Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) je, kako znamo, bila sačinjena od šest republika i dvije autonomne pokrajine. No, u njoj je postojao i jedan eksteritorijalni ili nadteritorijalni entitet, nezavisan od kontrole državnih institucija i javnosti, koji se često nazivao „sedma republika“.
Bila je to Jugoslovenska narodna armija (JNA) koja je imala svoju industrijsku proizvodnju, vlastitu partijsku organizaciju, vlastitu štampu i propagandističku mrežu, a njeni troškovi i način kako se njome upravlja nisu bili predmet propitivanja javnosti. Zbog toga je „sedma republika“ bila privilegirana u odnosu na ostalih šest, a privilegirani status će zadržati i po izbijanju rata budući da je u bila jedini ratni faktor u jugoslavenskoj krizi kojega nije pogađala zabrana isporuke oružja prema SFRJ donesena Rezolucijom UN 713 iz septembra 1991. godine.
Tako se „sedma republika“ stavila u funkciju razaranja nekih od preostalih šest, a djelovanje i nečasnu ulogu JNA u ratovima devedesetih i agresiji na Bosnu i Hercegovinu dokumentovano je i u bazama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U ovim bazama su pohranjeni i lični dosijei oficira JNA koji su služili u postupcima MKSJ, a neki od tih dosijea će biti prikazani na izložbi „Sedma republika na sudu: lični dosijei oficira JNA kao dokazni materijal u bazama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju“, koja se sutra (28. februar 2024.) u 12:00 h otvara u prostorijama Rektorata.
Izložbu autora Edina Omerčića i njegovih saradnika Anide Ibričić, Alena Borića i Ajdina Muhedinovića je realizirao Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu, a postavljena je povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Omerčić podsjeća na veličinu i značaj koju je JNA imala u bivšoj državi: „JNA je bila jedan od ‘čvrstih i trajnih’ temelja i ‘pouzdan oslonac’ budućnosti države, udarna moć u sistemu opštenarodne odbrane u kojoj su se prožimali ‘idejno-moralna čvrstina, borbena osposobljenost i suvremena opremljenost’. JNA je bila najskuplja i najveća državna institucija, a od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća ona počinje zahtijevati pravo za preuzimanjem rukovođenja države.“
Organizatori izložbe podsjećaju kako je JNA bila zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana u SFRJ i svaki građanin koji bi oružjem ili na drugi način sudjelovao u otporu protiv napadača bio je pripadnik oružanih snaga. Odbrana zemlje je bila najviša dužnost i čast svakog građanina. Izdaja zemlje je bila kažnjavana kao teško krivično djelo i najteži zločin prema narodu. Nitko nije imao pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju države, a vojna obaveza je bila opšta.
U teoriji je to bilo tako, ali historija i praksa uče kako je paralelno sa raspadom Jugoslavije tekla reorganizacija oružanih snaga kojom se „sedma republika“ stavlja pod kontrolu samo jedne republike – Srbije.
„Teritorij BiH je postao dijelom Prve vojne oblasti čija je komanda bila u Beogradu. Dotadašnje sjedište armijske oblasti u Sarajevu je ukinuto. Novouvedena vojna oblast je uz Bosnu i Hercegovinu uključivala Srbiju te istok i zapad Slavonije. Nedugo zatim, početkom devedesetih, kada je raspad SFRJ postao sasvim izvjestan, još jednom reorganizacijom JNA formirane su četiri nove vojne oblasti. Ovom reorganizacijom je teritorij BiH podijeljen“, objašnjava Omerčić.
Tako je pod kontrolom Druge vojne oblasti sa sjedištem u Sarajevu ostao prostor sjeverne, zapadne i centralne Bosne i Hercegovine, sjeveroistok BiH je pripao Prvoj vojnoj oblasti sa sjedištem u Beogradu a jugoistok podgoričkoj Četvrtoj vojnoj oblasti. U percepciji vojnog vrha JNA nisu postojale republičke granice, a ideolozima agresije na BiH granice ove republike ionako nisu predstavljale problem. Tako je JNA postala instrument u agresiji, o čemu postoje hiljade dokumenata u Haagu.
„Značajan dio tih dokumenata predstavljaju i lični dosjei koje je za svakog vojnog službenika vodila personalna uprava Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu. Iz njih je moguće pouzdano odrediti razdoblje u kojem su pripadnici JNA djelovali u ratnim operacijama, te se na osnovu toga može odrediti i datum početka vojnih operacija na prostoru Bosne i Hercegovine. Analizom ove dokumentacije moguće je dobiti i plastičniju sliku o problematici odgovornosti i umiješanosti Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Personalni listovi pripadnika JNA bilježe novčanu, materijalnu i logističku podršku koju je Srbija kao sastavni dio SR Jugoslavije pružala vojnim jedinicama raspoređenim na teritoriji međunarodno priznate države, Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih naroda“, govori Omerčić o značaju personalnih dosijea kojima se bavi izložba.
Predstavljanjem odabranih dosijea profesionalnog, visoko rangiranog vojnog kadra JNA njom se želi usmjeriti pažnju naučne i kulturne javnosti sa istraživanja položaja i percepcije žrtve na istraživanje direktnih ratnih učesnika tokom devedesetih godina 20. stoljeća i počinitelja zločina protiv čovječnosti, međunarodnog prava i genocida. Ovi dosijei predstavljaju reprezentativnu sliku, odraz stanja jugoslavenskog društva, a među onima koji će se naći na izložbi jesu oni koji pripadaju Ratku Mladiću, Manojlu Milovanoviću, Ljubiši Beari, ili Momiru Taliću kojeg je SNSD ovih dana predložio za nagradu Grada Banje Luke.
Omerčić ističe kako cilj izložbe nije prokazivanje neprijatelja, „Drugog“ kao takvog. Predstavljanjem ličnih dosijea oficira JNA javnosti ne nastoji se praviti podjelu na „nas“ i „njih“, već vojne dužnosnike promatrati kao sasvim „obične“, prosječne ljude, „nas same“ sa svim njihovim/našim prednostima i manama.
„Putem izložbe želimo ukazati na činjenicu da su upravo takvim – „običnim“ ljudima, u jednom trenutku, tokom razdoblja krize, u datim političkim okolnostima progoni, zatvaranja, maltretiranje i ubistva, postali prihvatljiva norma i uobičajen način ponašanja i komunikacije. Želimo ukazati na činjenicu da je kršenje ljudskih prava bilo i ostalo pravilo, a ne izuzetak. Istovremeno želimo shvatiti i pokušati dati doprinos u odgovoru na pitanja, koja će vjerovatno i ovaj put, ostati bez odgovora, a koja su već bila postavljana kroz historiju, naučna istraživanja, književnost, teatar, muziku, film i strip – Zašto? Zašto rat? Kako rat?“, naglašava autor izložbe, nadajući se da u traženju odgovora na ova pitanja ipak nismo unaprijed osuđeni na potpuni neuspjeh.
