu može imati dugoročne posljedice).
Digitalni prostor je postao novo polje rada, zarade i eksploatacije, a djeca, kao najranjiviji korisnici, u njemu nemaju adekvatnu zaštitu. Francuska je pokazala da se pravnim okvirom može osigurati da djeca imaju kontrolu nad svojim likom, zaštititi njihov prihod, njihova prava.
Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, u najboljem interesu najmlađih bi se što prije trebalo razmotriti donošenje sličnog zakona prije nego što digitalna ekonomija potpuno preuzme dio dječijeg života koji bi trebao pripadati samo njima. Do tada, možda bismo mi koji klikamo na takve sadržaje mogli i prijaviti neke vidljive slučajeve zloupotrebe djece nadležnim institucijama, čisto da “probudimo” sistem i da makar u ovoj oblasti ne djelujemo tek onda kada se desi neki tragični slučaj.
