Nevjerovatna hrabrost, inteligencija i odlučnost – to je ono od čega je sazdana Malala Yousafzai. Ona je aktivistkinja za ljudska prava, naročito za pravo na obrazovanje žena i djece, rođena u sjeverozapadnom Pakistanu 1997. godine.
Malala je najstarije od troje djece seoskog učitelja Ziauddina Yousafzaija koji je podučavao i dječake i djevojčice i koji je kod svoje kćerke poticao želju za znanjem i učenjem od najmanjih nogu. Kad je Malala imala deset godina, u njenom rodnom gradu u pakistanskoj dolini Swat došlo je do drastičnih promjena. Naime, na vlast su došli talibani koji su zabranili gledanje televizije, ples i mnoštvo drugih stvari, a uveli su i zabranu školovanja za djevojčice i žene. U samo dvije godine talibani su uništili oko dvije stotine škola.
Iako je bila samo djevojčica, Malala se pobunila protiv zabrane školovanja tako što je počela pisati blog za BBC-jev servis na urdu jeziku, pod pseudonimom Gul Makai što znači cvijet različak. Urednik ovog servisa Mirza Waheed o tome kaže kako nisu mogli pronaći nijednu djevojčicu koja bi pisala za njih, budući da je strah od talibana bio prevelik. Na kraju je Ziauddin Yousafzai preuzeo odgovornost i predložio vlastitu kćerku.
Na blogu kojeg je Malala pokrenula 2009. pisala je o životu pod talibanskom okupacijom, naročito o tome koliko joj nedostaju prijatelji iz škole.
„Samo jedanaest od dvadeset sedam učenika se pojavilo u školi otkad su talibani izdali zabranu. Troje mojih prijatelja je odselilo sa porodicama u Peshawar, Lahore i Rawalpindi“, opisivala je na svom blogu stanje pod talibanskom vlašću.
Njeno pisanje donijelo joj je nominaciju za Međunarodnu dječju nagradu za mir 2011. godine, ali je sa međunarodnim priznanjem i oduševljenjem njenim djelovanjem došla i opasnost.
Uslijedili su pritisci i prijetnje smrću, a te prijetnje su talibani pokušali i ostvariti 9. oktobra 2012. godine. Napad se desio u autobusu kojim se vozila, u kojeg je ušao maskirani muškarac i pitao djevojčice: „Koja je od vas Malala? Sve ću vas pobiti ako mi je ne pokažete!“ Napadač je ranio nju i još dvije djevojčice. Metak joj je prošao kroz glavu i završio u ramenu, a uzrokovao je veliki otok na lijevoj strani mozga.
Zbog ozbiljnosti ozljeda, Malala je tada izmještena na liječenje u Veliku Britaniju u grad Birmingham. Nekim čudom, iako su joj u početku davali 70% šanse za preživljavanje, mozak joj je ostao neoštećen tako da je liječenje završilo potpunim oporavkom.
Malala je nastavila pohađati školu u Engleskoj, i postala je lice borbe za pravo na obrazovanje. Pred Ujedinjenim nacijama je na svoj šesnaesti rođendan održala upečatljiv govor, a te iste godine je izdala i knjigu naslovljenu „Ja sam Malala“.
Najveće moguće priznanje, Nobelovu nagradu za mir Malala Yousafzai dobila je 2014. godine, podijelivši je sa indijskim borcem za dječja prava Kailashom Satyarthijem. Sa 17 godina, postala je najmlađa Nobelovka do tad.
Danas, Malala upravlja organizacijom Malala Fund čija je misija osnaživanje žena kroz obrazovanje, a završila je studije filozofije, politike i ekonomije na Oxfordu.
„Ne želim ostati upamćena kao djevojčica koju su ranili talibani, nego kao neko ko je svoj život posvetio obrazovanju“, riječi su Malale Yousufzai.
