Preuzeto sa: Jonathan Cook’s Blog

Danas je puno novinara koji, poput pametnjakovića Piersa Morgana, lagano-polagano nadolaze na to da Izrael u Gazi možda vrši genocid. Ali, naravno, još uvijek kao „antisemite“ odbacuju nas koji smo ukazivali da je riječ o genocidu od samog početka.

Takvi se nadaju da će im ovo pranje obraza upaliti samo zato što najvažniji mediji još uvijek ignorišu ono što se dešavalo prije sedmog oktobra 2023., odnosno događaje koji su tokom mnogih godina jasno ukazivali da se Izrael sprema na genocid – kao i da će spremno prihvatiti svako opravdanje koje se ponudi.

Evo kratkog pregleda nekih od najvažnijih indikatora:

1. Početkom 2008. godine, dakle prije sedamnaest godina, zamjenik ministra odbrane i viši izraelski general Matan Vilnai je zaprijetio Gazi koristeći riječ „Shoah“, do tada rezervisanu isključivo za holokaust.
2. Učinio je to neposredno nakon što je Izrael proveo nešto što će se pretvoriti u dvadesetogodišnju opsadu Gaze – ogradio je enklavu jakom vojnom silom, zatvorio njene teritorijalne vode i bombardovao njen jedini aerodrom. Od tada je ulaz hrane bio strogo doziran – što su izraelske vođe nazivale „stavljanje Gaze na dijetu“ – dok su dijelovi enklave svako malo bili bombardovani, za što su izraelske vlasti imali naziv „košenje travnjaka“. Suštinski, Gaza je bila pretvorena u koncentracioni logor.
3. Na opsadu se nadovezalo izraelsko postepeno uništavanje sredstava za preživljavanje u Gazi: zaustavljeno je ribarenje na otvorenom moru, herbicidima se trovalo poljoprivredno zemljište enklave, onemogućavanjem izvoza je uništen industrijski sektor, a uz to je Izrael redovno bombardovao postrojenja za proizvodnju struje i desalinizaciju morske vode, minimizirajući dostupnost struje i vode.
4. Cilj je bio jasan: učiniti Gazu u potpunosti ovisnom o dobroj volji Izraela, koje skoro da i nema, i u isto vijeme uglavnom ovisnom o pomoći izvana. Ujedno, Izrael je pokrenuo i kampanju laži o tome kako su humanitarne agencije UN povezane sa Hamasovim terorom, nadajući se da će to moći iskoristiti u svrhu ograničavanja ulaska pomoći, kao što to sa velikom žestinom čini od 7. oktobra 2023, te da će u konačnici postići punu kontrolu nad pružanjem pomoći onako kako im je uspjelo u posljednjim mjesecima sa stvaranjem izraelsko-američke „Humanitarne fondacije za Gazu“.
5. Imajući sve ovo u vidu, Ujedinjeni narodi su prije deceniju upozorili kako će Gaza do 2020. postati mjesto na kojem je život nemoguć. Ovo je bio ključni razlog zbog kojeg su 2018. Palestinci otpočeli proteste na ogradi svog koncentracionog logora, na šta je Izrael odgovorio smrtonosnom bojevom vatrom. U jednom članku iz izraelskih novina iz tog vremena, jedan se izraelski snajperista pohvalio kako je „upucao 42 koljena u jednom danu“. Kao rezultat, ubijene su stotine ljudi, a hiljade njih je osakaćeno. Isti ti snajperisti sada pucaju djeci u glavu, abdomen i testise, kao što je upozorio britanski hirurg Nick Maynard koji trenutno volontira u Gazi.

Obratimo pažnju i na to da su kompletna i zlonamjerna izraelska kontrola nad Gazom, kao i činjenica da je svijet potpuno izgubio interesovanje za očajničko stanje u enklavi, bile ključni faktor u pokretanju smrtonosnog proboja Hamasa i drugih grupa sedmog oktobra 2023.

6. Paralelno sa svime ovim, a počevši od 2007., Izrael je ubijedio SAD da im se pridruže u pritisku na Egipat: da se otvori granica sa Gazom kako bi ljudi iz enklave mogli preći na Sinaj. Ovo je čin etničkog čišćenja i očitog kršenja međunarodnog prava. Egipt je to odbio i nastavlja odbijati.

U suštini, ako neku skupinu ljudi primoravate da napuste prostor na kojem žive tako što vršite nasilje i činite im život nepodnošljivim, to samo po sebi odgovara pravnoj definiciji genocida – pogotovo ako to sami kažu i oni koji vrše protjerivanje, baš kao što izraelski lideri govore od početka njihovog genocidnog pokolja i kampanje izgladnjivanja u Gazi.

Izrael vrši genocid kako bi prisilio Egipat i arapski svijet da prihvate narod Gaze kao izbjeglice. Ukoliko odbiju, Izrael će nastaviti sa genocidom ubijajući sve više i više ljudi u Gazi. Ako popuste, Izrael će nastaviti sa genocidom rasijavajući ono naroda Gaze što je ostalo diljem svijeta. Kako god okrenemo, to je genocid. I kako god okrenemo, mora biti zaustavljen – odmah!

Slaba je utjeha to što su u završnim fazama izraelskog genocida medijske ličnosti poput Piersa Morgana spremne priznati kako bi ono što se dešava mogao biti genocid. To ne treba prikriti ili opravdati 21 mjesec saučesništva u genocidu koji se odvijao pred našim očima. Nisu znali zato što nisu željeli znati.

Odgovornost za svako ubijeno dijete u Gazi, za svako osakaćeno dijete u Gazi, za svako izgladnjelo dijete u Gazi kojem je nepovratno naškodila pothranjenost, čvrsto počiva na njihovim plećima.

O AUTORU:

Jonathan Cook je autor tri knjige o izraelsko-palestinskom konfliktu i dobitnik nagrade prestižne nagrade Marta Gellhorn koja se dodjeljuje novinarima koji svojim radom pružaju uvid u nove činjenice i perspektive. Tekstove objavljuje na svojoj stranici www.jonathan-cook.net