Ruska agresija na Ukrajinu je nekog iznenadila ali dosta je ljudi koji su godinama ukazivali na opasnosti koje prijete od režima Vladimira Putina. Neki od njih su to radili po cijenu vlastite sigurnosti a među onima koji su svoju kritiku Kremlja i njegove politike platili vlastitim životima vjerovatno je najpoznatija Ana Politkovskaja.
Ime ove ruske novinarke, književnice i aktivistice danas je sinonim za žrtvu političkog sistema koji od raspada Sovjetskog Saveza vlada Rusijom čvrstom rukom, a koja je nespojiva sa savremenim konceptima demokratije i zaštite ljudskih prava. Za života se nije obazirala na prijetnje silovanjem i smrću koje su joj redovno upućivane i nastavljala je sa dosljednom kritikom vlasti u Moskvi, sve do 7. oktobra 2006. kada je ubijena u liftu u zgradi u kojoj je živjela.
Ana Stepanovna (rođ. Mazepa) Politkovskaja je rođena u New Yorku 30. augusta 1958. godine, kao kćerka sovjetskih diplomata ukrajinskog porijekla. Njeni roditelji su bili članovi misije pri Ujedinjenim nacijama a u SSSR su se vratili nedugo nakon Aninog rođenja. Odrasla je u Moskvi, gdje je diplomirala žurnalistiku i počela raditi za poznati dnevni list Izvestia. Osamdesetih je Izvestia bila glasilo sovjetske vlade, za razliku od Pravde koja je bila propagandni list Komunističke partije, zbog čega je nakon raspada SSSR Izvestia zadržala bliskost sa vladom Rusije i pozicionirala se kao nacionalna ruska novina.
U početku je Politkovskaja bila u sjeni svoga supruga Aleksandera Politkovskoga, koji je u to vrijeme bio voditelj jedne od najgledanijih političkih emisija u državi. No, nakon što je napustila matične novine počela se više baviti socijalnom tematikom i oštrom kritiku ruskog postupanja u ratu u Čečeniji. U brojnim člancima o ratu u Čečeniji i tamošnjem proruskom režimu opisivala je kršenja ljudskih prava, tiraniju i korupciju kojima je svjedočila obilazeći čečenske institucije, bolnice i izbjegličke kampove.
O ovome je pisala u svojim knjigama Prljavi rat: Ruski novinar u Čečeniji (2001), i Putinova Rusija: Život u propadajućoj demokratiji (2004), a neposredno prije smrti je radila na djelu Ruski dnevnik: Novinarski završni račun o životu, korupciji i smrti u Putinovoj Rusiji koje je posthumno objavljeno pola godine nakon njenog ubistva. Nažalost, ovo pisanje je imalo visoku cijenu. Svakodnevno je primala prijetnje, bila je pod prismotrom, a vlasti je nikad nisu pozivale na konferencije za medije ili događaje na kojima su bili prisutni zvaničnici Kremlja.
„Srljamo nazad u sovjetski ambis, u informacijski vakuum u kojem nas naša ignorantnost ubija. Sve što nam je preostalo jeste internet, gdje su informacije još uvijek slobodno dostupne. Što se ostalog tiče, ako želite raditi kao novinar podrazumijeva se totalna servilnost Putinu. U suprotnom, može vam se desiti smrt – metak ili otrov, ili sudski proces, šta god naše specijalne službe, Putinovi psi čuvari, ocijene kao prikladno“, napisala je o novinarskom djelovanju u okolnostima u kojima je živjela.
Mnogi bi posustali i odustali nakon što dožive stvari koje je preživjela Ana Politikovskaja. Početkom 2001. godine u Čečeniji su je uhapsili pripadnici vojske koji su je ispitivali, tukli i ponižavali, do te mjere da su čak priredili i njeno lažno streljanje u kojem su joj svezali oči i pucali oko nje. Tri godine kasnije, kada je pokušala doći u grad Beslan da posreduje u talačkoj krizi u kojoj je preko hiljadu ljudi bilo zarobljeno u lokalnoj školi vlasti su je otrovale čajem koji je poslužen u avionu tako da joj je pozlilo i nije uspjela doći do Beslana gdje je pobijeno preko tri stotine talaca.
Posebno je važno spomenuti njen konflikt sa čečenskim liderom i današnjim vođom čečenskih trupa u Ukrajini Ramzanom Kadirovim, kojega je opisala kao „današnjeg čečenskog Staljina“. Nakon intervjua, jedan od njegovih pomoćnika joj je rekao kako bi je „trebalo ubiti u Moskvi onako kako to oni tamo rade“, na šta je Kadirov dodao kako je ona stvarno „neprijatelj vrijedan metka“. Iako nakon nekoliko suđenja upitnog integriteta i transparentnosti njeno ubistvo nikad nije do kraja razjašnjeno, sve upućuje da trag njenih ubica vodi ka Čečeniji i osovini Kadirov – Putin.
Ana Politkovskaja je nađena mrtva u liftu zgrade u kojoj je stanovala, ubijena hicima u prsa, rame i glavu iz neposredne blizine. Razvoj događaja nakon njene smrti, naročito ruska agresija na Ukrajinu u kojoj su ključne ličnosti upravo Putin i Kadirov, pokazuje značaj njenog rada i veličinu njenog integriteta za šta je nagrađena svim važnijim nagradama u svijetu, uključujući i nagradu Amnesty Internationala, UNESCO-a, nagradu Olof Palme, nagrade američkog National Press Cluba i druge.
U njenu čast utemeljena je i Nagrada Ane Politkovskaje koja se fokusira na podršku i zaštitu borkinja za ljudska prava koje djeluju u ratnim zonama. Na prvu godišnjicu njene smrti ova nagrada je dodijeljena njenoj prijateljici i kolegici, čečenskoj aktivistici Nataliji Estemirovoj koja će i sama biti ubijena u Čečeniji dvije godine kasnije.
„Ljudi nekad životom plaćaju jer jasno i glasno kažu ono što misle. Ustvari, neko može biti ubijen samo zato što mi pruži informaciju “, naslutila je na jednoj konferenciji u Beču godinu dana prije svoje smrti. Njen kolega novinar Vjačeslav Izmailov kazao je kako zna za barem devet situacija u kojima je Politkovskaja izbjegla smrt. „Vojnici na prvoj liniji ne obično ne prežive toliko takvih situacija,“ kazao je Izmailov govoreći o upornosti i neustrašivosti Ane Politkovskaje koje su učinile da je pamtimo kao heroinu slobode i ljudskih prava.
