Piše: Tea Manko
Turizam brzo napreduje, ali je taj napredak često na štetu okoliša. Sa porastom svijesti o ekološkim pitanjima, sve više turista traži održive alternative. Ekoturizam, ili održivi turizam u prirodi, naglašava važnost čuvanja prirode i kulturnog naslijeđa posjećenih destinacija. Ovaj pristup potiče minimalan utjecaj na okoliš, educira posjetitelje o ekologiji te potiče lokalni ekonomski razvoj.
Ekoturizam ima nekoliko ključnih elemenata, od kojih je prvi očuvanje prirode. Turisti koji se vode ekoturizmom biraju lokacije velike prirodne ljepote i ekološke važnosti. Drugi element jeste edukacija i eko-obrazovanje. Ekoturizam promiče edukaciju i svijest o ekološkim pitanjima, a turistima se pruža prilika da uče o okolišu i ekološkim izazovima. Slijedi uključivanje lokalnih zajednica u ekoturizam, tako što se potiče da budu partneri u razvoju i upravljanju turističkim aktivnostima, od čega imaju i ekonomsku korist. Ekoturizam često potiče lokalnu ekonomiju angažiranjem lokalnih vodiča i pružatelja usluga. Još jedan ključni element ekoturizma jeste i usmjerenje na smanjenje emisija stakleničkih plinova, otpada i drugih negativnih utjecaja na okoliš.
Ekoturizam u Bosni i Hercegovini ima veliki potencijal zbog bogate prirodne baštine. Brojni nacionalni parkovi, parkovi prirode, etno sela i planine idealni su za razvoj ekoturizma. Da bi se očuvala ljepota prirodnih potencijala Bosne i Hercegovine ekoturizam je od velike važnosti. Uzmimo za primjer jednu od većih turističkih atrakcija koja se nalazi na zapadu Bosne i Hercegovine – Japodske otoke. Japodski otoci predstavljaju kulturno-arheološko područje u blizini Bihaća, okruženo kristalno čistom rijekom Unom. Turisti iz raznih dijelova svijeta dolaze kako bi uživali u ovoj prirodnoj ljepoti, vrijeme provode šetajući, plivajući u Uni ili se na neki drugi način odmaraju u prirodi. Kada se vrate na ovu destinaciju ostaju duže nego prethodni put jer su svjesni ljepota koje dolaze vidjeti.
Aktivnosti kao što su planinarenje, biciklizam, vožnja čamcem, ronjenje i posmatranje ptica često su centralni dio ekoturizma. Na primjer, Nacionalni park Una, bogat vodopadima i čistom vodom, nudi aktivnosti poput raftinga, biciklizma, planinarenja, posmatranja životinja… što znači da se sve centralne aktivnosti ekoturizma mogu provoditi. Te aktivnosti omogućuju posjetiteljima da uživaju u prirodi i okolini na održiv način. Djelovanja u okviru ekoturizma obično se osmišljavaju kako bi maksimalno smanjile svoj utjecaj na okoliš, – svi elementi ekoturizma pomažu u očuvanju prirode i okoliša, dok istovremeno omogućavaju posjetiteljima da uživaju u prirodnom okruženju i stvaraju svijest o važnosti očuvanja prirode.
No, unatoč svojim pozitivnim aspektima, ekoturizam se suočava sa brojnim izazovima koji zahtijevaju pažljivo upravljanje kako bi se osiguralo da turizam doprinosi očuvanju okoliša, a ne njegovoj degradaciji. U ovom slučaju saradnja realnog sektora sa državnim institucijama je i više nego neophodna kako bi se očuvala ona ljepota zbog koje su turisti prvobitno i došli u BiH.
