Centralna figura „zelene revolucije“, Norman Ernest Borlaug, rođen je 1914. godine na farmi u blizini grada Cresco u američkoj saveznoj državi Iowa. Po završetku osnovne i srednje škole, upisao je šumarski fakultet na Univerzitetu u Minnesoti, te je tokom studija i nakon njih radio za američku službu za zaštitu šuma. Univerzitetu se vratio da bi nastavio postdiplomske studije iz patologije biljaka, što je doktorirao 1942. godine.
Dvije godine poslije toga, prihvatio je poziciju genetičara i biljnog patologa zaduženog za organizaciju i upravljanje projektom poboljšanja uzgoja pšenice koji se izvodio u Meksiku. Ovaj projekt su zajedno pokrenule meksička vlada i Fondacija Rockefeller, a uključivao je naučna istraživanja genetike, načina ukrštanja, pripreme tla i drugih područja ezanih za uzgoj pšenice. U dvadeset godina postignuti su sjajni rezultati koji su doveli do nastanka visokoprinosne pšenice sa kratkom stabljikom, otporne na cijeli niz bolesti.
Njegov naučni cilj je ustvari bio humanitarni – želio je pronaći nove sorte žita i upotrijebiti ih u masovnoj proizvodnji kako bi nahranio gladne u svijetu i, kako je to opisivao, „da ostvari privremeni napredak u čovjekovoj stalnoj borbi sa gladi i oskudicom“. Želio je ostvariti da čovječanstvo ima dovoljno hrane, te da nestane važan razlog koji je znao dovesti do sukoba i ratova između ljudi i naroda.
Zelena revolucija koju je Borlaug predvodio dovela je do značajnog porasta u proizvodnji žita, naročito pšenice i riže. Njegove „niske“ sorte pšenice nisu se lomile pod težinom klasa, što je bila negativna strana upotrebe novih gnojiva. Nova gnojiva koja su davala veće klasje i patuljaste stabljike koje su mogle podnijeti njihovu težinu bila su dobitna kombinacija usljed koje se proizvodnja žita u Meksiku utrostručila.
Nakon uspjeha ostvarenog u Meksiku, usluge Normana Borlauga su zatražile i Indija i Pakistan, uz podršku Fondacije Rockefeller i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). Tako je Zelena revolucija otpočela i u Aziji, i to u Indiji i Pakistanu, zemljama koje su se usljed naglog porasta broja stanovnika susrele sa nestašicom hrane.
Uvođenje Borlaugovih sorti patuljaste pšenice bilo je zaslužno za poboljšanje žetve od 60% u svega nekoliko godina, zbog čega su obje ove države prestale biti ovisne o uvozu žitarica. Procjenjuje se da je njegov rad u zemljama u razvoju, posebno na indijskom potkontinentu, od gladi i smrti spasio milijardu ljudi!
Borlaug je takođe zaslužan za stvaranje pšenoraži – hibridne žitarice nastale križanjem pšenice i raži, a njegova otkrića su primijenili i drugi naučnici koji su na slične načine razvili nove visokoprinosne sorte riže. Povećanje prinosa koje proističe iz rada Normana Borlauga bilo je spas za brojne nerazvijene zemlje, iako je za njih bila potrebna i upotreba značajnih količina gnojiva i pesticida.
Ovakav način proizvodnje je pobudio kritike vezane za troškove i moguće štetne efekte po prirodu, ali je Borlaug bio stava kako snažna ekspanzija broja stanovnika na planeti opravdava korištenje takvih metoda kako ne bi došlo do globalne gladi i ratova. U svakom slučaju, iako su nove sorte donijele visoke prinose i otpornost žitarica na štetočine i bolesti, savremena agrikultura još uvijek treba naći način da postigne okolišnu održivost koja će biti u skladu sa rastom humane populacije.
Nakon enormnih uspjeha Zelene revolucije, Borlaug je proveo petnaest godina na čelu Centra za unapređenje kukuruza i pšenice u Meksiku, a 1986. godine je utemeljio i Svjetsku nagradu za hranu (World Food Prize). Ova nagrada se dodjeljuje za postignuća osobama koje su doprinijele čovječanstvu poboljšavajući kvalitet, kvantitet ili dostupnost hrane u svijetu, a smatra se nekom vrstom Nobelove nagrade za hranu.
Za svoj rad je Norman Bolraug ovjenčan Nobelovom nagradom za mir 1970. godine, kao i brojnim drugim svjetskim i državnim nagradama, a u njegovu čast je otvoren i Institut za međunarodnu poljoprivredu Univerziteta A&M u Teksasu, gdje je predavao pred kraj karijere. Umro je u Dallasu 2009. godine u dubokoj starosti, kao čovjek koji će ostati zapamćen po tome što je nahranio svijet.