Popularnost ekoturizma može dovesti do prevelike posjećenosti i pritiska na osjetljive ekosisteme. Povećan broj turista i posjetitelja uopće može uzrokovati degradaciju prirodnih resursa i ugroziti prirodne ljepote određene destinacije. Na primjer, kada Park prirode Hutovo Blato ne bi imao stroge norme po kojima se posjetitelji trebaju ponašati,- ekosistem ptica, po kojima je ovo mjesto poznato, lako bi mogao biti ugrožen.
Nedostatak regulacija dodatno otežava održivi turizam. Stoga je važno uspostaviti stroge smjernice i educirati posjetitelje o očuvanju okoliša kako bi ekoturizam zaista bio održiv i pridonio očuvanju prirode. Aktivnosti kao što su divlje kampiranje i nepoštovanje pravila očuvanja prirode mogu ozbiljno oštetiti okoliš. Nacionalni park Sutjeska je čak imao problem sa tim da su turisti unutar prašume Peručica, koja se nalazi unutar Nacionalnog parka, palili vatru. Nepotrebno je govoriti koliko takvo neodgovorno ponašanje može naštetiti ekosistemima jedne prašume.
Čak iako ima manji ekološki otisak u odnosu na masovni turizam, ekoturizam i dalje ima utjecaj na okoliš. Aktivnosti poput vožnje čamcem, planinarenja ili vožnje bicikla u prirodi mogu utjecati na prirodne resurse i divlji svijet. Ukoliko se, primjera radi, na planini Trebević turisti voze biciklom moraju se držati utvrđenih pravaca, jer bi skretanje sa staza moglo narušiti prirodne resurse.
Turizam također može doprinijeti klimatskim promjenama, obzirom na potrebu za prijevozom, energijom i izgradnjom infrastrukture. Promjene poput rasta temperatura i rasta razine mora, mogu ugroziti turističke destinacije. Na primjer, klimatske promjene koje dovode do većih temperatura mogu uzrokovati požare. Svjedoci smo toga kako je prije nekoliko godina situacija na crnogorskom i hrvatskom primorju bila alarmantna, požari su bili ogromni, te je sigurno da se turisti koji su to vidjeli nisu odlučili tih dana doći na navedene destinacije.
Ovo su samo neki od ekoloških izazova sa kojim se turizam susreće. Kako bi se riješili ekološki izazovi za turizam, potrebno je uspostaviti stroge smjernice i regulacije za ekoturizam. Održivo upravljanje destinacijama i odgovorno ponašanje turista ključni su za očuvanje okoliša. Edukacija posjetitelja i lokalaca o očuvanju prirode također je od suštinskog značaja kako bi se stvorila svijest o ekološkim izazovima.
Generalno gledajući, cjelokupna situacija sa ekologijom u Bosni i Hercegovini je u alarmantom stanju i prije svega bi trebalo lokalno stanovništvo uputiti i obučiti o istoj, obzirom da posjetitelji dolaze u naše parkove i u naše šume, koje mi lično održavamo i u većini slučajeva su to stranci koji imaju već dovoljna znanja o ponašanju u prirodi. Stoga iz iskustva mogu reći da se mnogi prema našoj prirodi ophode na način na koji im mi pokažemo kako se tu trebaju ponašati, -odnosno ako zateknu smeće i neurednost, niti im je ugodno niti osjećaju potrebu da se ponašaju drugačije i bolje od onoga što su zetekli.
Na osnovu svega iznesenog može se zaključiti da ekoturizam predstavlja važan model turizma koji ima potencijal da doprinese očuvanju okoliša i održivom razvoju destinacija ukoliko za isti postoji prava strategija i saradnja između institucija i ljudi na terenu koju bi istu tu strategiju sprovodili. Potrebno je suočiti se sa raznim ekološkim izazovima i je raditi na stvaranju ravnoteže između turističkih aktivnosti i zaštite okoliša. Tek tada ekoturizam može ostvariti svoj puni potencijal kao održivi oblik turizma, a naša država je već odavno nadaleko poznata prema svojim prirodnim ljepotama, pa zašto joj ne pomoći da takva i ostane?!
